| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
druženje
- 23:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Proveo sam večer u jednom lijepom obiteljskom druženju, ok, bile su dvije obitelji i ja i opet sam imao prilike vidjeti kako izgleda kada si ljudi odluče urediti život, stvoriti život, ali prvi put sam na to gledao na jedan drugi način. Bez nekakvog straha ili nekakve distance koju sam uvijek osjećao.....uvijek sam bio taj koji je prednjačio u ispijanju svega što se nađe na stolu, a ovaj put sam se ponašao kako sam odlučio, ispijao sam polagane gutljaje, ali sam uživao u cjelokupnom doživljaju. Za žestoko nazdravljanje postoji vrijeme i mjesto. Još da se ujutro ustanem ranije i odradim jutarnju vježbu...ok, neću sada pretjerivati. |
svibanj
- 12:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Nisam ni grama smršavio ovaj mjesec. Bio sam na jednom prekrasnom putovanju, vidio par čuda prirode, moćne riječne slapove i vrhove planina i nekoliko čuda ljudskih ruku, lift kao pristup tim slapovima i neobičnu brdsku željeznicu kao pristup vrhovima planina, pa razne građevinske zahvate koji se događaju u sred gradske vreve, bez utjecaja na normalnu cirkulaciju prometa, ali doživljajima s puta ću posvetiti malo više vremena u jednom posebnom postu, sada ću se malo pravdati, zašto nisam ništa smršavio ovaj mjesec......Pa na tom putu je sve bilo odlično organizirano, smještaj, dnevni program i naravno zadovoljavanje tjelesnih potreba za energijom. Doručak je poseban obrok, kojem uvijek poklanjam puno pažnje, a naročito u hotelu u kojem se švedski stol zove američki doručak, sa pečenom slaninom, jajima, pancakes with maple sirup, nekakvim zanimljivim kolačićima od krumpira i malim kobasičicama i još brdo raznih salata i svega što nisam probao, pa sve to zalivao friškim sokovima. Pa to sve ponovim. Onda se sjedne u autobus i lagano kunjam na putu do prve lokacije predviđene za razgledanje. Pa red šetnje do i oko lokacije i vožnja do sljedeće lokacije. A i u autobusu je logistika bila na nivou, tako da nije nedostajalo suhomesnatih narezaka i raznog peciva. Da ne kompliciram, navest ću samo jednu večeru, pladanj dulji od metar i pol, tridesetak centimetara širok, a na njemu dvije kobasice, bratwurst se to tamo zove, dugačke, dugačke, koje nisu bile za gledanje....ok, možda malo, dok se oduševljenje pogledom nije pretvorilo u uživanje u rezuckanju. I onda velika čaša piva. Jako dobro ! Kako sam se vratio s tog puta, tako mi je svako veče bilo ispunjeno druženjem i vjerojatno sam bio najveći udav pričajući što sam sve vidio. U nedjelju društvo iz srednjoškolskih klupa razreda koji smo dijelili u Zagrebu 91/92 godine. U ponedjeljak sa prijateljima kojima sam htio ispričati što sam vidio usput. U utorak sa vrlim gastarbeiterom u Vinkovcima i povećim društvom koje se skupilo. Srijeda je konačno bila malo mirniji dan, a u četvrtak sam izašao sa jednim dragim australcem koji je nakon par godina malo navratio u ove krajeve, pošteno smo zasjeli. On me zvao za kuma, iako je imao prijatelja s kojima se i i duže i bolje poznavao, bilo čak mi je i malo neugodno zbog toga, ali tu sam se ulogu trudio odraditi najbolje što sam mogao. Petak me odveo na Godišnju skupštinu HSGI koja se održavala u Sisku, to je bilo lijepo. Slušao sam što su ostala društva činila tokom godine i vidio kako se uručuje godišnja nagrada. Bio je poseban doživljaj gledati kako jedan stariji inženjer ustaje, polako navlači kaput i prima nagradu. Nisu to bili novci ili nekakvi pehari, to je bio tuljac poput onog za diplomu u kojem se nalazilo priznanje, priznanje od kolega koji se bave sličnim poslovima. Čovjek koji ima dugi radni vijek i gradio je ceste i mostove i sudjelovao u raznim projektima dobio je priznanje za obnovu staroga zida oko grada Stona. Sretan sam što sam imao prilike biti promatrač te skromne, a opet, vrlo dostojanstvene ceremonije. Sve to je bilo začinjeno veselom večerom. A sutradan obilazak Janafovih postrojenja i Parka prirode Lonjsko polje i poslije toga ručak. U isto vrijeme se u Zagrebu događala fešta, veselo druženje ekipe koju nisam dugo vidio i koju sam htio vidjeti, no, bio sam u Sisku, čuli smo se više puta telefonski i nadao sam se da ću uspjeti doći do tamo. No ručak je kasno počeo i tek negdje oko 17 je bio polazak kućama. Da sam se možda bolje organizirao stigao bih i do Zagreba, ali eto, nisam. Ekipa s fešte me je zvala i predlagala da ključeve od auta predam kolegama, a ja da dođem u Zagreb, no meni se nekako nije činilo u redu da starijim kolegama dajem ključeve od auta i da im govorim, evo, vozite se sami. Ispalo je da sam iznevjerio prijatelje, ekipu koja je napravila super feštu i žao mi je zbog toga. Razvezao sam kolege i došao kući i rekao da idem nazad za Zagreb, na što su me pitali kako mislim piti i voziti, mrzim takve razgovore, a kako sam imao namjeru doći tamo i naravno, nazdraviti s prijateljima, nisam imao nikakvih argumenata za raspravu, pa sam ključeve stavio na stol. Vlakovi su svi otišli za Zagreb, kao i autobusi, zvao sam jednu rent'a'car agenciju, ali nemaju ispostavu u Slavoniji. Ojećao sam se bezveze, pa sam malo prilegao. Kad sam se probudio, negdje oko pola devet, vidio sam da sam propustio i odlazak na koncert u Osijek, sve sam promašio. Katastrofa. Onda sam otvorio jedan od chatova na netu i počeo se javljati redom svima koji su bili tada online i našao se u dopisci s 'vatrenom malom', rekla je da joj trebaju cigarete, pa sam se ponudio donijeti. Napisala mi je broj telefona i da se nalazi u jednom mjestu nedaleko Vinkovaca, na što sam odgovorio da mi je problem doći jer imam situaciju s autom. Onda me stavila na ignore, glup završetak još glupljeg dana. Kod mene u kući svi ključevi stoje na jednom mjestu i ne mogu izaći bez da me netko ne pita kamo idem. To je valjda normalno pitanje, ali mi baš i nije trebalo. Ništa, obukao sam se i otišao po ključ, mrzim to, ako u kasnu večer negdje krenem, to je kao da negdje gori. Krenuo sam natočiti benzin, jer sam ionako ispraznio rezervoar i usput kupio cigarete. Nisam lažov, rekao sam da ću ih donijeti i donio sam. Ali nisam se baš nešto pokazao te večeri. Treba se znati ponašati u svakoj situaciji, a od nekih me boli glava, ružan sam i debo i to moram promijeniti. |
petkovanje
- 18:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jučer ujutro sam stao na vagu i vidio da pokazuje isto. Izabrao sam valjda najgori put, ali treba biti ustrajan. Cijeli dan sam jurio po firmi i kada sam došao kući, bio sam stvarno gladan. Predamnom je bilo pet komada pohanog oslića, da sada ovo ne pišem, pojeo bih svih pet komada i onda bi tražio možda još nešto, a ovako sam pojeo tri i ustao se od stola. Možda je ovo nenormalno, ali vjerujem da rezultata mora biti. ..u toku dana me zvao frend, kolega iz školskih klupa, koji tu sada živi i rekao da ostaje za vikend i kako bi se mogli malo družiti.....odgovorio sam da hoćemo i dogovorio se oko devet.....u međuvremnu sam pozvan na rođendansku proslavu, kako nije lako biti na dva mjesta od jednom, odlučio sam otići na rođendan, čestitati i ispričati se, jer imam još jedan dogovor....krenuo sam pješke i napravio veliki krug oko Bosuta....iskreno, namjerno se nisam žurio da ne pogodim večeru, ali sam došao baš kada je stol bio postavljen.....što da kažem, mmm, šunkica, a sir pripremljen s vrhnjem i narezanim mladim lukom, to mi super fora...pojeo sam i jedan odrezak kulena, ne možeš kulen ne probati, a i bio je baš dobar.....tanjur sam počistio s kiflicama i sve to skupa zalio s pivom, stvarno je bilo u slast......nastavio sam pješke kroz široku ulicu novog naselja, večer kao na nekoj rivijeri....nova zgrada škole, pa teniski tereni, niz kafića čije su terase popunjene i puno šetača koji uživaju u toploj proljetnoj noći....zanimljivo je to kada prolaziš pored ljudi i čuješ jednu rečenicu koliko dopusti onaj korak ili dva dok se mimoilazite, dvojica su prolazila žustrim korakom i razgovarali o njemačkoj nakon drugog svjetskog rata, pa dvije gospođe koje sam sreo ranije dok sam šetnicom išao prema rođendanskoj proslavi, valjda su napravile svoj krug i sada stale na križanju da zaokruže valjda svoje priče, pa četiri gospođe koje su se raširile po stazi i baš dok sam se razmišljao s koje strane staze da ih obiđem po travi, jer s jedne strane je bila ograda teniskih terena a s druge pogled na terase kafića, one su nekako zastale i dogodio se prolaz.....tu negdje sam odlučio izvaditi cigaretu i shvatio da sam opet izgubio upaljač....kako sam se približavao raskršću na kojem sam se dogovorio s frendom izvadio sam telefon da mu se javim da sam blizu, kad sam čuo kako netko iza mene viče pažnja, pažnja....stao sam da propustim biciklisticu i ispostavilo se da poznajem gospođu, pa smo razmijenili nekoliko rečenica, vjerojatno sam izgledao blesavo s fonom i cigaretom u ruci, a bilo mi je glupo pitati ima li možda upaljač....nazvao sam frenda i dogovorili se na semaforu....usput sam sreo još jednu grupicu, bilo ih je trojica i bistrili su nešto o električnoj energiji...na semaforu sam stajao možda tridesetak sekundi kada sam vidio frenda kako dolazi, na semaforu je bilo crveno, držaći cigaretu u ruci, zamolio sam ga da mi baci upaljač.....bilo je zabavno gledati ga kako leti preko pješačkog prelaza i na kraju ga uhvatiti, ok, ne bilo ništa ni da mi je ispao, ali ovo je ipak učinilo atmosferu nekako u startu dobrom, zezanje. Produžili smo do obližnje kafane i uz par piva otišli u svijet armatura i kvalitete betona, vjerujem da nismo bili zabavni nikome okolo. On je imao radnu subotu, pa smo se razišli relativno rano, on je otišao na svoju stranu, prognozirajući mi da ću negdje otići još, a ja krenuo prema parku Lenije. Usput, na oglasnom stupu sam vidio plakat za nekakvu tribinu, e sad, da li je to pokušaj da se političari približe biračkom tijelu ili nekakav iskreni politički angažman, to ne znam, uglavnom, kad sam shvatio da je to politika na plakatu, produžio sam dalje. U daljini sam čuo buku, da li je to moguće ?! Nevjerojatno, naletio sam na air guitar natjecanje, glavna nagrada, karta za koncert grupe Metallica. Jedan od natjecatelja je bio i moj kum, to je bilo super. Kartu je dobio nekakav mladi kosijaner, moj kum, na žalost, nije. Moram priznati da mi je žao što nisam vidio njegov nastup. Popili smo pivo i predložio sam da odemo do centra na još jedno. Kumu je bilo dosta svega i odlučio je ići kući. Odvezao ga je njegov bratić, ponudili su i meni prijevoz, ali obzirom da smo nazdravljali nisam im htio komplicirati put i a i baš mi se šetalo. Nastavio sam polako prema centru sa njihovim kompanjonom koji je rekao da se i njemu ide do tamo. Usput smo razgovarali to nekakvom časopisu o računalima. Prošli smo preko zviježđa Oriona, opet sam se sjetio kako moram naučiti što na koju stranu gleda. Birtije su bile redom zatvorene, a pred onom koja je bila posljednja zatvorena još je stajalo malo društvance u tihom razgovoru. Išlo mi se na još jedno, pa sam produžio do omiljene mi zadnje stanice, tamo se mom suputniku nije ulazilo, pa sam ušao sam. Sjeo i naručio pivo. Taj prostor mi je baš nekako ok, noćni bar sa biljarskim stolovima, koji kao da je iz neke metropole prenešen u Vinkovce. Ubrzo su se za šankom stvorila trojica i stali prebrajati novce, koliko koji ima i što će naručiti, vidi se da im je prijao izlazak. Kako to obično biva, taman sam bio pri kraju s pivom kada je ušao jedan vojnik i počastio me još jednim. Znamo se onako, iz viđenja i bilo mi je zanimljivo gledati kako tretira nekog svog vojnika koji se tamo našao. Kada je taj njegov otišao počeli smo pričati o nekim starim vremenima, iz škole. Naravno da je morao otići i u političke priče, na što sam mu rekao da on kao vojnik nema pravo da raspravlja, a obojica kao građani se izjašnjavamo na biračkom mjestu. Ne znam zašto svi vole toliko tu političku priču ?! Rekao je da se nedavno oženio i da je upravo bio na proslavi rođenja djeteta nekog svog prijatelja i da mu je baš super ovako malo izaći. Tu sam ja iskapio svoje pivo i zahvalio se na društvu. Nekad sam se i ja volio zezati i svašta, ali to jednostavno više ne mogu. Uspio sam kući doći normalan, nisam ni previše jeo, ni previše pio, a proveo sam pristojnu večer u selu. |
odgovorno ponašanje iliti garavi ćelapi
- 21:09 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Već danima nisam stao na vagu, ne da mi se, jer znam da neće biti nekog pomaka....a evo i zašto.... Petak je bio ok, dan, za ručak sam dobio bućkuriš, jelo od kuhanih komadića ribe i krompira, koje je u biti ukusno i sve to, ali zbog boje mi uvijek izgleda nekako nedorečeno, ovaj put su komadići ribe bili od škarpine, bio dobar, pojeo dva tanjura...obzirom da inače pojedem tri, ovo je uspjeh bio.....ostatak dana sam proveo odmarajući... Prvomajsku subotu sam započeo košnjom, skinuo majicu i zaigrao se s košnjom od ujutro, pa negdje do podne, kada sam vidio da se pale prve roštiljske vatre uokolo, odlučio sam se povući da ne zujim ljudima. Nova kosilica je super igračka (ok, alatka, ali sama ide !!). Kad sam došao kući počeli su pregovori oko ručka, a u igri su bili roštilj i teleći perkelt...odlučio sam se za teleći perkelt, to je nešto kao paprikaš, samo gušće, a nije gulaš, zbog vrhnja valjda. Roštilj je dogovoreno da pravim ja sutradan. Ok. I pojeo sam vrlo malo, grrrrrr, nije fer da se takvi ručkovi spremaju kad moraš paziti što radiš. Popodne sam proveo za računalom mislim, a predvečer bio na jednom ugodnom druženju uz roštilj. Opet problemi, izbjegavao neki žešći zalogaj, ali malo sam i pojeo, ostalo mi pola lepinje nepojedene. Onako, nije mi baš bilo svejedno. A drugi problem je bio taj, što se uz zanimljive priče i teme koje su frcale za tim stolom uvijek dobro uklopi nazdravljanje, koje je meni, onako, baš zabavno. U jednom trenutku sam morao intervenirati, bilo nas je dvojica koji smo dijelili bocu piva i kad bi se čaše ispraznile jedan drugom bi dotočili..i tako, čaša, po čaša, a meni ključevi od auta u džepu postaju sve teži, pa sam na kraju promrmljao nešto kao, ajoooj, nemoj više...onako, dosta papački, ali jednostavno ne mogu bez vozačke, pa sam ubrzo otišao....Navečer sam izašao, kao pješak ! Pričali smo o svemu i svačemu, dok nekako na stol nisu došla pijanstva, pa sam ja ispričao kako sam proveo par dana, ne u pijanstvu, ali kako sam proveo nekoliko dana u intenzivnom druženju, koje je naravno bilo začinjeno nazdravljanjem. Zapravo je glupo takve stvari izgovarati, nit sam ja Henry Kinaski, nit sam neki cool tip koji ima pravo pričati takve priče. U tom trenu nas je napustio najozbiljniji od nas četvorice koji smo sjedili zajedno, ipak čovjek ima obitelj i nije mu do takvih priča, pretpostavljam..... Jesu malo nedorasle, ali opet, nekada vrlo stvarne....Ostali smo do malo iza ponoći i rastali se u sreći i veselju.... Nedjelju sam započeo teniskim susretom, dobro se iznojio i požurio kući da napravim roštilj. Na ručak su dolazili tetka i bratić i njegov sin i taman je bilo vremena da sve napravim. Prva tura mesa je bila super, kao sa slike, kada sam stavio drugu turu u kojoj su bili većinom ćevapi, krenuo sam uvesti auto, kako bi oslobodio kolni prilaz. Ta akcija nije trajala više od tri minute, a na povratku sam zatekao požar kako proždire ćevapčiće. Za ručkom je najmlađi član društva za stolom sve prisutne razveselio zaključkom da su to garavi ćelapi. Inače se nas dva družima na razne načine, igramo se, slažemo igračke, razne figure i dobro se zabavljamo, a taj dan smo razgovarali, pitao me kako to da sam zaspao prošle nedjelje kada smo trebali ići u cirkus. Rekao sam da čovjek treba hvatati svaku priliku da se odmori...nije neki odgovor, znam. u ponedjeljak mi je bio imendan, nisam imao u planu nekakve proslave, no, poslije posla sam završio u restoranu u koji inače dolazim na pauzu, ok, hrana je tamo ok, ali obično dođem na pivo, a ovaj put sam popio malo više od uobičajene doze, pa sam kući došao poprilično veseo. Baš u vrijeme kada su mama i jedna draga gospođa, a ono, old familiy friend, trebale uživati u popodnevnoj kavici. Crni sine ! Utorak je bio ok, na poslu gužva, stigao i na pauzu, popio uobičajenu dozu i tu se valjda sve vratilo u normalu, ali povratak kući je bio pomalo stresan, tu ne znam baš kako ću ispraviti stvari..nije mi bilo na kraj pameti da stajem na vagu.... Jutros sam se ustao, dobro doručkovao i krenuo na posao, bio cijeli dan na terenu, vratio se kući, presvukao se i otišao na tenis, odlučio sam malo češće se baviti takvim nekim aktivnostima, možda uspijem. Kad sam se vratio kući zavirio sam u lonac, a ono grah. Kazna, fini grah, sa buncekom i slaninom, ma ne može biti bolje. Pojeo sam samo jedan tanjur, imat ću sutra dobar doručak.....na vagu ću krajem tjedna. Da vidimo gdje smo ja i moj pivski trbuh, kako kažu moji ukućani, znam da sam im gori od Frenkensteinovog onog čudovišta... |
