Danas sam bio na obiteljskom ručku, uvijek je lijepo kada se za stolom okupi više ljudi, ovaj put povod je bilo krštenje, naravno, pomlatio sam sve po redu, od meze na početku do kolača, s tim da sam čobanac tovario više puta, baš je bio dobar, a i nazdravio sam, kako je to već i red, nisam sad nešto pretjerao, ali nisam ni bio baš nešto za razvaljivanje. Došao sam pomalo nenaspavan, bio malo vani sinoć, nisam se nešto zadržao iako je bila subotnja večer, već neko vrijeme nekako osjećam da nemam pravo da se zabavljam baš, jer sam smeće, nezahvalnik i nevaljalac u svakom smislu i baš me to raspoloženje nekako drma. S tim mislima sam i danas započeo dan, onda kad se nađeš za stolom samo trpaš u sebe i nadaš se da te nitko ništa neće pitati, ali kako to za stolom već bude, priča uvijek ode u nekom smjeru, pa tako i danas. Tetka je pobrojala sva krštenja mališana i izračunala tko je kada na redu za pričest, htio sam reći da recepturu za čobanac ne treba mijenjati, ali kad već nisam imao ništa pametnije za reći, odlučio sam to prešutiti. Onda malo o svijeći i tko ju je izabrao i općenito o misnom slavlju, tu sam primjetio da mi je najzabavniji onaj dio kad se svi rukuju. Prvo pružiš ruku onom do tebe, kao i svi, tu se već komplicira, jer sad se svi okreću i traže slobodnu ruku kako bi je stisnuli s pozdravom mira i dogodi se tren da moraš pričekati slobodnu ruku ili odjednom nekoliko ruku na hrpi, pa to potraje koji tren dulje, dovoljno da pri slijedećem stisku više nitko nema problema, čak i da se malo protegneš i pružiš ruku i osobi koja sjedi nekoliko mjesta dalje s nekakvim toplim pogledom u očima. I dok se pružaju ruke mira, svi živnu i osjeti se to nešto lijepo, eto, to mi je baš super, ostalo vrijeme slušaš misu ili brojiš u sebi svoju glupost i moliš se da nestane. Ok, bolje je ne biti glupan, ali kad već jesi, onda si sretan kad imaš priliku malo se zamisliti. Onda krene priča kad su šljive najbolje za peć rakiju i kako su šljive slađe za sušnih godina, o tome sam nešto malo znao, ipak je tu riječ o rakiji , a za vino od bazginih bobica sam prvi put čuo..i tako kroz priče za stolom nekako i kući dođeš...
Opet ništa o nekakvim promjenama na vagi, a ni ovo što sam napisao mi ne odiše nekakvim finim taktom......koliko god se trudio...možda ni ne mogu biti neki kul i zanimljiv tip, ali trudim se koliko mogu, teleban..
Post je objavljen 27.01.2013. u 22:04 sati.