Baš je ovo bio zabavan datum, a i dan je bio takav. Danas sam bio na čabi koja je organizirana povodom završetka radova na jednom lijepom mostiću, gdje sam bio sudionik u gradnji. Mogu reći da sam sretan k'o nova godina što sam imao priliku raditi na jednom takvom objektu i da puno vidio i naučio. Nitko se ne rađa sa znanjem, osim ako reinkarnacija nije fikcija i netko u tom slučaju zna probuditi sjećanja. A i onda mu nitko ne garantira da se bavio istim stvarima, što ako je prije bio, što ja znam, paprika ili čep ?! Opet blebećem.
Torband vijci, turbo vijci, iver vijci, oblikovanje spojeva stegama prije vezanja spojnim sredstvima, boreri, zagušenje, pucanje sajli, pa i ponašanje i zazimanje pravog stava u svakom trenutku i još puno toga, sve je to dio onoga s čime se čovjek susreće na gradilišu i što nikada nije isto. Svaka aktivnost kojom se čovjek bavi donosi i nove spoznaje. A po završetku se dogodi i čaba kojom se to sve na neki način i proslavi. Fora je biti na takvim događanjima, iako je ovo možda prvi put da sam bio za jednim atakvim stolom, a da nisam pretjerivao u radostima za nepce.Malo zato što se stvarno moram dovesti u red, a malo i zbog toga što se stalno nešto u zadnje vrijeme suzdržavam.
Onaj prethodni upis je bio samo spot Bee Geesa jer nisam imao volje da bilo što pišem, prijavio sam se za putovanje i trebao sam donijeti prvu ratu, te potvrditi polazak. No, zaključio sam da bi bilo nezbiljno s moje strane da krećem na jedno takvo putovanje, jer ove godine sam su uplanirao puno toga i da moram biti vrlo pažljiv vremenom i novcem. Užas jedan, kada sam se prijavio, misli su mi bile okupirane maštanjem o tom krstarenju, koje je, kao i uvijek, edukativno relaksirajućeg karaktera i jedan vid podrške radu društva kojega sam član. Naravno, palo mi je štošta na pamet, osim upoznavanja sa lokalitetima koji su u planu za obliazak, značajan dio puta bi bio i boravak na brodu sa raznim sadržajima. 24 sata dnevno tu se nešto događa, koncerti, predstave, projekcije, izlasci i zalasci sunca, 3000 putnika, a barovi rade non stop. To zvuči kao pravi odmor, malo 'vamo, malo tamo, a između šetnja po palubi pod zvjezdanim nebom ili odmor na ležaljci pod kakvim suncobranom. Na žalost, zaključio sam da si to ne mogu priuštiti ove godine i ta me misao dotukla. Tako razmišljaju papučari, mislim da sam blizu prvog nacrta definicije o papučarima, to su ljudi koji su nekada lokali svaki dan i zabavljali se kao da ne postoji sutra, a sada brinu o svemu i svačemu, a loču samo u posebnim prilikama. Ali oni su se za takav život odlučili, a ja sam sebi sada glumim ozbiljnost i umjesto da kažem, ma nek' se slikaju svi planovi i problemi, odoh ja, pustio sam Bee Geese i odlučio ostati kući. Užas jedan, a i ti Bee Geesi zvuče kao žene s bradama. Ostaje mi radost krševa vikendom. To si i neki papučari priušte. Ne znam zašto stalno tepem po tim papučarima, siguran sam da postoji nekakava klasifikacija papučara i da su neki ok škvadra.
Ne znam kako Stan Lee nikada nije nacrtao nekog Slippersmana ?! Mislim da je najbliži takvom nekom junaku bio Rip Kirbi i svom kućnom ogrtaču dok je razmišljao o nekoj detektivskoj zavrzlami.
Stvarno blebećem, ali ostaje činjenica da sam odustao od tulumarenja na high tech brodu i da sam čabu napustio vrlo rano, ne znam što mi se događa.
Kako izgleda čovjek koji nema dvojbi, e to je urbani superjunak, evo ga jedan :
Post je objavljen 12.02.2011. u 00:46 sati.