| < | listopad, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
joga
- 21:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
.čitam ovaj prethodni upis, pa vidim da sam se te večeri fino dotjerao, pa sam se dohvatio pisanja. I sinoć sam se lijepo dotjetrao, ali to je bio subotnji izlazak i to tako valjda mora biti. Ulio bih u sebe kerozina da je bilo. I opet sam se probudio u slow motion modu i opet sam razmišljao kako sam jutro i cijeli dan mogao bit koristan, a ne mrcina. Možda da sam poslije utakmice otišao kući, ali ne, morao sam iskoristiti subotnju večer i činjenicu da se iduća dva dana ne radi. Biti koristan, biti staložen, takav treba znati biti, a subotnju večer ostaviti nekom drugom da promišlja mamurluke. Nekada nisam znao što je mamurluk, s sada sam već koju govinu sretni uživaoc tog osjećaja. Možda je to znak da se trebam okrenuti nekim drugim stvarima, možda sam odmah poslije prvog mamurluka trebao poduzeti korake da se ti slučajni krševi i lomovi izbace iz rasporeda, ali nisam. Pa sada uživam u mamurluku ko neki idiot mazohistički. Da, biti staložen, to je ok fora, pa i u jelu, ali ovih dana baš i nisam jer nakon dugo vremena ne jedem hranu koja je prošla zamrzivač i mikrovalnu, nego normalnu, pa sada u tome beskrajno uživam, a i blagotvorno djeluje na mamurluk.....evo, sada možda otkrivam korijene pretilosti, mamurluk je kriv za sve ! Heh, nije to baš tako, ali bilo bi to lijepo svaliti na mamurluk. Uvijek je dobro imati nekog za optužbu. Ali stvarno stanje je ipak drugačije, a ja opet nikada nisam optuživao nekog drugog za stvari z akoje sam sam odgovoran, jer ipak smo svi sami sebi krivi za sve što jesmo ili nismo napravili. Bitna stvar kod staloženosti je i biti na miru sam sa sobom, sa svim što si učinio ili nisi.Eto, što se mene tiče, mamurluk je slobodan, neka ga, ipak je nerijetko i znak da se nešto lijepo desilo i neka ga u tom smislu što više. Ne znam tko je izmislio naslove, čitam što sam sada tu nadrobio i dvojim između staloženosti i mamurluka, iako na neki način ovo zvuči kao neki autogeni trening, samopomoć ili nešto slično. Čitao sam negdje da su indijski joga majstori ljuti na Hefnera jer je izdao nekakav dvd joga vježbi sa glišavom zečicom. Koliko u toj vijesti ima kulturoloških razlika i bešćutnosti stvarnosti, toliko zaslužuje da bude i naslov ovog posta iako se radi tek o dvije rečenice. |
|
Opwt sam preskočio dane i mjesece u ispisivanju ali sam bar izašao, onako neobavezno i sada treba opet početi......pa, dobra vijest je da sam, nei dan, nakon nedjeljnog ručka imao 106,4 kg na vagi. Naglašavam nedjeljni ručak jer d tu ipak treba sudjelovati, a bio je obilan....da, volim sudjelovati, to me i odvede u u nezgodacije...od ove zadnje se nisam oporavio i mislim da nikada i neću, ali taj put sw nisam obloko do nesvjesti, iako mi je to stanje ipak nekako najmilije. A i sada pišem jer sam kući došao nedorečen, nisam srknio ono zadnje pićence koje me šalje u zaborav.....što da kažem, moram biti odgovoran. Iako odgovornost bez nekog smisla nema veze, a bio sam odgovoran toliko da to ne mogu nikome objasniti. I jučer sam bio odgovoran, naišao na uobičajno pićence i dogodilo se tako je naišao još netko kome je trebao blagotvoran odmak od stvarnosti koji birtija nekada pruža. Čovjeku je bilo teško, a ja nisam ostao sa to neraspoloženje dobro zalijemo, imao sam obaveza i otišao. Pederluk !! Ali moram svoje obaviti. Svi mi imamo svoje puteve kojima moramo ići najboje kako znamo, a što je najbolje valjda znaju tek stari dede koji broje svoje korake....Znam sam da želim znati odgovoriti svima najbolje što znam na sva ona pitanja koja se dogode usput, kao i sebi. Živio Mirko Miočić i svi riješeni rebusi. Velika sam neznalica i loše društvo i trudim se bar novosti čitati i biti kolikotoliko aktualan. Ali često mi se događaju greške u konjacima. Blebećem koješta, ali trudim se imati nekakakv stav, makar crko, odmah. Nakon dugo vremena sam izašao u kafanu i probao biti oštar, odrješit, kakav već čovjek mora biti, ali nezgodacija je što onda riječi ne zvuče lijepo i druženje možeš pokvariti, ali morao sam jer se loše osjećam od zadnjeg ozbiljnog drućenja gdje se nisam baš pokazao,,,,,uf, sve sam to nekako znao s lakoćom prije....možda je normalno da neko s godinama pokreteni.. Sad već vidim da ću morat sutra pisati ponovo da se iz ovoga izvučem, jer sam se zapetljao u vlastite misli, kreten. Ali kako ono kažu..u svakom zlu bar nešto dobro..bar ću nastaviti ovo piskarati, ako je oto nešto dobro... Je, jer pazim koliko jedem, osim u nekim situacijama....ma, frajer neću nikada biti, jer oni ne ratuju sami sa sobom... |
majmun
- 18:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jutros sam se javio na telefon, zvala kuma, traži mamu...kako sam, što ima, pita, a ja odgovaram, pa evo sam 24 sata spavao. To stvarno nije normalno više, vrijeme je za promjene, već sam više puta govorio o tome kako me samo disciplina može voditi, odavno sam si napravio plan, ali ga ne provodim, jer želim na sve odgovoriti. Možda trebam priznati i sam sebi i svima da sam najobičniji seljober i da mi nije mjesto nigdje. Nek se kere oni koji to mogu. Danas je bio lijep dan, brat i ja smo ručali kod tetke, nauživao sam se nedjeljnog ručka baš onako kako treba, sada valja odmoriti i krenuti u novi tjedan.....ne znam što je smisao života, ali vjerujem da se dobar dio odgovora nalazi u obavljanju dnevnih zadaća i rutina.... |
50 godina
- 09:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
¸Ovaj vikend je bila proslava 50 godišnjice postojanja i rada Društva arhitekata, građevinskih inženjera i tehničara i to je velika stvar. Bilo uistinu svečano. I ponašao sam se u skladu s tim, ok, kasno sam večerao, ali večera je bila odlična, a i vrlo potrebna....jer cijelu noć se pomalo nazdravljalo...zadatak mi je bio da zabavljam ekipu iz Rijeke, pa sam veći dio vremena proveo u razgovoru sa kolegicom iz tog društva...zadatak nije bio uopće težak jer je kolegica jako simpatična. Poslije večere sam s kolegama otišao u birtiju na pivo, dogodilo ih se više, pa sam otišao i u drugu birtiju, ali ti jutarnji dogovori uvijek završe razlazom. Kada sam došao kući legao sam, ali sam možda trebao pronaći nešto da se zabavim slijedeća dva tri sata, jer bih onda otišao na nastavak programa, ovako sam zaspao i nisam čuo ni alarm, ni pozive, ništa. Imao sam jedan logistički zadatak koji nisam izvršio i sada mi je strašno neugodno, probudio sam se malo iza 15 sati i vidio propuštene pozive i sve to i zabolila me glava. Valjda se prethodnih nekoliko dana skupilo i probdijena noć i još malo maligana i sve sam prespavao, tebao sam odmah onda otići na mjesto gdje se događao ručak i suočiti se sa tom svojom sramotom, ali nisam, svladao me nekakav strašan osjećaj iscrpljenosti i opet sam zaspao, do jutros. Sada treba znati izaći iz kuće.... |
gotova jela
- 22:55 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Danas je bio ok dan, nisam se prežderavao, ali sam dobro jeo, ujutro sam smazao jučerašnje špagete, a za ručak porciju ćufti, po sistemu odmrzni i podgrij.....suzdržao sam se pa nisam sve pojeo, to je bilo ok...mentalna gimnastika... Idem sada zaspati, došao sam amo samo zato da napravim upis u 23 sata, heh, taman doba kad bi trebalo pisati ovaj blog. |
odlučnost
- 23:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Ovih dana sam nekako izdržavao i nisam se prejedao, ali danas sam se baš prežderao, pojeo sam nekih šest prženih šaranovih potkova, ne znam baš kako se to naziva, ali ovako mi je najlakše to objasniti, odrezaka od šarana. Ode mamasita u Opuzen na neko vrijeme, pa mi ručak baš bio onako nekako poseban, pojeo sam i hrpu priloga od povrća s kajmakom, sve neke brokule, karfiol (cvjetača) i još nekakvi gomolji, eto, suzdržao sam se od kruha. Koliko god sam odlučan pridržavati se nekih samonametnutih pravila, toliko nekada opet zastranim. Eh, odlučnost, zanimljivo koliko mi se puta zadnjih dana ta riječ dogodila. Možda bih doista trebao biti odlučniji, poslušati ljude koji su me na to uputili...vidio sam što znači riječ odlučnog čovjeka koji je sebe potvrdio u svijetu u kojem živimo i volio bih tako uvijek znati reagirati.. Treba znat i blefirati..i to je stvar koju sam naučio kroz nekoliko zadnjih dana, imati pokriće za svoje riječi...nisam ja idiot, ono što na umu to na drumu, ali uvijek se trudim izreći ono što mislim da je onako kako izgleda, ma blebećem.....stav treba imati i ponašat ću se od sada tako... Opet sam preskočio par dana u pisanju, ali nemoš' svaki dan baš sjesti i imati što za reći, zapravo sam se malko i uplašio ovog svog pisanja, ne mislim da je to nešto, dobro, nešto ipak je, dogovoriti se sam sa sobom oko onoga što činiš...što je odlučnost, pojma nemam, ali ću sad biti takav, ne mislim svaki dan lupati šakom po stolu, ali u svojim isupima biti jednostavniji i jasniji...ono, namjereniji |
dan neovisnosti
- 15:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jučer sam se dosta rano ustao i dobro doručkovao, par velikih komada friško ispečene pizze, pa sam nešto čačkao po internetu, malo chatao, malo tražio nove torrente, stavio novi internet explorer, pa se zabavio s crtanjem, pokušao sam ispraviti zavrzlamu koju sam napravio sa traženjem srednjih vrijednosti. Imao sam dosta korisno i kvalitetno prijepodne, a popodne sam bio na tenisu. Trebam ja tu igru još puno učiti, glavni cilj mi je prebaciti preko mreže i pogoditi u polje, nisam ja za igru na bodove. Dok sam igrao osjetio sam kako mi salo poskakuje, od sada kad jedem mantra'ću..samoj jedan tanjur, drugi mi ne treba, samo jedan tanjur, drugi mi ne treba, a ni treći. Poslije sporta bio kod Đurđe na pivu, a navečer izašao. Nisam htio nikoga maltretirati s pozivima, bio je praznik i išlo mi se van, pa sam odlučio otići i vidjeti što se događa. Upao sam u jedan girls night out i bilo je baš nekako dobro osjetiti veselu atmosferu opuštenog izlaska. Sjeo sam i s kolegama s posla, baš je bilo lijepo nazdraviti s kolegama u neformalnoj atmosferi. Nije mi se baš žurilo kući, pa sam stigao i do krnjaša, cilj je bio postići nirvanu, ono fino tupilo kada ništa ne osjećaš i baš te briga za sve, popio čašu vina, pa opet pivo, a kada sam krenuo po rakiju, nešto mi se desilo. To kad čovjek pije sam za sobom valja samo u nekoj laganoj atmosferi noćnog bara, kad se i misli opuste, inače je teško misli kontrolirati, a meni se sinoć upalila lampica, signal za rano ustajanje, ono, kako ću se ujutro ustati, ako se sada prebijem i sve to tako nekako, pa sam umjesto rakije naručio schweppes. To sam vidio od jedinog čovjeka s ove strane šanka koji nije pio. Zahvaljujući tom schweppesu sam se jutros ustao. Da bih nešto prebacio morao sam voziti kamion, ne onaj veliki, nego mali, ford transit sa sandukom, ali bilo je vrlo uzbudljivo voziti nešto tako široko, da nisam popio onaj schweppes ne znam kako bi ta vožnja izgledala. Za ručak sam dobio špinat pripremljen kao blitva i pečene hrenovke, pojeo sam dvije hrenovke i sav špinat koji sam stavio u tanjur, baš je bio dobar, poslije mi je bilo žao što nisam više natovario. Treb'o sam slikat taj jedan, da ne kažem kakav, tanjur !! Na izlasku iz kuhinje sam otkinuo još komadić hrenovke, nema valjda ništa gore na svijetu nego trenirati disciplinu. Danas sam se uključio u još jednu društvenu mrežu, ako je facebook jedna stvarnost, onda je ova druga paralelni svemir. Baš me nekako zabavila ta ideja, ali bojim se da to nije mreža koja se širi tako da sama šalje pozdravne poruke svima iz adresara matičnog mail računa. Nadam se da nije. Jučer je bio praznik, Dan neovisnosti i razmišljao sam o putu za Opuzen, a planirao sam stati u Rakovici i popiti bar čašu vode, a ako bude vremena i pojesti nešto.. Na put nisam otišao, ali Rakovicu moram spomenuti, jer se tamo na isti dan, 8 listopada 1871, dogodila buna, ustanak protiv Austrougarske vlasti na čelu koje je bio pravaš Eugen Kvaternik. Borba za Hrvatsku neovisnost je dugo trajala i mnogi su u ime domoljublja za svoj narod i zemlju dali sve što su imali, svoje živote. A ima ih puno koji su u ime domoljublja od svog naroda i zemlje uzeli sve što su mogli. |
|
Baš sam bio neumjeren, nemam opravdanja, mogao sam sjediti kući, ali nisam, izabrao sam da izađem i da hodam kako znam i umijem, nazdravljanje je dio folklora i ako ne paziš velika je vjerojatnost da će te alkohol prevariti, koliko znam o svemu tome, vrlo bitna stavka je i raspoloženje, a ne može čovjeku svaki dan bioenergija biti na maksimumu...ne pravdam se, nego pokušavam hladno analizirati...da, čovjek, mora paziti, a ja nisam pazio, nimalo...nisam želio paziti. Kažu da je u vinu istina, da pijan govori ono što trijezan misli, pojma nemam, napio sam se kao budala....razmišljao sam o tome da napišem priču s naslovom 'sva moja pijanstva'... al' bi tamo bilo svašta, na žalost, ipak nisam pisac, nego tek tamo neki bloger koji jedva da se drži teme. Dok sam razmišljao o tim svojim pijanstvima sjetio sam se puno toga, puno lijepih momenata koje sam podijelio s prijateljima, puno radosti, smijeha..naravno, uvijek sam bio najgori. Ima nešto u tome da se ljudi nađu i da si nazdrave, ok, neki se prepuste više, neki manje, ali ni ne mogu svi više ludovati, obitelj, posao, svi su postali nekako ozbiljniji i jednostavno si ne mogu više dopustiti da gube noći i dane. Ja sam sam sebe prisilio da sjedim u kući, da nigdje ne idem, čak ni da se ne javljam na telefon. Pomalo ekstremna mjera, ali morao sam sam sebi priznati da sam u nekakvoj privatnoj recesiji, a ni to nije lako. Kroz to vrijeme sam zaružio dva puta, jednom s kolegom, sjeli i počeli pričati o poslu i dobro se zapričali. Poslije sam još gledao utakmicu i izašao van. Pušten s lanca, hm, može se to i tako opisati, doista ne mogu van iz svoje kože i biti objektivan, ali nije to baš tako. Znam dobro da postoji vrijeme za obavljanje poslova i općenito za biti koristan, a postoji vrijeme kada se nazdravlja i slavi život. Takve prilike nisu česte i zato je lijepo uživati u njima...pa makar se napio k'o budala..... ali ako čovjek pomalo pijucka i ne mućka puno, sve se može preživjeti .... Jučer sam se stigao i sportom malo baviti, bilo je ugodno i veselo, a navečer izašao s kolegom na pivo...nismo otišli u krajnost, ali lijepo smo popričali.. Pokušavam smanjiti obroke, ništa strašno, ali jednostavno smanjiti unos hrane za jednu oktavu ili za jedan broj, za jedan odjevni broj. |
blackout project
- 15:59 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Prošla su dva tjedna kako je bio kirbaj u našem gradu, svi su bili veseli, a ja sam bio najgori...ova mi rečenica izgleda kao prepisana iz bilježnice Robija K. Ali nisam ja baš tako peru vičan, iako se trudim ovdje biti redovit, zapravo cilj nikada nije bio hvaliti se pisanjem, nego utjecati sam na sebe, ali eto, nisam baš redovit u pisanju. Nije lako biti dosljedan, iako bi to trebalo biti najlakše..nije ni čudo da se kilogrami ne mrdaju, samo krmim sve više. E to me baš nekako muči zadnjih dana, heh, sjetim se tako s vremena na vrijeme...ali naročito me muči to kako sam se unezvijerio za kirbaj, doslovno sam obrijo do besvjesti......cijeli dan sam pijuckao voćne rakije, neke s malo žešćim intenzitetom, neke s malo manjim, ali imao sam konstantan priliv braće maligana i to malo od vilajmovke, pa malo od šljivovice, pa sam pomogao kolegici s jegerom, gutnio ga, baš onako s guštom...a kada je večer došla, presjekao to sve s vinom, tako se trefilo...valjda bi sve bilo u redu da nisam i u kolu se zatekao i zapjevao. Nezgodno je to s bećarcima, uvijek se nađe netko vičniji tom poprilično slobodnom izričaju, pa te poklopi....još par rakija i prvo pivo je palo.....kad je kirbaj, onda ljudi kada se susretnu nazdravljaju, to je lijep običaj, nazdraviti nekome, željeti mu sve dobro, pa se onda onako lijepo kucnete, još ako fino zazvoni...lijepo je družiti se..... Ali pametni ljudi u neko doba odu kući, a neki odu glavinjati dalje, pa jutro dočekaš kao zombi......Stvarno sam pretjerao i trebalo mi je tri dana da dođem k sebi, a neugodno mi je još uvijek, pogotovo kad me netko pita jesam li bio tamo i vidio ovoga ili onoga, pa što da kažem...i inače nemam baš običaj viriti drugima u čaše, a pogotovo kada sam sam bio poprilično kratkovidan, a još je gore kad saznaš da si iznevjerio dogovor...bilo je lako reći doći ću, ali ustati se, je bilo nemoguće....više nikada na početku večeri neću dogovarati jutarnje aktivnosti. Koliko sam još gluposti napravio, to je čudo jedno...još mi je neugodno na ulicu izaći....Kod kuće me gledaju kao da mi treba egzorcist, a nije mi ni pogled u ogledalo baš mio...... Evo, započinjem novi ciklus upisa u ovu virtualnu bilježnicu sa automasakrom i novom nadom da ću na svakom slovu koje ovdje upišem ostaviti jedan gram.....ma i miligram bi bio super.... |
