| < | prosinac, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Stara godina....probudio se naspavan, krenuo sam noćas nešto pisati, pa sam zaspao, tako sam jutros na vrijeme doručkovao..čak i koristan nešt bio danas, malo....i nisam ni zavirio u bicauz, sram me bilo...ali vrijedilo je, jer kad sam došao kući, na ručak na vrijeme, dobio sam pohvalu, zapravo ne znam što je to bilo, nešto ono kao pa jel to moguće, eto....za ručak iš paprikaš, počistio sam sve što je bilo u loncu...a onda za sat i pol sam opet jeo, tetka pripremila kupus sa suhim mesom, a to je zdrava klopa, heh, uvijek ću ja pronaći neki izgovor, a poslije partija ping ponga, onda smo mi, mala i velika djeca gledali video klip gdje Bruce Lee igra ping pong, razvila se i rasprava, da li je to fotomontaža ili nije, stvarno, da li je moguće da čovjek tako nešto može napraviti, a još važnije da može tako izgledati !!!!! ....eto, prošlu godinu sam počeo sa velikim planovima, kao približit ću se stotki, a ova moja mješina je veća od prošle godine u ovo vrijeme.....ali ako ništa drugo, naučio sam dosta ove godine, mislim...istina, nije da se mogu pohvaliti nekom parom, što je jedino bitno u ovom svijetu, ali eto...imam i ja valjda pravo na neki svoj film, kakav god bio...a sad, hoću li ikada zaraditi za sportski dvosjed, ne znam, jedno znam, ako se ne budem trudio neću, ovako, neka mogućnost postoji, samo se treba natjerati, nekako samog sebe svako jutro podsjetiti da treba svaki trenutak iskoristiti, onda će se i trbušina smanjiti.......želim da ova godina svima donese ispunjenje bar jedne ili dviju želja...ili svih ako je to baš moguće, ali mislim da bi to bilo dosadno..ja želim sam sebe natjerati da se malo više bavim nekim sportom, a malo manje prejedanjem... |
|
Danas je u novinama bio zanimljiv prilog, naslova 'hranom protiv mamurluka' na nekih petnaestak, dvadeset stranica je napisano sve....od poznatih svjetskih pijanaca, njihovih omiljenih pića, pa do najbolje papice za to stanje mamurluka...sve je dopušteno u najluđoj noći...a ovaj prilog baš zabavan :-) |
|
Nešt' me baš sekira to s pozdravljanjem u posljednje vrijeme...čarolija blagdanskog ozračja olakšava čovjeku da pokaže koliko mu je do nekoga stalo i stvarno mi bude žao kada tako u nekoj usputnoj situaciji nisam bio srdačniji ili bolje pokazao oduševljenje tim susretom, danas opet. Stvarno, kako pokazati da Ti je do nekog stalo, koliko cijeniš, poštuješ i voliš nekoga ? Općenito, velika stvar je zahvalnost, što si sjedio za nekim stolom, družio se, jeo i pio. Danas sam bio svojevrsni partybreaker, bio sam na večeri na dvoru kralja jake struje, koja je, kao i uvijek, bila ukusna i vesela. Pečena dimljena prasetina sa krumpirićima, tikvicama, mrkvom, ne znam koji su još sastojci bili dijelom toga fantastičnog jela. Uistinu, doživljaj za sva čula. Dvaput sam tovario. A poslije čašica razgovora, brojne anegdote i salve smijeha...svak je na svoj način doprinjeo ugođaju, a najveseliji su uvijek oni sočni neki detalji. Moj doprinos nije bio zanemariv, jer sam se toliko puta pobljuvao, da sam statistički vrlo zanimljiv primjerak, e sad, nemam ja s tim nekih problema, što ja znam, bio sam i pio sam i pretjerao sam, ne jednom, nego puno puta i budala sam i svinja. Što sada drugo reći..eto, sada sam se ustao i pošao kući, nije više bilo vrijeme za sjedenje, bar mi se tako učinilo, iako sam bio sa dragim ljudima. Ma to je ono sve nešto što mi se vrti po glavi u zadnje vrijeme, moram sam sebe promijeniti...a najteže je, valjda, sam sebi priznati da si budala i da moraš drugačije. Doba vodenjaka, zlatno doba, nekakva nova razina svijesti, sve te neke fore, se navodno događaju ovih dana, ali astrološki i astronomski i ne znam kako još, to su mileniji prostora u vremenu u kojem se to nešto može dogoditi. Neki dan je po indijanskom kalendaru se zamalo dogodio takav nekakav trenutak. Ti indijanci su bili pametni i kao da su znali da će to biti dobra fora, da će se oko toga zavrtiti veliki novci, novinari koji će pisati o tome, ugostitelji blizu sigurnih mjesta, 'posljednjih' utočišta, filmska industrija, općenito, svi su bili u igri, e sad, da li se dogodio nekakav klik u svijetu ili nije, ne znam, ali znam da meni nije potreban nikakav određeni klik da shvatim kako ne valjam i kako se trebam promijeniti. Bitno je samo krenuti, pa ću onda možda i skinuti ovaj višak koji sam nagomilao. Ovaj post sam počeo pisati noćas, pa mi se prispavalo, valjda sam htio reći da mi je krivo što sam se ustao od stola i nisam se raznio...pojma nemam, nije ni bitno....bio sam preksinoć na festivalu gdje sam čuo jednu zanimljivu pjesmu, 'ja imam snage da se smijem, ja imam volje', tako nekako su pjevale Punčke....ne znam koji festivalski dan mi je bio bolji...općenito lijepi su ovi dani, bez obzira na tko kakav sam blento... |
|
Nije razbijanje svaki dan, ali bilo je svaki drugi.....onda iskrivljenog lica krenem u dan, tako sam neki dan izašao, obično kad nekoga sretneš kažeš nešto, a dogodi se tako neki dan kad ne kažeš ništa ili bar ne ono što bi trebao, onda ti bude krivo i budeš sav neki zbunjoza. Ima tako tih nekih susreta koji baš iznenade i da si Bruce Lee ne bi se snašao.....vidio sam neki dan jedan video klip gdje on igra ping pong, zato sam ga sad spomenuo, ne bi se izrazio kako spada da si verbalni Bruce Lee...tako i danas, u jednom kafiću sam vidio jednu gospođu s kojom sam igrom slučaja sjedio neko vrijeme. I neki detalji priče koju je dijelila sa svojom kćerkicom su mi ostali u sjećanju. Možda mi se i učinilo, hoću reći da sam vidio osobu koju sam jednom sreo i eto, sada je prepoznao...nismo razvili neku komunikaciju po kojoj sam sada trebao zastati i pozdraviti, ali sam, eto, pozdravio, nadam se da nisam izgledao kao neki nametljivi manijak......eto, ludujem, vidim, čim sam napisao kafić, a ne birtija, odmah je sve nekako drugačije, ali malo sam se danas družio i sa djecom i to je isto bilo nekako lijepo, eto, sam sebi ne vjerujem .....sad će to šank da popravi...jučer sam proveo cijelu večer za šankom, osim nekoliko izlazaka van jer je u festivalskom prostoru pušenje zabranjeno....i bilo je baš nekako ok, a završnica nevjerojatna, Cinkuši su napravili totalni show, nisam tako nešto dugo vidio..i oni i publika su bili nekako na istoj valnoj duljini, stvarno, doživljaj.....zato sam se danas liječio sa sarmom, sreća, pa sarma zaista ima ta neka ljekovita svojstva, spas u obliku masnih kiselina ...sarma je super, a ja se osjećam kao filovana paprika, valjda ću izdržati još par dana da se ne raspuknem, svaki dan pojedem čak i kolač, dobro, danas nisam, ali sam popio sok, gazirani...to nisam zimi valjda nikada napravio u birtiji, kafiću...što ja znam, bilo je nekako baš ok... Zanimljivo, video klip od Cinkuša ne mogu prenijeti ovamo...eto...baš šteta |
|
Sretan Božić...kako su ovo radosne riječi, uvijek se iznova veselim i trudim se izgovoriti te riječi na najljepši mogući način, kao i svi uostalom....kada sam bio mali klinac ustajao sam se ovako rano i jedva čekao da vidim što ima pod borom. Kako je uvijek bilo uzbudljivo to otvaranje paketa, ustaneš se rano i jedva čekaš i prvi budeš gotov s doručkom i onda jupiii, juriš pod bor, trenutak otvaranja tog paketića je uvijek bio nevjerojatno uzbudljiv, a onda blago razočarenje, opet potkošulja ili opet debele čarape i vrećica slatkiša koja bi ispravila stvar. Kažem blago razočarenje, jer kad se upale svjećice na boru opet je bilo sve lijepo i svečano...kad smo bili malo veći u paketiću bi se našla i kakva novčanica....danas tek kužim koliko su vrijedile te sve potkošulje, košulje, džemperi, svi ti dragi pokloni, koji me u početku možda nisu baš nešt', ono, oborili s nogu, ali sam u njima proživio baš sretne dane...nisam sada nešto nesretan, nego lijepo se sjetiti tako malo, pa zato to sve nešt' spominjem...vratio sam se u to doba, jer bi zadnjih godina u ovo doba obično dolazio kući, a ne bio budan kako sam to kao klinac znao biti. I zaspao sam sinoć kao neki klinac, nisam ni dočekao Božić. Ne zato što se ne veselim Božiću i ne zato što možda nemam prava da slavim Božić...brrr...trudit ću se danas da ne mislim o tome..ne znam, htio sam valjda jednom da se ustanem ranije i da budem prvi koji čestita svima ili sam zaspao kao panj, pa se sada tu nešto vadim.... Ovo su dani kada možeš vidjeti drage ljude koje inače ne viđaš i to je velika radost, pa mi sad malo krivo....jedino što je dobro što ću ovaj Božić provesti bez štrikeraja, jer se obično radujem do fajronta, pa zadnji izađem iz gostione, a kad to ponoviš nekoliko dana za redom, moraš biti zblesan da si od kamena. Tako da se, eto, danas dogodilo da sam nekako budan...ima sad ovih veselih dana, od toga će se trefiti bar jedan, dva, fajronta....a bit će i fine papice...obzirom na to kakav sam, bolje bi mi bilo da sve ove dane prespavam..... ..ova je neka bećarska ..ova ne znam kakva je, ali nekako je lijepo čuti kako se ralzčiti ljudi na različite načine vesele ovom blagdanu ..a ova je rampapapam...vesela ..eto i jedne pankerske...ionako mi sve što napišem ili kažem zvuči kao čisti pankeraj.. |
|
Kitio sam bor i pitao se zašto ja sad to činim. To stabalce, bilo pravo ili umjetno, kada se ukrasi stvarno čini prostor ljepšim i svečanu atmosferu čini još nekako toplijom, pa me zanimalo kada je i kako započela ta lijepa tradicija bez koje ne mogu zamisliti ove blagdane. Pa sam na google tražilici saznao kada su se i kako dogodila prva kićenja koja toliko znače danas, kako se taj običaj širio i kako i kada je došao do naših krajeva. Dakle, pronašao sam nekakve odgovore, ako je vjerovati informacijama koje se nalaze na internetu. Općenito, kad god imam neko pitanje obično odgovor potražim na netu. Danas sam otkrio i jednu stravičnu stvar na netu, rušenje index portala s jedne strane i onda teške riječi od strane uredništva s druge strane. Opet zdravstveni odgoj, to se polako pretvara u vrlo ozbiljno pitanje...ionako sam se pitao koliko ja imam prava da to nešto komentiram, možda sam pretjerao sa komentarom u smislu političke diverzije, možda je moje razmišljanje bilo totalno promašeno u tom smislu, jer možda je nešto drugo posrijedi, nešto što ja ne mogu shavatiti i čak nije moje da o tome razmišljam, čak sam razmišljao o tome imam li prava da uživam u ljepoti ovih blagdana zbog svog razmišljanja i nekako sam čak bio sretan što ovo sve tu pišem sebi u brk...kako da kažem, nisam baš sad netko tko ima previše pitanja, jer već imam neku sliku o svijetu, za razliku od onih najmanjih, koji su puni pitanja, a danas živimo u svijetu gdje je jako lako doći do odgovora, čak i do nekih stranputica, kada mali istraživači krenu u potragu za odgovorima. Širnje informacija je nemoguće zaustaviti, bar trenutno, ne znam hoće li se pronaći nekakve modeli kojima bi se ti mali klinci mogli zaštititi od mogućih negativnih informacija. Ne znam da li sam u pravu kada mislim da ih se treba pripremiti, jer upravo zbog silnog broja informacija koje su im dostupne ti mali ljudi se razvijaju puno brže ne što je to nekad bilo. Ne mogu to sa sigurnošću tvrditi, ali čini mi se da je tako, jer dok sam ja kao klinac čitao knjige i to one koje sam mogao posuditi u knjižnici ili one koje sam našao u kući, što znači da mi nije sve bilo dostupno, oni danas imaju bezbrojne načine da dođu do različitih informacija. Kako da ih zaštitimo od nekog mogućeg negativnog utjecaja, zabraniti se ne može ništa jer svuda se mogu ulogirati. I sada kada trebamo slaviti dolazak Onoga koji je svima pružio ruku mira i razumijevanja živimo situaciju u kojoj raste nekakva nesloga oko onih kojima treba najviše pomoći. Ne znam kako je ta sva priča započela, ali nadam se da će se oni koji tu polemiku vode pronaći načina da se to sve nekako riješi. Pretjerao sam, pretjerujem s ovim razmišljanjem, znam, jer sam dosta razmišljao o prošlom postu i kako je lako dati svoje nekakvo mišljenje, a kako je teško pronaći nekakvo rješenje takve jedne priče i što god više o tome mislim, to se nekako sitnije osjećam... E baš mi je tema, obično sam u ovo doba već skroz veseo i ne bi mi palo na pamet da se zamaram s ovakvim stvarima, a ne znam što me sada spopalo....treba ić van negdje i diviti se lijepoj noći i veselim ljudima |
|
Jutros sam se rano probudio, valjda zato jer sam nakon domjenka otišao pravo kući...pa sam imao vremena za sve živo danas, za doručak čvaraka i luka, pa red novina...brrrr....zdravstveni odgoj...to mi izgleda kao nekakva politička diverzija, samo nisam siguran čija....dok se ljudi zabavljaju sa zdravstvenim odgojem, mogao bi se progurati još koji porez...ova vlada sve takve neke nepopularne poteze vuče, pa se možda odlučila malo sakriti iza takve jedne polemike, ali to mi je više taktika prošlih vlada....uostalom za polemiku mora biti i druga neka strana, pa uopće ne bi bilo čudno da oporba burgija opet kroz neki razlog što nema veze sa stvarnim problemima, to bi ličilo opet na vrhunski uradak njihovih spin doktora....ne znam tko je to zakuhao, ali bitno je da niti jedni, niti drugi ne nude nekakvo rješenje, a mora se priznati da do rješenja nije lako niti doći...ovi prvi nemaju što drugo nego izmišljati nove namete, jer treba nekako prikupiti pare koje su kroz vrijeme potrošene, ali mora im se priznati jedna stvar, stvarno su džentlmeni, još niti jednom nisu pitali gdje su pare, a ovi ih stalno napadaju s nekim bezveznim argumentima...a ovi drugi opet imaju pravo da se bore za povratak na vlast, ali tako ne biraju sredstva da je to žalosno...baš me zanima kada će se naći netko tko će imati petlje reći da smo u jako lošem stanju i da ćemo se idućih nekoliko godina morati gadno odricati da bi slijedećoj generaciji mogli osigurati pristojne uvjete....ali to nitko ne smije valjda reći ili je važno samo ovo danas...zdravstveni odgoj...strašno...najgore od svega je to što je taj zdravstveni odgoj možda ipak potreban....na prvu loptu se i meni to činilo smiješno i bezveze, u stilu kom to treba...ali sad kad sam vidio kako se glože, malo sam razmislio...zapravo, u svijetu u kojem su informacije o svemu i svačemu dostupne bez ikakvog ograničenja i selekcije, možda je dobro da mali klinci imaju nekakve informacije iz neke pouzdane sredine o stvarima s kojima ih bombardiraju svi mediji bez ikakve pripreme, ok, neki klinci dobiju osnov u krugu obitelji, ali to su osjetljive stvari i možda ne mogu to svi prenijeti na pravi način ili nemaju vremena ili to ne smatraju bitnim.....zato imaju obrazovnu ustanovu, pitanje je samo koja je dobna granica za takve neke informacije, a to je posao valjda za nekakve dječje psihologe ili što ja znam.....otkud je to sada odjednom pitanje broj jedan....Ostavio sam novine i otišao oprati auto, eto malo nedjeljne aktivnosti, potrošio tri žetona i opustio se.... Poslije toga kava u gradu, to se tako kaže, nedjeljno druženje prije ručka, nekad i ja tako zalutam malo....a onda na ručak, nedjeljno slavljenički, ouh, nije bilo lako...poslije ostali malo za stolom, nismo više klinci i tako to i sada su tu među nama i ozbiljne teme, inače u društvima obično nešto dobacim i zastanem nedorečen, jer je velika vjerojatnost da ću bubnit nešt bezveze, uglavnom, opustio sam se, pa sam tako ponešen ugođajem ispričao nekakvo svoje viđenje stvari i kako bi trebalo biti, pa su mi rekli da sam idealista i sve tako nešto. A pojma nemam, znam da nisu idealisti baš nešto na cijeni i da su pragmatici općenito korisniji, znam i to da ću vjerojatno morat počet malo pragmatičnije živjeti ako želim biti normalan, ali svejedno bih volio jednom čuti za neku pobjedu ideala, nije se već dugo dogodila, možda nikada više ni neće, koliko su svi razočarani svime oko sebe, ali tko zna...da sam bio neki pragmatik, možda bi sada bio neki tamo možda bi bio frajer sada, ne može čovjek nikada znat..... Mah, sada se treba isključiti i par dana zaboraviti sve |
|
Ovi upisi tu zvuče kao da ih je pisao mister Bean ili još gore, kao ispovjedi introvertiranog egomanijaka. Ali sva ta neka analitika bi trebala biti produktivna bar na neki način, jer odakle krenuti, nego iz svog dvorišta, iz vlastite zbrke misli. Ok, nije zbrka, ali je poprilično gužvasto....netko možda lakše prolazi kroz sve to nešto što mu se događa, bez nekih velikih analiza ili možda svi imaju takvih nekih fleševa, npr, pereš zube i padne ti na pamet što si rekao negdje u nekom određenom trenutku ili kud si pogledao i kako je to zvučalo ili izgledalo. Možda se ne treba opterećivati detaljima koji su prošli i koje nitko nije možda primjetio ili shvatio na krivi način, a ne razmišljati o tome kako to nešto ispraviti, zapravo kako biti korektan uvijek i svuda, ako je to ikako moguće...ali svako iskustvo je bitno jer se kroz to definira svaki čovjekov nastup na toj nekoj životnoj bini...i opet se možeš samo nadati da ćeš biti ispravan....ispravan, to je više tehnički izraz, ispravan može biti neki stroj, ali i čovjek je nekakav stroj, karikiram malo, ali ako ću na taj način gledati, jedan sofisticirani mehanizam, koji, kao i svaki stroj, da bi mogao funkcionirati treba energiju koju dobija preradom sirovine u vlastitom pogonu i tu energiju onda koristi za kretanje, djelovanje na silne načine, savršeni mehanizam kojim upravlja svijest..e sad, ako ne znaš govoriti ili se ponašati, onda to trebaš nekako istrenirati, a ima ovakih balvana kao što sam ja, koji izlaze van iz kuće bez da uopće misle o bilo čemu, jer svijet je prelijep, jednako savršen kao njegovi stanovnici i zašto bi se pripremao za bilo što, kada bi sve trebalo biti već u nama.....onda izađeš van i laneš neku glupist ili se iznenadiš na neki drugi način, pa budeš šokiran, a uglavnom si za sva događanja kriv sam, onda dođeš kuć', pa procesuiraš podatke prikupljene na terenu. Ovi moji su sve hrpa nekih gafova, tek tu i tamo neki svijetli trenutak, ali lijepo ga se sjetiti...a i ove bedove sve možeš na neki drugačiji način rješavati.....s ciljem da na kraju ne bude bedova ili bar da ih bude što manje...e sad, bilo bi zgodno da se može otići u trgovinu i kao za automobil kupiti dodatna oprema, npr, nekakav 'bad eliminator'. Heh, zapravo postoji sva sila kojekakve dodatne opreme, od pribora za jelo do aviona, ali za svijest nema dodatne opreme, svijest možemo samo razvijati i kao pojedinci i kao nekakva zajednica a to je moguće samo tako da se stalno pitam da li je u redu to nešto što sam učinio ili rekao i još važnije, da ubuduće budem pažljiviji kda nešto činim ili govorim. Npr, već dugo sam svjestan činjenice da organizam treba puno manje sirovine, da bi mogao funkcionirati.... |
|
Sada je sedam sati i jedna minuta, dan poslije... i još nevjerujem, mislim da nikada, od dana kada sam otkrio svijet birtija nisam u ovo doba bio budan i znao govoriti nakon rođendanskog slavlja. Naravno da sam nazdravio i obišao nekoliko birtija, ali nisam se razvalio, a navečer sam otišao u kino, nije baš neki bećarski provod. Valjda ne mogu izaći na ulicu bez nekih gafova, sinoć sam napravio totalnu zbrku u kinu....kada sam uzimao karte, vidio sam točno gdje se nalaze mjesta koja smo dobili. I kada smo ušli u dvoranu, na jednom od tih mjesta je sjedila neka cura, štaš sad, istjerat je van, ništa rekoh, ajmo sjesti tamo pored, gdje je bilo mjesta, idiot. Sjeo tamo i počeo mantrati, samo da niko ne dođe tu sjesti, samo da nitko ne dođe tu sjesti, samo da nitko ne dođe tu sjesti. Naravno da je došao.. i to baš kada su ugasili svjetla....Ništa, ustao sam se i otišao do cure da je zamolim da se pomakne jerbo sjedi na mjestu koje nije njeno za tu predstavu. Odvratila mi je da sjedi na pravom mjestu. AAAAAAAA, urličem u sebi, znam na kojem mjestu sjediš, ali šta'š sada, svađat se tu i počeo se osvrtati oko sebe da vidim gdje ima slobodna stolica, kad se cura ustala i kaže da su pogledali još jednom i da će se pomaknuti. Pristojno, zabunili se ljudi, događa se, nisam nerazuman, niti sam htio biti niti u jednom trenutku, ali sam bio budala totalno, što nisam to odmah riješio...Nisam mogao vjerovati, u jednom trenutku sam imao osjećaj da maltretiram sve oko sebe i što je nagore, da poznajem sve ljude u kinu. Onaj krasni osjećaj, zemljo otvori se.....zanimljivo je kako te život uvijek dovede u tako neku ludu situaciju i uvijek mo'š nešto naučiti. Da sam odmah reagirao i rekao tim ljudima da se maknu, jer su ta mjesta kupljena za tu večer, iako je okolo bilo praznih stolaca, ne bi bilo nikakvih problema. Upravo zato postoje oznake na mjestima, da se izbjegnu takve situacije i ako želiš uživati u predstavi onda to moraš poštovati, a ponio sam se kao magarac, u polupraznom kinu nisam to baš smatrao nekim problemom. Na kraju sam bio krivac višestruke rošade, a sve zbog jednog mjesta, tako je to kad si magarac, medvjedasti. Zapravo je sve vrlo jednostavno, reda mora biti ili ćemo u kino ić' s toljagama. Uglavnom, opet sam uspio pokazati sav raskoš neciviliziranog telebana. Ali film je vrijedilo vidjeti. Efekti s filmskog platna polako dolaze među ljude, super mi je to...kad sam već kod specijalnih efekata, čak je i roller girl s ekrana došla među ljude, nudeći rakiju za 5 kuna, koju nisam probao rakiju za pet kuna...kad nemo'š i tankat i drajvat... U kino se može uvijek otići, ali i to je provod, iako to nije bila poštena pijanka na kojoj moš fino nazdraviti sa svima...možda jednom napravim i pravi dernek, tko zna....nekakav astro party sa bunch of roller girls ili pojma nemam, nekakvu maškaradu....ne znam zašto me ta maškarada uvijek tako razveseli, to ide na to do list ako ikad budem dobio na lotu ili opljačkam kakvu banku (kad već govorim o znanstvenoj fantastici)..pronaći nekog super krojača i naručiti tristo odijela i bio bih jednu noć Smuk ako bi se ekipa složila ili Spock ako bi oni imali nekih svojih planova..ili pojma nemam, ima toliko genijalnih likova da je teško reći...brrr, počeo sam se ponavljati..Mister No, nema puno pijanaca, Aster Blistok, Vili Garvin, Corto Malteze, heh, sve neki žgoljavci, ja bi mogao biti samo Grizli Adams.... |
|
Danas je na redu bila svinjokolja, a moj zadatak da odem pokupiti polovice i dovesti na obradu. Kada sam došao u dvorište, tamo je bila gužva, vidio sam gotovih slanina uredno posloženih po stolovima, bilo je i drugih proizvoda, ali slanine su mi baš upale u oko, uredne table fino raspoređenih slojeva...vidi se i umijeće uzgajivača. Još nekoliko ljudi je bilo tamo i dogodi se priča...o krvavicama, kako se biraju sastojci i začini i kako se nadjevaju, pa o paprici i gdje se nabavlja....ja sam tamo bio samo prolaznik, mušterija...ali sam razmišljao o tome što bi bilo sada da moram ja obaviti sve to sam, vjerujem da bih se snašao, možda bi mi trebalo malo vremena, ali nekog iskustva imam...ipak sam se kao klinac dosta motao po svinjokoljama, motao kažem, jer kad si klinac u svemu tome, davno je to bilo, onda možeš samo smetati, s vremenom počneš peći ražnjiće, onda za koju godinu topiš mast, pa slijedeće već znaš kada treba dodati mlijeko da čvarci dobiju na boji malo....onda, kada si već dovoljno narastao dobiješ mjesto za stolom za trančiranje i tako, nekoliko puta, sad nedavno sam i radio manje više sve ....znao bih... stalno se nešto tu objašnjavam...baš se blesavo osjećam zbog toga, ali kad vidiš ekipu koja s veseljem uzme polovicu, baci je u zrak i nekoliko puta mahne nožem, a na stol padaju gotove kobasice, onda se ipak osjetiš malo posramljeno, što si samo proleznik, eto...malo sam pretjerao s ovim opisom, ali namjerno, jer sam htio objasniti kako se vidi kad ljudi znaju što rade...bitno je da će biti friških kobasica , ehh, a kad ovo vrijeme kobasica prođe, onda opet malo na drugačiji režim prehrane....ovo je slatko i nemoguće izbjeći i neću sad da kvarim doživljaj, ali ovako nikada ne bih skinuo ni grama, samo bih se još popunio....onda bih morao pustiti bradu i smijati se, HOHOHO, baš mi je drago da vas vidim dragi ljudi.....eto, blesam, ali super mi je taj film |
|
Danas sam sreo jednog Čiku, znam ga cijeli život i nikako ga ne uspijevam pozdraviti na pravi način, ono, htio bih mu svojim pozdravom pokazati koliko mi je drago jer ga vidim, ali ti susreti koje podijelimo su uglavnom kratki i svak je na svom nekom putu, pa razmijenimo nekoliko rečenica i to je to....danas smo se vidjeli u bistrou u koji on nekada navrati na ručak, a ja na piće. Znam da sam trebao biti onaj koji je prvi pružio ruku, ali nisam, jer je on sjedio za stolom i jeo, kada je izlazio, ustao sam se i pružio mu ruku, ali ne mogu prestati misliti o tome. Jesam li ga trebao prekinuti dok je jeo, što o tome kaže bonton. Mislim da je moja odluka bila ispravna, zapravo sam siguran, jer jesam naglas pozdravio i poželio mu dobar tek, ali eto, ne mogu da se ne zapitam da li je to ispravno. Općenito, živimo brzim tempom i malo vremena imamo i obično u zadnje vrijeme svi jurimo za satom i nekada je teško izraziti se, a ja sam naročit idiot u tom smislu. Inače, danas je baš bio neki uredan dan, jeo sam pečenu bobasicu s krumpir pireom i kiselim kupusom za ručak i nisam sve pojeo, ostalo je još i za doručak sutra.... |
|
Malo, malo pa zabediram k'o neka baba, nije da su sve babe bediranti, baš sam blenton.....neću ni ja biti cijelog života debelini... |
|
Nekad sam sebi izgledam gori od onih što idu korak naprijed, pa dva koraka nazad...onda dođem amo, pa ludujem, ne znam kako bih se objasnio, pa se izgubim u stvarnosti, blesao sam dva, tri dana okolo po vani, što po kulturnim događanjima, što po krčmama, najbolje bi bilo da uopće ne izlazim iz birtije i dobro, eventualno da se samo prebacim iz jedne u drugu.....ne znam zašto sam tako lud...možda zato što je prošla polovica prosinca, a kao da je jučer bio prvi siječnja, možda zato što polako počinjem razmišljati o tome kako ću započeti slijedeću godinu. Hoću li biti ispravniji, deblji, mršaviji.....hoću li dovršiti ovaj blog, nekako u zadnje vrijeme ne znam kako bih uopće započeo upis, nije da nema nekih događanja u danu, dapače......samo što se nekada zapitam da li je u redu da ispisujem svoje misli ovako...kažu da treba razmisliti, pa onda reći, a riječi se nekada i stignu izgubiti u zraku, dok napisano stoji...ok, ovo nije neko popularno štivo, ali opet.....o tome kako je kad nakon par dnaa lutanja po krčmama odeš na fiš ljut da se preznojiš, kako dobro to sjeda, ali to je druženje ....ili kako izgleda nedjeljni doručak nakon što si se fino naspavao, žganci sa bijelom kavom i kakva je to suprotnost, žestina paprike i blagi okus bijele kave.....i kako pronaći mjeru između svega toga.....i onda još tu raglabam o tome..... ovaj je totalno lud, čini mi se, ali bar se dobro zabavlja |
|
..ne da mi se danas n pisati ni komentirati ni ono što sam jeo, ni ono što sam mislio, ništa...možda sam počeo pretjerivati ovdje sa svim tim..istina, ako nešto želiš, moraš sam sebe stalno podsjećati i forsati i nitko nije rekao da je tamo neko skidanje kilograma lako i zabavno......jutros sam gledao jutarnji program, pa je prilog o hrani započeo riječima 'ako želite jesti zdravo, to neće biti ukusno', onda još nešto što nisam čuo, pa je onda išla priprema jela...nije mi izgledalo neukusno, ali to sam opet ja, svežder, koji na svako jelo gleda kao na zanimljivo, osim na neka, a tih je uistinu malo, ali ako mogu, poželjet ću uvijek jedno.....ali onda pogledaš vijesti ili nešto i sve ono što misliš i govoriš se učini nekako trivijalno i ne znaš više ima li uopće smisla nešto reći, misliti.....jer svijet je preveliko i prelijepo mjesto da bi neki tamo pojedinac imao pravo nešto reći ili misliti, a opet, govore ljudi svaki dan o nečemu, neki informativno, neki jer žele nešto učiniti, neki samo komentiraju, neki lamentiraju, sklopiš oči i zamisliš bijeli šum, onda kamerman zumira i iz šuma se počnu razabirati glasovi, pa obrisi ljudi....svako nešto želi reći i sasma je normalno imati potrebu za tim, samo se razlikuju načini artikulacije, a i to nekada može biti zanimljivo.....al sam opet zablesao, htio sam komentirati još jedno koncertno događanje koje je sigurno zanimljivo, ali nisam baš se zaletio...možda sam lijen, možda sam škrt, možda sam nešto teće ili četvrto, uopće nije bitno.....bitno je ne izgubiti volju......ovi stvarno imaju volje.... |
|
..sve me neki ludi filmovi pucaju, koncert Motorhead...danas sam cijeli dan puštao Motorhead, pa nije ni čudo da sam sada pomalo lu...., da mogu zarobiti neki helikopter sad bih se tamo zaputio.....a sve krene na od neke priče koja se dogodi negdje u danu i onda te drži cijeli dan...kao ono kad se probudiš i čuješ neku melodiju i onda cijeli dan pjevušiš ili zviždučeš .....žestoko sam i jeo danas, zapravo malo manje žestoko, ali dovoljno žestoko da se može spomenuti....ujutro pečena kobasica, a popodne slatki kupus...moram počet malo lakše se hraniti, sramota me to i reći....jer, em sam pretili (heh, nisam još tilto), em sam na rubu zdravstvenih tegoba zbog pretilosti..ono, zapušeš se kad ideš uz stepenice, pušeš kad vežeš cipele....a ne kao ovi bećari..oni cijeli život furaju svoje filmove |
|
Danas sam se stvarno napapčio, didina svinjokolja, ništa nisam promašio, ni pečenu jetricu s bijelim lukom, oooo, friških čvaraka, pa krofne sa pekmezom od šljiva, u neko doba obarine i na kraju pečena kobasica sa kiselim kupusom. Nemam što za dodati...nema zime.. |
|
Kad dan započneš sa čvarcima i krvavicom, ne može biti loše, još ako pada snijeg, pa onda nakon dobrog doručka kreneš čistiti kao ralica ... Malo sam zabluzir'o o Svetom Nikoli, iako je dan bio savršen, ali kad u dan ulaziš sa svakakvim mislima, onda ni neki tamo najsretniji dan u povijesti čovječanstva, nešto se sada računa najsretniji i najnesretniji dan u godini već nekoliko godina, ne bi proživi kako treba. A možda je to normalno, imati te neke oscilacije u raspoloženju....možda i nije, neću više o tome, ovaj snijeg me baš razveselio. kao da je birao dan kada će pasti, subota...imaju ljudi vremena, ok, većina ljudi, dva dana da se bez stresa priviknu na situaciju, otežan promet i sve ostale snježne radosti. Nevjerojatan mi je ovaj doživljaj čišćenja snijega, vani si tamo i lopataš i svako tko prođe nekako toplo pozdravi, pa uzvratiš, pa se našalite kako nas je snijeg opet iznenadio, pa ustvrdite kako možda i ne može drgugačije i tako, zima je a smiješiš se i uopće nije problem što svakih sat i pol moraš ić počistit napadaline...inače svi štrumfaju u svmo nekom smjeru i nitko se ne trudi ni obrvu podignuti, a kamoli nešt sad tu komunicirati, što je i normalno jer svak ide za svojim poslom, a sada, svi znaju što je zima, otežano kretanje kroz snijeg i svi su puni razumijevanja jedni prema drugima. Ili možda ja to nekako poremećeno doživljavam....ali čini mi se da postoji ta nekakva bliskost koja se inače u svakodnevnoj strci ne vidi....i među pješacima i među vozačima....to mi je super, eto... |
|
Jučerašnjeg dana se najradije ne bih sjećao, tako sam razmišljao cijeli dan, kakav sam blento i glupson i još sto drugih užasa. I kako se to nešto uvijek potrefi, ne znam što je to, valjda je normalno da te život našamara jednom godišnje da te podsjeti da moraš biti pažljiviji, koliko god se trudio ne valjaš, a pogotovo sada kad trebam biti siguran i pouzdan. Jer ako nisi svaki korak koji napraviš u životu, sve što kažeš je nekako blijedo, nemaš prava ni da želiš nešto raditi, niti izlaziti, nazdravljati s prijateljima. Da se samopouzdanje može kupiti kao sirup ili nekako, pa da svako jutro uzmeš žličicu. Možda se može istrenitati, kao taksist kad stane pred ogledalo...iako mislim da nikom ne treba ni sirup, ni trening čak, nego moraš biti zadovoljan i vjerovati sebi, jer u protivnom nisi nizašto. Vjerovati sebi, ali ne sad da se umisliš nešto, pa više ništa ne vidiš ispod nosa....onda dolazi i samopouzdanje, pravi frajeri znaju i blefirati, naravno, za takve stvari potrebno je silno znanje i iskustvo, sve što ja nemam. Ok, nije da nemam, ali znam da se moram još puno truditi...ma cijelu noć sam se vrtio i sto filmova izvrtio. Onda je došlo jutro i novi dan i kako god se osjećao vidiš da moraš hodati, komunicirati, obavljati stvari... A jedan dan donese brdo izazova i pitanja, kako ćeš riješiti ovaj problem, da li je brže ići negdje vozilom ili pješke, da li si sve odradio kako treba i sa primjerenim poštovanjem, kad sjedneš za stol, koliko ćeš pojesti, popiti, usput se dogodi još stotine drugih misli. Uglavnom, velika je sreća sjesti za stol, nebitno, jel radni, birtaški ili blagdanski...kakav god da si...pojma nemam, da sam neki vitki, samopouzdani frajer, možda bi bio totalni kreten, nadam se da ipak nisam, a možda bi bio Alan Ford ili Paul Newman, on je onako, baš kul... |
|
Subotnji izlazak je bio ok, naletio sam na koncert u jednoj birtiji i na veselo društvo u drugoj birtiji...na kraju sam s jednim veseljakom otišao u noćni bar. Prvo sam bio začuđen njegovim oduševljenjem i očekivanjima od izlaska, ono, kao da smo u New yorku, a onda opet, svako ima pravo na svoj neki individualni doživljaj, uostalom da je više ljudi koji nastupaju s takvim očekivanjima možda bi sve bilo vedrije. Ili sam ga ja totalno krivo skužio jer sam cijelu večer razmišljao o tome kako mi baš i nije vrijeme za izlazak...na kraju smo odigrali partiju biljara Imali smo dva žetona i partija je završila baš nekako uravnoteženo, 1 : 1, neriješeno, mislim da je to ok, jer nismo došli da se natječemo nego da se družimo i zabavimo.....nismo ostali na nekom još dodatnom piću iako bi to bilo logično nekako, baš mi se nešto prispavalo.....probudio sam se na vrijeme za doručak, opet nešto nevjerojatno..... novine i ručak, fina, gusta, juha od miksanog povrća, reš pečeni odresci i pečenu krumpir,njam....idem sada idući tjedan živjeti za nedjeljni ručak, ove ostale obroke ću uživati kad osjetim da sam gladan....pa ćemo vidjeti...razmišljam čak možda i da se uključujem amo svaki put kad poželim nešto pojesti, pa da umjesto nepotrebnog klopanja napišem po rečenicu dvije.... ..evo jedna lepršava i vesela..treba takvih što više, koliko god neozbiljno bilo uživati u vedrini |
|
Zaspem kao kokoš, petak navečer, planiraš izlazak i zamreš prije izlaska, ne znam kamo to vodi, ali znam da sam budan bez razloga u subotnje jutro. Možda je i bolje da nisam izašao, jer bi to bilo razbijanje s predumišljajem. A pojma nemam kako bi bilo kad sam zaspao. Sramota. Između ostalog nadao sam se otić na tamburaše malo da čujem koju. Moram pronaći bar jednu stvar koju ću naučiti skroz. Pokušavam se i ovdje stalno nekako izraziti skroz te neke spotove, pa mi je uspjeh onako relativan, jednu sam stvar totalno bezveze potrošio u smislu tog nekog konteksta, neki dan sam ok pjesmu od stonsa isto bezveze stavio, kao da nemam vremena više ni za što, baš me zasmetala, pa sam je obrisao. A ni ova neki dan nije neka sreća, vulgarna zafrkancija koju sam mogao i izbjeći, stvarno sam u zadnje vrijeme kao neki unezvijereni klipan. I zato je možda bolje da nisam nikuda išao. Ispuhat ću se, ima dana, uostalom, sada ovo što nisam sprašio sinoć mogu uložiti u teretanu, a ne da mi je potrebna, nego vapim za tjelovježbom, nabubrio sam kao buhtla, koliko god ja sebe zavaravao da nisam. Vrijeme kobasica, što da kažem, nema šanse da ne probaš, pa onda budeš ljut na sebe, nikako na zelenu granu...sad se tu nešto probam pravdati i za to što sam bio unezvijeren i nenormalan, a samo treba biti na miru sam sa sobom... |
