Kitio sam bor i pitao se zašto ja sad to činim. To stabalce, bilo pravo ili umjetno, kada se ukrasi stvarno čini prostor ljepšim i svečanu atmosferu čini još nekako toplijom, pa me zanimalo kada je i kako započela ta lijepa tradicija bez koje ne mogu zamisliti ove blagdane. Pa sam na google tražilici saznao kada su se i kako dogodila prva kićenja koja toliko znače danas, kako se taj običaj širio i kako i kada je došao do naših krajeva. Dakle, pronašao sam nekakve odgovore, ako je vjerovati informacijama koje se nalaze na internetu. Općenito, kad god imam neko pitanje obično odgovor potražim na netu. Danas sam otkrio i jednu stravičnu stvar na netu, rušenje index portala s jedne strane i onda teške riječi od strane uredništva s druge strane. Opet zdravstveni odgoj, to se polako pretvara u vrlo ozbiljno pitanje...ionako sam se pitao koliko ja imam prava da to nešto komentiram, možda sam pretjerao sa komentarom u smislu političke diverzije, možda je moje razmišljanje bilo totalno promašeno u tom smislu, jer možda je nešto drugo posrijedi, nešto što ja ne mogu shavatiti i čak nije moje da o tome razmišljam, čak sam razmišljao o tome imam li prava da uživam u ljepoti ovih blagdana zbog svog razmišljanja i nekako sam čak bio sretan što ovo sve tu pišem sebi u brk...kako da kažem, nisam baš sad netko tko ima previše pitanja, jer već imam neku sliku o svijetu, za razliku od onih najmanjih, koji su puni pitanja, a danas živimo u svijetu gdje je jako lako doći do odgovora, čak i do nekih stranputica, kada mali istraživači krenu u potragu za odgovorima. Širnje informacija je nemoguće zaustaviti, bar trenutno, ne znam hoće li se pronaći nekakve modeli kojima bi se ti mali klinci mogli zaštititi od mogućih negativnih informacija. Ne znam da li sam u pravu kada mislim da ih se treba pripremiti, jer upravo zbog silnog broja informacija koje su im dostupne ti mali ljudi se razvijaju puno brže ne što je to nekad bilo. Ne mogu to sa sigurnošću tvrditi, ali čini mi se da je tako, jer dok sam ja kao klinac čitao knjige i to one koje sam mogao posuditi u knjižnici ili one koje sam našao u kući, što znači da mi nije sve bilo dostupno, oni danas imaju bezbrojne načine da dođu do različitih informacija. Kako da ih zaštitimo od nekog mogućeg negativnog utjecaja, zabraniti se ne može ništa jer svuda se mogu ulogirati. I sada kada trebamo slaviti dolazak Onoga koji je svima pružio ruku mira i razumijevanja živimo situaciju u kojoj raste nekakva nesloga oko onih kojima treba najviše pomoći. Ne znam kako je ta sva priča započela, ali nadam se da će se oni koji tu polemiku vode pronaći načina da se to sve nekako riješi. Pretjerao sam, pretjerujem s ovim razmišljanjem, znam, jer sam dosta razmišljao o prošlom postu i kako je lako dati svoje nekakvo mišljenje, a kako je teško pronaći nekakvo rješenje takve jedne priče i što god više o tome mislim, to se nekako sitnije osjećam...
E baš mi je tema, obično sam u ovo doba već skroz veseo i ne bi mi palo na pamet da se zamaram s ovakvim stvarima, a ne znam što me sada spopalo....treba ić van negdje i diviti se lijepoj noći i veselim ljudima
Post je objavljen 24.12.2012. u 20:35 sati.