| < | lipanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
..svaki put kad se čovjek mrdne od utabanih putova nauči nešto, nešto malo o toj nekoj novoj sredini, a kroz te spoznaje o novoj okolini, kroz te neke interakcije naučiš nešto i o sebi...bar bi trebao, bilo bi nenormalno da ne naučiš ili bar da ne uočiš nešto.....tja, što je svijet veći glavobolja može biti sve gora...jer je sve što se može vidjeti netko je napravio, osmislio, odsvirao ili nacrtao...bolje da sam ost'o kući, tamo bar znam tko sam, nekakav wananbe sa manirima neandertalca, zapravo ne, u odnosu na mene on je napredan stvor i dugujem mu ispriku, jer se ja još krećem na sve četiri....možda malo prestroga ocjena za odraz u ogledalu, ali obzirom na manire i gluposti koje znam blebetati ocjena bi mogla biti i objektivna.....ako subjekt može biti objektivan, onda u svijetu nema paradoksa.. ..tako sam neki dan započeo post i stao...teško je ponovo početi....da, lijepo je otići na put, na bilo kakvo putovanje, bilo to putovanje neke turističke prirode ili studijsko ili sportsko ili neke druge prirode, uvijek je dobro i veselo, ok, ja sam više za ova neka aktivnija putovanja, jest da nekad možda bude malko teže ići za satom, ali obično vrijedi čuti i vidjeti i upoznati i svašta nešta...nije da ne volim sad negdje tamo zaglaviti, pa onda se dva tri dana liječiti i zaklinjati se ogledalu da neću nikad više (to kad provod završi na kulturan način, ali u mom slučaju to nekako više nije pravilo, pa sad obično razmišljam o azilu i maskiranju da me nitko ne prepozna).....ali ovo kad ideš okolo i upoznaješ svijet, to mi je super.....a onda se vratiš kući i uvidiš da ćeš skupa sa svim sugrađanima biti dijelom tog svijeta iz kojeg si se vratio i razmišljaš o svemu što si vidio i tek postaješ svjestan svega što si vidio dok to pričaš što si sve vidio, čuo ili doživio.....od sutra smo i mi dio Europe i počet ćemo učiti koliko je vrijedan ovaj lijepi naš zrak....veliko tržište otvara velike mogućnosti, ali u cijeloj priči najvažnija su radna mjesta, a i u tako velikom tržištu ih je sve manje i tek kad čovjek o tome počne razmišljati uvidi koliko je bahat, jer svaki put kada sam se osjetio nekako malen u odnosu na svijet u kojem živim, to je ništa u usporedbi sa stvarnosšću koja postaje sve oszbiljnija, a ja sve manji, sitan i ništavan, gologuzija koja ima što raditi i zbog toga moram biti sretan......blebetalo koje svako malo lupi nešto, pretili teleban koji mora mora ozbiljnije živjeti...... ..sutra će biti sve nekako drugačije, velika promjena u koju ulazim skupa sa svima oko sebe i o svima nama ovisi kako će izgledati svijet u kojem živimo...dovoljan razlog za nekakav novi početak..neću više lupetati gluposti, odnosno više paziti što govorim, jer ne vjerujem da itko izgovara gluposti namjerno ili s nekim predumišljajem, a meni gluposti izleću iz usta čim zinem bez ikakve namjere, ergo, moram početi trenirati princip ispeci pa reci ... i kad sam već kod pečenja, neću više žderati bez ikakvog rada i smisla....što još....pronaći ću još toga, ali polako, za početak urednije živjeti... |
|
Madrid, Španjolska...eto me iz onog trashy fantasy video klipića u filmu avioni, autobusi i još nešto, a ja sam pretili putnik...kakav je ovo grad, prvo mi se zavrtilo u glavi od pokušaja da zapamtim imena majstora koji su osmišljali i gradili palače i parkove, nekada i sada nebodere, pa čak i kose tornjeve, komada dva....kratko, ali slatko osvježenje, nekad je obična promjena čarapa fantastično iskustvo...i onda šetnja velegradom...na svakom uglu netko nešto izvodi, performeri, prosvjednici, turisti, prolaznici....čuo sam da neki u Španjolsku dolaze u komune da se riješe raznoraznih ovisnosti, mislim da nisam nikad bio neki ovisnik, ali možda se i ja riješim divljaka koji ponekad živne u meni...ali sve je moguće, pa čak i lubenica za doručak, ali nakon slanine... |
daska
- 03:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Pjevaju neki i pitaju se 'poznajete li osjećaj, zove se sramota'..ja sam napravio puno neozbiljnih stvari u životu, nekih kojih se najradije nikada ne bih sjetio, ali uvijek ideš onako nekako dalje s mišlju kako još uvijek možeš, organizam može, volja može, sve to nešto može i onda pljass.....probudiš se i gledaš oko sebe, sve je tu, hlače, cipele, jakna uredno obješena na vješalici, telefon, ali nešto fali, još se nisam pravo ni razbudio, ali taj osjećaj da nešto nedostaje postaje sve snažniji i polako se u glavurdi formira spoznaja o praznini, o filmskoj rolni koja se prekinuta vrti, vrti i ništa ne prikazuje...samo buđenje je bilo dobro, htio sam istraživati što sam činio dok sam bio duh u boci, ali sam shvatio da bi samo pitanje usmjereno onima sa kojima sam vrijeme provodio moglo biti samo još veća nelagoda ili čak uvreda možda, jer tko zna što sam mogao učiniti tako u stanju bez apsolutno nikakve kontrole..od tog buđenja do sada je prošlo gotovo dva puna dana, a ne osjećam se nimalo bolje, dapače....sram me otvoriti oči u mraku, a kamoli ujutro izaći na ulicu i nekog pogledati u oči.... ..et šta je opijenost...blackout....a ona rolna filmska i dalje se vrti i daje ritam praznini..nisam baš mislio da ću doći amo skoro, iako me odavno već trebalo biti sram i zato što sam ovakav trbušast kakav jesam, ali i to je možda nekakva posljedica svega toga...idemo još jednom...ovaj put se možda istešem.... |
