Prošla su dva tjedna kako je bio kirbaj u našem gradu, svi su bili veseli, a ja sam bio najgori...ova mi rečenica izgleda kao prepisana iz bilježnice Robija K. Ali nisam ja baš tako peru vičan, iako se trudim ovdje biti redovit, zapravo cilj nikada nije bio hvaliti se pisanjem, nego utjecati sam na sebe, ali eto, nisam baš redovit u pisanju. Nije lako biti dosljedan, iako bi to trebalo biti najlakše..nije ni čudo da se kilogrami ne mrdaju, samo krmim sve više. E to me baš nekako muči zadnjih dana, heh, sjetim se tako s vremena na vrijeme...ali naročito me muči to kako sam se unezvijerio za kirbaj, doslovno sam obrijo do besvjesti......cijeli dan sam pijuckao voćne rakije, neke s malo žešćim intenzitetom, neke s malo manjim, ali imao sam konstantan priliv braće maligana i to malo od vilajmovke, pa malo od šljivovice, pa sam pomogao kolegici s jegerom, gutnio ga, baš onako s guštom...a kada je večer došla, presjekao to sve s vinom, tako se trefilo...valjda bi sve bilo u redu da nisam i u kolu se zatekao i zapjevao. Nezgodno je to s bećarcima, uvijek se nađe netko vičniji tom poprilično slobodnom izričaju, pa te poklopi....još par rakija i prvo pivo je palo.....kad je kirbaj, onda ljudi kada se susretnu nazdravljaju, to je lijep običaj, nazdraviti nekome, željeti mu sve dobro, pa se onda onako lijepo kucnete, još ako fino zazvoni...lijepo je družiti se.....
Ali pametni ljudi u neko doba odu kući, a neki odu glavinjati dalje, pa jutro dočekaš kao zombi......Stvarno sam pretjerao i trebalo mi je tri dana da dođem k sebi, a neugodno mi je još uvijek, pogotovo kad me netko pita jesam li bio tamo i vidio ovoga ili onoga, pa što da kažem...i inače nemam baš običaj viriti drugima u čaše, a pogotovo kada sam sam bio poprilično kratkovidan, a još je gore kad saznaš da si iznevjerio dogovor...bilo je lako reći doći ću, ali ustati se, je bilo nemoguće....više nikada na početku večeri neću dogovarati jutarnje aktivnosti. Koliko sam još gluposti napravio, to je čudo jedno...još mi je neugodno na ulicu izaći....Kod kuće me gledaju kao da mi treba egzorcist, a nije mi ni pogled u ogledalo baš mio......
Evo, započinjem novi ciklus upisa u ovu virtualnu bilježnicu sa automasakrom i novom nadom da ću na svakom slovu koje ovdje upišem ostaviti jedan gram.....ma i miligram bi bio super....
Post je objavljen 06.10.2010. u 15:59 sati.