Danas sam prvi put nakon dugo vremena jeo samo dva puta u danu i nisam nešto pretjerivao. Na vagu nisam stao danima, ali znam što pokazuje. Od siječnja do prosinca prošle godine uspio sam skinuti deset kilograma, od kojih sam dobar dio vrlo uspješno vratio u zadnja dva mjeseca...bravo !! Možda to ima veze s tim što ovdje nisam ništa upisivao, a možda sam kronični ovisnik o hrani, kako god, papati volim, a volje za pisanje nisam imao, ni snage, zapleo sam se u priču o papučarima. I dočekala me ta priča, lijepo subotnje prijepodne, sjeo sam u kafani s prijateljima i našao se pred hrpetinom pitanja, pa tko su papučari, a zašto i sve tako nekako, valjda sam uvrijedio sve s tim istupom. Sad bi trebalo raditi neku analizu, studiju ponašanja ljudi koje poznajem ili čak možda bi taj uzorak trebao biti veći, kako bi prikupljeni podaci mogli biti osnov za precizniji rezultat, definiciju. Pojma nemam, ima li to smisla, uglavnom, kada je pristojan svijet otišao kući, ja sam s takvim mislima ostao sam u kafani. Naredao sam već oveću hrpetinu prazne ambalaže kad sam odlučio da više neću, pa nije 5 ujutro da je zanimljivo sjediti za šankom i izašao van u sunčani dan. Bolje da sam ostao u kafani do mraka, jer znam da mi je na nosu pisalo da sam bio u baru i sve one poznate ljude koje sam sreo u kratkoj šetnji, bolje da nisam. Jer umjesto da sam se okrenuo i otišao u drugom smjeru ili prešao na drugu stranu ulice, prišao sam i pozdravio i zuc, muc, u onim pristojnim razmjenama riječi, skužio sam da mi baš ne ide, heh, bolje da sam popio još koju, pa ne bih imao takvu tremu. A onda sam došao kući, kažem nisam bio uopće u nekom neredu, ali sam se osjećao nekako nevaljalo. Onda sam nakon dugo vremena i na vagu stao, brrrrr, morat ću sada opet. Uvijek se tako prisjetim onog svog nekog pravilnika, po kojem još nisam počeo živjeti, možda i neću nikada, ali znam da ću opet morati početi sa skidanjem kilograma, zapravo je sve to stvar volje i raspoloženja........
Post je objavljen 08.02.2011. u 21:55 sati.