| < | srpanj, 2013 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Izašao sam sinoć malo na dvorište, da udahnem malo friškog noćnog zraka, a i da pogledam kako izgleda supermjesec.....kad sam se naježio, stresao sam se od zimulje..NE BOJ SE...ma, ne bojim se, odmah sam znao da si Ti i prestani više s tim hlađenjem.....dobar je štos, volio bih da i ja to mogu, ali prestani....NISAM SAM...mda, što je ovo sad, invazija ?!!!...NIJE INVAZIJA...PREPOZNAJEM TVOJ HUMOR....DOŠAO SAM S KOLEGOM...ISTRAŽIVAČEM...DOŠLI SMO NA RAKIJU.....na rakiju ste došli !!!...ja sam se u životu napio rakije, a mislim da nisam nikada nigdje došao s tim riječima, hm, možda i jesam....vožnju brodom više neću ni spominjati, nego otkud sad ovo, došli na rakiju, pa zar nisi ono u nekoj crnoj rupi završio, hoćeš opet, ne razumijem ?? DUGO VEĆ DOLAZIMO NA VAŠ PLANET....I PRIMJETILI SMO DA SVE ŠTO SE DOGAĐA U VAŠIM ŽIVOTIMA BUDE OBILJEŽENO S TIM OBIČAJEM....OPIJENOSTI....ŽELIMO VIŠE ZNATI O TOME.....aaaa, ok....dobro je pa nas nitko ne čuje...sjedite tu..idem donijeti ...natočio sam im svakom po štamplu i sjeo...ZAR NEĆEŠ TI S NAMA NAZDRAVITI, NIJE LI TAKAV OBIČAJ....neću s Vama nazdraviti, jer ne mogu i nemojte sve odjednom trgnuti....ZAŠTO NE MOŽEŠ ? KAKO ĆEMO SADA MI POČETI ?...fino...dignite čaše i kucnite se, a onda otpijte jedan mali gutljaj....ja ne mogu jer sam odlučio da više neću....bit nazdravljanja je druženje, a unos rakije je zato da doživljaj učini svečanijim, vrlo je bitno ne prepustiti se opijenosti...ne dopustiti alkoholu da anulira svijest i motoriku..ja sam se prepustio i obrukao i sebe i dragim ljudima načinio veliku neugodnost i to ne jednom, ne postoj način da se ispričam za svoje ponašanje....popij, ali se nemoj napiti...ja sam prije to mogao, sada više ne mogu, organizam više ne može podnijeti i zato Vam se neću pridružiti u nazdravljanju, bit ću tu s Vama i družiti se...zamisli da Ti svoj brod svaki put kad se vratiš iz neke atmosfere, skreneš u crnu rupu, kako bi se osjećao ??..TO JE ISKLJUČENO, JER TAKVU POGREŠKU NE MOGU PONOVITI…ok, nisi mogao učiti na tuđim poreškama, pa si valjda nešto naučio iz svoje, vidiš, ja nisam, eto…VJEROJATNOST UVIJEK POSTOJI, ALI U VRLO MALOM POSTOTKU....vidim ja da je prvi gutljaj dobro leg'o, hajde još jedan sada za svemirska putovanja.....i dalje ne razumijem kako si sad došao na rakiju, ako si zadnji put cijeli brod i posadu skrenuo....TO JE BILO VRLO UZNEMIRUJUĆE ISKUSTVO, NO AKO VAS ŽELIMO UPOZNATI KAO VRSTU, MORAMO POZNAVATI I OVAJ OBIČAJ KOJI JE VRLO BITAN....OVAJ PUT SAM TU PO RASPOREDU, ORGANIZAM SAM PRIPREMIO AMORTIZACIJSKOM TEKUĆINOM I OSIGURAO SAM VRIJEME ZA OPORAVAK....da, to je dobar plan......kako to da nisi nikada prije probao nešto slično, ako već putuješ toliko, vjerujem da ima ludih stvari okolo....JA NISAM, ALI KOLEGA JE STRUČNJAK ZA HRANJIVE TVARI SA OPOJNIM UČINKOM....a ovaj mudro šuti, mislim, sad si došao...što nisi došao prije dok su me zanimale rakije od svega i svačega...IMA U NAPREDNIJIM CIVILIZACIJAMA RAZNIH EKSTRAKATA VRLO UGODNIH OKUSA, ALI VRLO MALO, JER MALO JE PROSTORA ZA IGRANJE SA SVIJEŠĆU NA OVAJ NAČIN...UGLAVNOM SU TO SREDSTVA SA NEKOM ODREĐENOM SVRHOM, NAJČEŠĆE MEDICINSKOM....Vi ste neka vrlo ozbiljna ekipa, zapravo i ja se trudim uozbiljiti, iako to pred Vama izgovoreno, sada, zvuči zapravo smiješno...NIJE SMIJEŠNO....SVI MI SMO VRLO OGRANIČENI, BEZ OBZIRA NA STUPANJ RAZVOJA I NEMAMO VREMENA DA VIDIMO SVE LIJEPO ŠTO JE MOGUĆE VIDJETI U ŽIVOTU, NITI DA UČINIMO PUNO TOGA, ZATO JE OVAJ VAŠ OBIČAJ FASCINANTAN.....natočio sam im još po jednu..nekako mi se činilo da i ja osjećam kako me ljulja pomalo, svašta, jedna štamplica....mora da je njih dobro bubnilo.....palo mi je na pamet kako bi to izgledalo da sada netko naiđe i vidi tri sjene kako sjede i mrdaju glavama, jer meni je problem još uvijek izražavati se tako mirno i tiho, kako oni to čine, bez nekakve gestikulacije, a vidim da su i oni počeli mrdati glavama, heh, oraspoložili su se i komunikacija se iz misli prelila i u mimiku na neki način…..a to što su oni pili, a na mene djelovalo, to me baš zabavljalo nekako…. osjetio sam da su reagirali na ovu moju analitiku i umirili se…..IMAŠ VRLO SNAŽNU VOLJU….obzirom da vi možete meni vidjeti misli i gdje sam bio i što sam radio, zašto ne bih i ja mogao vidjeti vaše misli i gdje ste bili…..MOGAO BI KADA BISMO TI TO DOPUSTILI, ALI TO JE PREOPASNO ZA TEBE….ehh, baš sam se ponadao…..TO ŠTO OSJEĆAŠ NAŠU OPIJENOST VEĆ JE VRLO OPASNO ZA TEBE I MORAT ĆEMO PREKINUTI OVO NAŠE DRUŽENJE…pa dovršite bar ovo piće do kraja, ako želite učiti o ovom običaju, onda je to bit…..a dvije štample su prava mjera, kulturna, odmjerena, baš onako kako treba biti, sve ono što ja nisam znao…iskapili su žustro …osjetio sam kako mi se obrazi žare i kako mi postaje vruće, palo mi je na pamet kako bi bilo dobro sada otići negdje i zapitao sam se na kakvim je veselim druženjima bio ovaj poštovani stručnjak …MORAMO IĆI….pomaknuli su se na otvoreno i vidio sam kako odlaze u tim njihovim nevjerojatnim liftovima, svaki je imao svoju vožnju..ehh, pitao sam se kakav je osjećaj tako jurnuti sada…sjeo sam i zagledao se u mjesec…baš sam se nekako ugodno osjećao…heh, bliski kontakt treće vrste, treći put, a dvaput smo zapili….opet nisam pitao za Elvisa, mogu li prenositi pozdrave tamo na drugu stranu onima koji su otišli bez pozdrava, ok, to vjerojatno ne mogu, ali ne može čovjek da se ne zapita…..naprednija tehnologija, tko zna što sam mogao od njih naučiti ili vidjeti….ne znam da li postoji kakva agencija za te i takve kontakte, ali da ovo čuju vjerojatno bi me u zatvor spakovali…… |
|
Tužan je i težak bio dan, jedan od onih kada čovjek uvidi koliko je sretan što je živ i zdrav ...danas smo ispratili čovjeka koji je uistinu volio život...i znao je to pokazati... |
|
..svaki put kad se čovjek mrdne od utabanih putova nauči nešto, nešto malo o toj nekoj novoj sredini, a kroz te spoznaje o novoj okolini, kroz te neke interakcije naučiš nešto i o sebi...bar bi trebao, bilo bi nenormalno da ne naučiš ili bar da ne uočiš nešto.....tja, što je svijet veći glavobolja može biti sve gora...jer je sve što se može vidjeti netko je napravio, osmislio, odsvirao ili nacrtao...bolje da sam ost'o kući, tamo bar znam tko sam, nekakav wananbe sa manirima neandertalca, zapravo ne, u odnosu na mene on je napredan stvor i dugujem mu ispriku, jer se ja još krećem na sve četiri....možda malo prestroga ocjena za odraz u ogledalu, ali obzirom na manire i gluposti koje znam blebetati ocjena bi mogla biti i objektivna.....ako subjekt može biti objektivan, onda u svijetu nema paradoksa.. ..tako sam neki dan započeo post i stao...teško je ponovo početi....da, lijepo je otići na put, na bilo kakvo putovanje, bilo to putovanje neke turističke prirode ili studijsko ili sportsko ili neke druge prirode, uvijek je dobro i veselo, ok, ja sam više za ova neka aktivnija putovanja, jest da nekad možda bude malko teže ići za satom, ali obično vrijedi čuti i vidjeti i upoznati i svašta nešta...nije da ne volim sad negdje tamo zaglaviti, pa onda se dva tri dana liječiti i zaklinjati se ogledalu da neću nikad više (to kad provod završi na kulturan način, ali u mom slučaju to nekako više nije pravilo, pa sad obično razmišljam o azilu i maskiranju da me nitko ne prepozna).....ali ovo kad ideš okolo i upoznaješ svijet, to mi je super.....a onda se vratiš kući i uvidiš da ćeš skupa sa svim sugrađanima biti dijelom tog svijeta iz kojeg si se vratio i razmišljaš o svemu što si vidio i tek postaješ svjestan svega što si vidio dok to pričaš što si sve vidio, čuo ili doživio.....od sutra smo i mi dio Europe i počet ćemo učiti koliko je vrijedan ovaj lijepi naš zrak....veliko tržište otvara velike mogućnosti, ali u cijeloj priči najvažnija su radna mjesta, a i u tako velikom tržištu ih je sve manje i tek kad čovjek o tome počne razmišljati uvidi koliko je bahat, jer svaki put kada sam se osjetio nekako malen u odnosu na svijet u kojem živim, to je ništa u usporedbi sa stvarnosšću koja postaje sve oszbiljnija, a ja sve manji, sitan i ništavan, gologuzija koja ima što raditi i zbog toga moram biti sretan......blebetalo koje svako malo lupi nešto, pretili teleban koji mora mora ozbiljnije živjeti...... ..sutra će biti sve nekako drugačije, velika promjena u koju ulazim skupa sa svima oko sebe i o svima nama ovisi kako će izgledati svijet u kojem živimo...dovoljan razlog za nekakav novi početak..neću više lupetati gluposti, odnosno više paziti što govorim, jer ne vjerujem da itko izgovara gluposti namjerno ili s nekim predumišljajem, a meni gluposti izleću iz usta čim zinem bez ikakve namjere, ergo, moram početi trenirati princip ispeci pa reci ... i kad sam već kod pečenja, neću više žderati bez ikakvog rada i smisla....što još....pronaći ću još toga, ali polako, za početak urednije živjeti... |
|
Madrid, Španjolska...eto me iz onog trashy fantasy video klipića u filmu avioni, autobusi i još nešto, a ja sam pretili putnik...kakav je ovo grad, prvo mi se zavrtilo u glavi od pokušaja da zapamtim imena majstora koji su osmišljali i gradili palače i parkove, nekada i sada nebodere, pa čak i kose tornjeve, komada dva....kratko, ali slatko osvježenje, nekad je obična promjena čarapa fantastično iskustvo...i onda šetnja velegradom...na svakom uglu netko nešto izvodi, performeri, prosvjednici, turisti, prolaznici....čuo sam da neki u Španjolsku dolaze u komune da se riješe raznoraznih ovisnosti, mislim da nisam nikad bio neki ovisnik, ali možda se i ja riješim divljaka koji ponekad živne u meni...ali sve je moguće, pa čak i lubenica za doručak, ali nakon slanine... |
daska
- 03:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Pjevaju neki i pitaju se 'poznajete li osjećaj, zove se sramota'..ja sam napravio puno neozbiljnih stvari u životu, nekih kojih se najradije nikada ne bih sjetio, ali uvijek ideš onako nekako dalje s mišlju kako još uvijek možeš, organizam može, volja može, sve to nešto može i onda pljass.....probudiš se i gledaš oko sebe, sve je tu, hlače, cipele, jakna uredno obješena na vješalici, telefon, ali nešto fali, još se nisam pravo ni razbudio, ali taj osjećaj da nešto nedostaje postaje sve snažniji i polako se u glavurdi formira spoznaja o praznini, o filmskoj rolni koja se prekinuta vrti, vrti i ništa ne prikazuje...samo buđenje je bilo dobro, htio sam istraživati što sam činio dok sam bio duh u boci, ali sam shvatio da bi samo pitanje usmjereno onima sa kojima sam vrijeme provodio moglo biti samo još veća nelagoda ili čak uvreda možda, jer tko zna što sam mogao učiniti tako u stanju bez apsolutno nikakve kontrole..od tog buđenja do sada je prošlo gotovo dva puna dana, a ne osjećam se nimalo bolje, dapače....sram me otvoriti oči u mraku, a kamoli ujutro izaći na ulicu i nekog pogledati u oči.... ..et šta je opijenost...blackout....a ona rolna filmska i dalje se vrti i daje ritam praznini..nisam baš mislio da ću doći amo skoro, iako me odavno već trebalo biti sram i zato što sam ovakav trbušast kakav jesam, ali i to je možda nekakva posljedica svega toga...idemo još jednom...ovaj put se možda istešem.... |
|
Za doručak burek, topli, domaći, a za ručak grah sa buncekovićem, ooo, morao sam se danas pokrenuti u prvu ovogodišnju malo podulju šetnju i baš je godila...moram si osmisliti nekakav plan za vježbanje...možda je u tome problem..u tom planiranju...uvijek je u tome problem...treba samo početi...nitko valjda nije ovako usporen....pali mi sad na pamet Zenonovi paradoksi....taj se valjda nikad nije ni pokrenuo, sve je objasnio iz mjesta....kakav je to bio majstor bio, to valjda moraš ležati cijeli dan i bulješariti u plafon da smisliš takve zavrzlame.... |
|
Danas sam dan počeo s krvavicom, ponedjeljak, što reći, a za ručak rizi bizi i pohano, uhh, naravno, morao sam još jednom grabiti, na što me mati upozorila, pa sam rekao da ne bih toliko trpao da to nije napravila tako ukusno, ispalo je da opet krivim nekog drugog.....istina, ispadne uvijek netko drugi kriv, a za sve što činim sam odgovoran jedino ja....valjda se zbog toga i smatram tolikim nevaljalcem, ali opet, mora čovjek imati nekakvo svoje mišljenje...meni je nekakva svakodnevica okolopodnevno kratko druženje uz čašicu razgovora sa mojim prvim šefom, pa se tu nađe raznih tema, uglavnom teme vezane uz posao, ali usput se na stolu nađe i neka od onih životnih, neki stavovi nam se razlikuju, ali ne bi ni valjalo da smo svi isti....sjećam se nekih dana iz onog poratnog doba, kada se u jednom, ne znam kako da to nazovem, cimerhoodu, znalo dogoditi takvih nekih svađa oko stvari koje su nebitne ili možda opet jesu, kao npr. idu li klinčići u temfani krumpir..heh, eto do ovog trenutka nisam znao da se tenfani krumpir piše sa 'm' baš sam blento..ali svađa prođe i novi dan dođe i bude nekako ljepši, veseliji i bolji, a onda kada se opet sretnemo, opet zasjednemo i sve nam je veselo... |
Danas sam bio na obiteljskom ručku, uvijek je lijepo kada se za stolom okupi više ljudi, ovaj put povod je bilo krštenje, naravno, pomlatio sam sve po redu, od meze na početku do kolača, s tim da sam čobanac tovario više puta, baš je bio dobar, a i nazdravio sam, kako je to već i red, nisam sad nešto pretjerao, ali nisam ni bio baš nešto za razvaljivanje. Došao sam pomalo nenaspavan, bio malo vani sinoć, nisam se nešto zadržao iako je bila subotnja večer, već neko vrijeme nekako osjećam da nemam pravo da se zabavljam baš, jer sam smeće, nezahvalnik i nevaljalac u svakom smislu i baš me to raspoloženje nekako drma. S tim mislima sam i danas započeo dan, onda kad se nađeš za stolom samo trpaš u sebe i nadaš se da te nitko ništa neće pitati, ali kako to za stolom već bude, priča uvijek ode u nekom smjeru, pa tako i danas. Tetka je pobrojala sva krštenja mališana i izračunala tko je kada na redu za pričest, htio sam reći da recepturu za čobanac ne treba mijenjati, ali kad već nisam imao ništa pametnije za reći, odlučio sam to prešutiti. Onda malo o svijeći i tko ju je izabrao i općenito o misnom slavlju, tu sam primjetio da mi je najzabavniji onaj dio kad se svi rukuju. Prvo pružiš ruku onom do tebe, kao i svi, tu se već komplicira, jer sad se svi okreću i traže slobodnu ruku kako bi je stisnuli s pozdravom mira i dogodi se tren da moraš pričekati slobodnu ruku ili odjednom nekoliko ruku na hrpi, pa to potraje koji tren dulje, dovoljno da pri slijedećem stisku više nitko nema problema, čak i da se malo protegneš i pružiš ruku i osobi koja sjedi nekoliko mjesta dalje s nekakvim toplim pogledom u očima. I dok se pružaju ruke mira, svi živnu i osjeti se to nešto lijepo, eto, to mi je baš super, ostalo vrijeme slušaš misu ili brojiš u sebi svoju glupost i moliš se da nestane. Ok, bolje je ne biti glupan, ali kad već jesi, onda si sretan kad imaš priliku malo se zamisliti. Onda krene priča kad su šljive najbolje za peć rakiju i kako su šljive slađe za sušnih godina, o tome sam nešto malo znao, ipak je tu riječ o rakiji  , a za vino od bazginih bobica sam prvi put čuo..i tako kroz priče za stolom nekako i kući dođeš...Opet ništa o nekakvim promjenama na vagi, a ni ovo što sam napisao mi ne odiše nekakvim finim taktom......koliko god se trudio...možda ni ne mogu biti neki kul i zanimljiv tip, ali trudim se koliko mogu, teleban.. |
