| < | lipanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
daska
- 03:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Pjevaju neki i pitaju se 'poznajete li osjećaj, zove se sramota'..ja sam napravio puno neozbiljnih stvari u životu, nekih kojih se najradije nikada ne bih sjetio, ali uvijek ideš onako nekako dalje s mišlju kako još uvijek možeš, organizam može, volja može, sve to nešto može i onda pljass.....probudiš se i gledaš oko sebe, sve je tu, hlače, cipele, jakna uredno obješena na vješalici, telefon, ali nešto fali, još se nisam pravo ni razbudio, ali taj osjećaj da nešto nedostaje postaje sve snažniji i polako se u glavurdi formira spoznaja o praznini, o filmskoj rolni koja se prekinuta vrti, vrti i ništa ne prikazuje...samo buđenje je bilo dobro, htio sam istraživati što sam činio dok sam bio duh u boci, ali sam shvatio da bi samo pitanje usmjereno onima sa kojima sam vrijeme provodio moglo biti samo još veća nelagoda ili čak uvreda možda, jer tko zna što sam mogao učiniti tako u stanju bez apsolutno nikakve kontrole..od tog buđenja do sada je prošlo gotovo dva puna dana, a ne osjećam se nimalo bolje, dapače....sram me otvoriti oči u mraku, a kamoli ujutro izaći na ulicu i nekog pogledati u oči.... ..et šta je opijenost...blackout....a ona rolna filmska i dalje se vrti i daje ritam praznini..nisam baš mislio da ću doći amo skoro, iako me odavno već trebalo biti sram i zato što sam ovakav trbušast kakav jesam, ali i to je možda nekakva posljedica svega toga...idemo još jednom...ovaj put se možda istešem.... |
