| < | veljača, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
kako sam sebe natjerati
- 06:36 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jutros sam se jako rano probudio i nisam mogao više zaspati, pa sam upalio tv, Oprah show i šašave teme ovaj put i onaj obermuljator dr. PhilI su me totalno razbudili, onda sam na nekom drugom programu našao neki film, prepoznao sam onu curu što glumi u Twilight serijalu, pa sam ostao malo na tom programu, zanimalo me kakav je sada to film, ispalo je da je to nekakav poluhoror, pa nisam prebacio na neki drugi kanal. Jest da sam bio sam u sobi, ali što sada, da bježim od tih takvih nekakvih scena ?! Neee, ne mogu ni sam pred sobom.... Bilo je nekoliko napetih scena, ali ništa strašno, na kraju je to ispala obiteljska drama sa happy endom. Tinejdžerica je zapila s društvok kada je trebala čuvati malog brata, dok su roditelji bili na putu i još takva vozila, pa su roditelji odlučili odseliti negdje na selo i kupili kuću nastanjenu duhovima. Prvo je ona skužila da nešto ne štima, pa joj nisu vejrovali, ali na kraju su svi zajedno pobijedili frku i pronašli mir i novodošla obitelj i duhovi. Film je završio scenom sretne obitelji u očekivanju žetve. Našli su se u nevolji i zajedno se izvukli van. Zajedno !! Zajedništvo, to je nešto čega je u svijetu, a i kod nas sve manje. Ako na svijet ne možemo utjecati, na situaciju kod nas možda možemo...ovih dana se klinci pokušavaju organizirati i izraziti svoje nezadovoljstvo svijetom mirnim prosvjedima. Naglasak je na riječi mirnim, a dočekuju ih kordoni policije...zašto je to tako ?? Ok, policija samo slijedi zapovjedi, ali kada skinu uniformu i oni su pripadnici jednog naroda. I da li je to jedan narod ??? Trebali bi biti, iako, kao da netko uporno radi na onoj staroj, DIVIDE ET IMPERA, već dvadeset godina se vladajući i oporbenjaci mrze kao da su najgori neprijatelji, a na ove klince nitko ne obraća pažnju, niti ih uvažava, osim možda kada ih vrbuju. Razumljivo je da ih u ovom slučaju vladajući ne podržavaju, ali i oporba od njih pere ruke, pa to stvarno nije normalno, I dalje sjede na svojim guzicama i čekaju nešto, izbore...zaslužili su da im ovi zabrane izbore, ne bi me čudilo da to i naprave jer su u stanju sve napraviti da bi ostali na vlasti. A gospoda oporbenjaci se boje nešto reći i kada su nešto započeli u ovoj našoj kratkoj povijesti, brzo su stali, uplašili su se valjda da će ih prozvati crvenima. Glupa demagoška priča koja još uvijek pali. Kao da oni koji kreiraju demagogiju i nastupe vladajućih nisu obrazovani u "najcrvenijim" školama. Ne znam kako im se nitko nije sjetio reći da sve ono što su ukrali ne može promijeniti boju eritrocita ili boju kockica u grbu koje su nam vrlo prepoznatljiv nacionalni simbol. Stvarno mislim da su boje samo boje, a politika oblik druženja koji bi trebao svijet činiti ljepšim. Normalna je stvar da postoje dvije struje i da se ciklički izmjenjuju na vlasti. Valjda je normalno i da se manipulira i krade, jer i obijest je nešto što je prirodno i što se može kontrolirati, a jedna mlada država treba vremena da shvati što je dobro, a što nije....i mala djeca se uče po principu pec, pec. Na žalost, nikako da shvatimo, da su problemi koje imamo zajednički, nisu problemi samo vladajućih i da je suradnja jedina stvar koja će probleme riješiti. Jer ako se ovi klinci organiziraju, a s vremenom hoće, svi će ostati bez svega...vladajući bez vlasti, možda i bez slobode, a oporba bez bilo kakve budućnosti.....a svi zajedno ćemo opet u kaos i bezvlađe. Jedna stvar je sigurna, potreban nam je novi početak i treba prepoznati da je onaj koji nam slijedeći baci neku kost iz prošlosti pravi neprijatelj, a da je budućnost smjer u kojem trebamo gledati. Ne kažem da treba bilo što zaboraviti, ali prošlost treba ostaviti arheolozima, povjesničarima i muzejima, a za budućnost se treba brinuti aktualna vlast, nebitno koja, jer i ova sadašnja i ona buduća se moraju nadovezivati i biti svjesni da što se bolje nadovezuju, ljeopša će biti i zemlja koju stvaraju. Vlast ne treba biti nešto čega se treba grčevito držati, eno ga Gadafi, smjena vlasti je prirodna stvar, a natjecanje među strankama u planovima, programima i načinu provođenja je ono čime se treba vlast osvajati. Natjecanje među političkim strujama, a ne mržnja, ponos zbog napravljenog i ostavljenog u naslijeđe, a ne zbog fotelja i statusa, to je ono što nas treba voditi. Kada bi se sve radilo kako treba, sigurno bi došli i zasluženi statusi i fotelje i što ja znam što sve uz to ide.....na kažem da znam što treba, ali mislim da treba doći netko kome nema tko što zamjeriti i tko će reći 'ajmo ovako!'. Netko tko će i ove klince saslušati i razumjeti, siguran sam u to da postoji ..netko za kim će svi poći. Ma gledao sam jedan prilog sinoć na televiziji, pa me totalno profurao na politiziranje opet, malu komparaciju između dvije skupine ljudi, jednih koji se ponašaju kao habzburgovci koji su vladali 1000 godina u vrijeme kada su bili najsigurniji i dok im je država bila stabilna i u procvatu i s druge strane skupine prosvjednika, mladih ljudi koji samo iz svih medija slušaju turobne vijesti o pljačkama, podmetanju i manipulaciji u našoj državi i prosvjedima koji se već godinama događaju u svijetu i reagirali su sasvim očekivano za svoju dob. Dočekala ih je policija, sa barikadama i suzavcem, umjesto razgovora, razumijevanja i odgovora.... Neću više, mislim da je ovo za jutro sasma dovoljno...baš je čudno biti vikendom budan ovako rano, bio sam prvi na ulici dok sam čistio snijeg. To je isto pomalo papučarski, biti prvi u komšiluku koji je pred kućom očistio snijeg, općenito, cijeli ovaj tjedan sam bio totalni papučar, da ne kažem papak. Početkom tjedna sam bio kod liječnika, već više od mjesec dana kašljcam nekako bezveze i stalno mi se spava, pa sam, umjesto da sam si skuhao litru crnog vina, to popio i pokrio se sa svim slobodnim jorganima, otišao na pregled. Dobio sam terapiju i sada to pijem, ne 'odam po vani, skrivam se od hladnoće. Heh, da me mama vidi :-) Otišla je na jug, neka, malo da se odmori.....prošle subote ujutro me dočekala s pitanjem kako se auto našao na kapiji, moja pretpostavka je da sam se u povratku kući malko naslonio pa ga nagurao na kapiju. Nisam to namjerno napravio, ali bio sam u povratku s jednog jako veselog druženja ili dva, zapravo tri jako vesela druženja, pa su mi svi detalji na putu do kreveta bili apsolutno nebitne prepreke. Ok, ujutro mi je bilo malko neugodno, jer sam mogao večer i drugačije završiti, npr. poslije fantastičnog rođendanskog slavlja otići kući. Ali nisam mogao reći da ne želim ili da ne mogu još malo, budala. Na kraju su se najveseliji svi zatekli na istom mjestu, a ja sam, čini mi se, bio najdrveniji, zapravo, čim sam ušao, već mi je bilo neugodno, jer sam bio dobro natopljen i bio sam svjestan procesa u kojem se natopljeno stanje pretvara u drveno, a to se dogođalo baš onih trenutaka kada sam ulazio. Kakva godina !! Evo, veljača je pri kraju i mogu reći da je bilo lijepih dana, a i sječanj je bio dobar, heh, sada znam zašto se zove siječanj, isjek'o sam se i ispresjecao koliko je bilo moguće. Samo što još nisam ni kilograma skinuo, nikako da se pokrenem, zadnjih dana vadim gotova jela iz hladnjaka i tovim se, a mati je napakovala sto čarolija. Možda, kada bi ovdje mogao biti uredan i svaki dan tipkati.... |
jutarnji
- 09:29 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Ipak je dobro ovo moje škrabuljanje, pozitivno se odražava na moje prehrambene navike i na neke druge aspekte svakodnevice. Npr. jučer sam opet imao kontroliran unos hrane i to zato što sam mislio o tome kako ču ovdje morat objasniti sam sebi što sam pojeo i zašto. Ok, doručak je bio obilan, tri sendviča tostiranog kruha, sa topljenim sirom, pilećom salamom, trapistom i majonezom, jednim jogurtom i dvije čaše soka, ali doručak ne dam, to ne izbacujem, kao ni pokoje pivo, a sve ostalo je na vagi. Tako sam jučer umjesto 9 komada štrudle ili savijače, ne znam što je ispravnije, pojeo 5, dva sa špinatom i sirom, dva sa sirom i zalio ih s kajmakom i jedan s bundevom, taj je bio sladak, pa sam ga ostavio za kraj. Inače bi pojeo najmanje po tri od svake. Reklo bih se da se popravljam. Ali to je tek jedan dan. A i pogledam što sam prethodni dan upisao, uf, onaj jučerašnji upis mi zvuči kao posvemašnje kukmavčenje, ali nije, jest da sam zaključio da neke stvari jednostavno ne mogu stići ove godine, ali takvi zaključci kada ih se ovako napiše zvuče pomalo papčki. Ali eto, izgleda da ću biti papak jedno vrijeme, ne znam gdje je to na ljestvici papučarskoj, ali to ima i neke primjese ozbiljnosti. Mora imati, bar malo. Isto kao što jučer na toj nekoj čabi vezanoj uz posao ipak nisam zasjeo do prekosutra, pa onda na putu kući još navratio u kafanu. Ne znam da li se to zove ispravno ponašanje, ali nekakvo jeste.......uostalom ne mogu uvijek i svuda nazdravljati, mislim da bi se i superhik zamislio. Ali postoje prilike kada mogu i hoću. I za nazdravljanja i za putovanja i valjda će ih biti. Valjda ne smijem više razmišljati o tome šbbkbb, nego jednostavno krenuti nekim smjerom, pa kako bude. Znam da nikada neću biti Sledge i da nisam najsigurniji čovjek na svijetu i da teško donosim odluke jer je tu uvijek masa okolnosti koje treba uvažiti, ali sam u ono nekoliko tih nekih odlučica i stavića koji su moji, poprilično siguran. Uff, kao da za pojesti umjereno treba puno razmišljanja. Ali nije lako riješiti se gladuških navika, nekima je samo glad na pameti... |
11022011
- 00:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Baš je ovo bio zabavan datum, a i dan je bio takav. Danas sam bio na čabi koja je organizirana povodom završetka radova na jednom lijepom mostiću, gdje sam bio sudionik u gradnji. Mogu reći da sam sretan k'o nova godina što sam imao priliku raditi na jednom takvom objektu i da puno vidio i naučio. Nitko se ne rađa sa znanjem, osim ako reinkarnacija nije fikcija i netko u tom slučaju zna probuditi sjećanja. A i onda mu nitko ne garantira da se bavio istim stvarima, što ako je prije bio, što ja znam, paprika ili čep ?! Opet blebećem. Torband vijci, turbo vijci, iver vijci, oblikovanje spojeva stegama prije vezanja spojnim sredstvima, boreri, zagušenje, pucanje sajli, pa i ponašanje i zazimanje pravog stava u svakom trenutku i još puno toga, sve je to dio onoga s čime se čovjek susreće na gradilišu i što nikada nije isto. Svaka aktivnost kojom se čovjek bavi donosi i nove spoznaje. A po završetku se dogodi i čaba kojom se to sve na neki način i proslavi. Fora je biti na takvim događanjima, iako je ovo možda prvi put da sam bio za jednim atakvim stolom, a da nisam pretjerivao u radostima za nepce.Malo zato što se stvarno moram dovesti u red, a malo i zbog toga što se stalno nešto u zadnje vrijeme suzdržavam. Onaj prethodni upis je bio samo spot Bee Geesa jer nisam imao volje da bilo što pišem, prijavio sam se za putovanje i trebao sam donijeti prvu ratu, te potvrditi polazak. No, zaključio sam da bi bilo nezbiljno s moje strane da krećem na jedno takvo putovanje, jer ove godine sam su uplanirao puno toga i da moram biti vrlo pažljiv vremenom i novcem. Užas jedan, kada sam se prijavio, misli su mi bile okupirane maštanjem o tom krstarenju, koje je, kao i uvijek, edukativno relaksirajućeg karaktera i jedan vid podrške radu društva kojega sam član. Naravno, palo mi je štošta na pamet, osim upoznavanja sa lokalitetima koji su u planu za obliazak, značajan dio puta bi bio i boravak na brodu sa raznim sadržajima. 24 sata dnevno tu se nešto događa, koncerti, predstave, projekcije, izlasci i zalasci sunca, 3000 putnika, a barovi rade non stop. To zvuči kao pravi odmor, malo 'vamo, malo tamo, a između šetnja po palubi pod zvjezdanim nebom ili odmor na ležaljci pod kakvim suncobranom. Na žalost, zaključio sam da si to ne mogu priuštiti ove godine i ta me misao dotukla. Tako razmišljaju papučari, mislim da sam blizu prvog nacrta definicije o papučarima, to su ljudi koji su nekada lokali svaki dan i zabavljali se kao da ne postoji sutra, a sada brinu o svemu i svačemu, a loču samo u posebnim prilikama. Ali oni su se za takav život odlučili, a ja sam sebi sada glumim ozbiljnost i umjesto da kažem, ma nek' se slikaju svi planovi i problemi, odoh ja, pustio sam Bee Geese i odlučio ostati kući. Užas jedan, a i ti Bee Geesi zvuče kao žene s bradama. Ostaje mi radost krševa vikendom. To si i neki papučari priušte. Ne znam zašto stalno tepem po tim papučarima, siguran sam da postoji nekakava klasifikacija papučara i da su neki ok škvadra. Ne znam kako Stan Lee nikada nije nacrtao nekog Slippersmana ?! Mislim da je najbliži takvom nekom junaku bio Rip Kirbi i svom kućnom ogrtaču dok je razmišljao o nekoj detektivskoj zavrzlami. Stvarno blebećem, ali ostaje činjenica da sam odustao od tulumarenja na high tech brodu i da sam čabu napustio vrlo rano, ne znam što mi se događa. Kako izgleda čovjek koji nema dvojbi, e to je urbani superjunak, evo ga jedan : |
jubilarni iliti ispočetka
- 21:55 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Danas sam prvi put nakon dugo vremena jeo samo dva puta u danu i nisam nešto pretjerivao. Na vagu nisam stao danima, ali znam što pokazuje. Od siječnja do prosinca prošle godine uspio sam skinuti deset kilograma, od kojih sam dobar dio vrlo uspješno vratio u zadnja dva mjeseca...bravo !! Možda to ima veze s tim što ovdje nisam ništa upisivao, a možda sam kronični ovisnik o hrani, kako god, papati volim, a volje za pisanje nisam imao, ni snage, zapleo sam se u priču o papučarima. I dočekala me ta priča, lijepo subotnje prijepodne, sjeo sam u kafani s prijateljima i našao se pred hrpetinom pitanja, pa tko su papučari, a zašto i sve tako nekako, valjda sam uvrijedio sve s tim istupom. Sad bi trebalo raditi neku analizu, studiju ponašanja ljudi koje poznajem ili čak možda bi taj uzorak trebao biti veći, kako bi prikupljeni podaci mogli biti osnov za precizniji rezultat, definiciju. Pojma nemam, ima li to smisla, uglavnom, kada je pristojan svijet otišao kući, ja sam s takvim mislima ostao sam u kafani. Naredao sam već oveću hrpetinu prazne ambalaže kad sam odlučio da više neću, pa nije 5 ujutro da je zanimljivo sjediti za šankom i izašao van u sunčani dan. Bolje da sam ostao u kafani do mraka, jer znam da mi je na nosu pisalo da sam bio u baru i sve one poznate ljude koje sam sreo u kratkoj šetnji, bolje da nisam. Jer umjesto da sam se okrenuo i otišao u drugom smjeru ili prešao na drugu stranu ulice, prišao sam i pozdravio i zuc, muc, u onim pristojnim razmjenama riječi, skužio sam da mi baš ne ide, heh, bolje da sam popio još koju, pa ne bih imao takvu tremu. A onda sam došao kući, kažem nisam bio uopće u nekom neredu, ali sam se osjećao nekako nevaljalo. Onda sam nakon dugo vremena i na vagu stao, brrrrr, morat ću sada opet. Uvijek se tako prisjetim onog svog nekog pravilnika, po kojem još nisam počeo živjeti, možda i neću nikada, ali znam da ću opet morati početi sa skidanjem kilograma, zapravo je sve to stvar volje i raspoloženja........ |
