| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Morat ću se ovaj tjedan više kretati, jer sam zadnja dva dana proveo u motanju oko kuhinje i u uživanju u svim čarolijama kojih tamo bude....nedjelju sam cijeli dan jeo pomalo, svega, a u ponedjeljak sam mislio da ću nastaviti samo s doručkom, pa sam se najeo junački, maznio sam pola tepsije lazanja, i Garefield bi me gledao s čuđenjem, ali bio je početak tjedna i htio sam započeti kako treba. A kada sam došao kući popodne, osjetio sam miris paprikaša, korumpir paprikaš sa svinjskim rebarcima, otkačio sam totalno, to je bilo ono što krijepi, to je bila ekstaza. Takav najeden sam se izvalio pred tv, nisam tv gledao danima, osim onako usput u kakvoj gostionici ili ciljano nekakav prijenos, opet u gostionici, pa sam malo listao programe, svega ima popodne, somaćih serijala, talk show emisija i brdo propagandnog programa...koliko god sam bio najeden i baš mi je pasalo tako malo mijenjati programe, brzo sam se ustao, pobjegao sam od ekrana, propaganda u svakoj emisiji.....sada sam kao neki paranoik, ali tako mi se nekako učinilo...sve samo kojekakve parole....to su ovi dvoje fino objasnili, moš' ti lagat kol'ko hoćeš, ako ne misliš ozbiljno nema sreće... ..bljak, ostatak dana sam proveo trudeći se bit korisniji i gotovo zaspao na kraju pred ekranom, nakon šetnje koja mi je baš godila, trudeći se smisliti kako da započnem ovaj post.....nisam više ništa jeo |
|
Ovo je bio izuzetno naporan tjedan, mamurluk se protegnuo skroz do petka, pa gotovo cijelih tjedan dana, a u petak popodne je izlet u Baranju malo promijenio stvari. Nismo se dugo zadržavali, ali bilo je dovoljno dugo da sam se dobro najeo i pune trbušine došao kući. Zanimljiva neka kafana, tamo cigani sviraju po cijeli dan :-) I jučer sam bio vani cijeli dan, a navečer izašao malo. U povratku sam odlučio proći malo kroz kafane da vidim što ima i svuda je bila ista priča, tišina i umor. Onda sam se sjetio da je trebala biti neka pankerska svirka u toku, pa sam se zaputio tamo. Zakasnio sam, ali bar je šank radio, pa sam tamo stao malo. Ni pankeri nisu više ono što su nekad bili. Ništa od kerenja sinoć.....osjeća se u zraku da će lišće počet opadati....uostalom ne može se čovjek svaki dan kerit. Iako od ovog zadnjeg kirbaja svaki dan na svakom koraku osjećam bruku i sramotu...to ne prolazi, kada sam trebao biti najpristojniji, bio sam najpijaniji....što da se radi, nema nazad....sada ću morat zasukati rukave i dane si totalno ispuniti svim vrstama obveza, znam da to neće nimalo ublažiti taj kirbajski doživljaj, ali to je prava stvar za napraviti.... Što da kažem, nema nazad...mogu se samo truditi i drugi put biti bolji...a u to ime moram potegnuti jednu veselu : |
|
Jučer je vaga pokazala 105.4, a imao sam na sebi patike, hlače i vestu, što znači da sam tu negdje...ne znam kako će ići dalje, ali ovo je fantatično...pišem to sada jer sinoć nisam uspio, došao kući s posla, dobro se najeo, za to je vaga kriva i onda proveo određeno vrijeme na raznoraznim chatovima, to mi je u zadnje vrijeme omiljena zabava, evo, uz ovo pisanje postova.....i ubrzo sam zaspao. Em sam imao sulud vikend, em sam imao ispunjena dva radna dana i to mi je super iako sam bio, da ne kažem, mahnit o kirbaju, a ovaj furiozni tempo mi je super, iako ne stignem npr. do birtije, a pivo, dva su gušt i nekakav pokazatelj umjerenosti u životu...heh, 'ko sam ja da govorim o umjerenosti. Ne mogu da ne mislim o tome jer sam prošao kroz jedno monstruozno pijanstvo, koje mi sad iz ove jutarnje perspektive izgleda strašno, a i ne mogu da se ne zapitam što vodi čovjeka kad se svijest isključi, jer i dalje bauljaš i negdje dolaziš i odlaziš, a obišao sam gotovo sve te noći... |
široki sokak
- 19:22 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Kada se počiste ulice, maknu bine, sve će utihnuti. Kirbaj je svoje učinio, protutnjao je kroz grad, a sada se treba vratiti u stvarnost....'ko se kerio, kerio se, ko nije i neće...ljudi su se fino sredili i izašli da se pokažu, bome sam se i ja sredio, nazviždio sam se rakije i bio valjda najgori što se može bit. Postoje nagrade za najljepšu okućnicu, najljepši štand, najljepšu snašu, za najveću bundevu, šteta što nema nagrada za najveću budalu. Tek sam jučer nadošao, bio malo pristojniji, a ova dva dana 'di god sam doš'o samo cirkus, bruka i sramota. A mislio sam da ću bit najnormalniji, ali to je bio plan, a 'ko se još drži planova na kirbajima.....a sada treba opet izaći na ulicu i ne umrijeti od sramote, a nije baš da sam se skrivao ovih dana...fali mi komadina filma od petka, ali nekako mi se čini da je bolje da ga nikada ne izvrtim, jer tko zna što bih vidio......znam točno kad mi je klapna pala, a poslije sam i u kolu bio i tko zna što još sve ne....ali bilo je veselo, heh, široki sokak. Jedino dobro u svemu je što se nisam nešto osobito prejedao i puno sam manje krme no što sam mislio da ću bit, to je valjda zato što sam samo uljevao u sebe....tako da će ovo sutrašnje vaganje biti zanimljivo. |
|
..svaki post bih mogao dorađivati sto dana, ali to bi bilo nepošteno, glupo i dosadno, kao što bi bilo glupo i dosadno da svaki svoj korak objašnjavam, kako pazim koliko jedem ili kako i koliko se krećem. Jučer me nazvao prijatelj i rekao 'ovih dana ćeš puno pit, pa ti je doktor poručio da se moraš baviti sportom, danas u 17.30 imaš ugovoren meč. Dobro sam se nasmijao i naravno došao...mečeve mogu igrati sportaši, a ne ljudi koji se sportom bave da bi se preznojili, ali dobro je osjetiti tu žar igre. Jest da sam ja žar igre osjećao samo kroz rijetke dobro pogođene uzvrate servisa, ali bio je good. Poslije smo sjeli na pićence, kratko jedno, samo malo da povratimo izgubljenu tekućinu iz organizma i usput malo pričali. Nekako je došlo do toga da sam pričao gdje sam bio ove godine, o Geneva motor show, o grčkim otocima, o utrkama super bike motora u Italiji, vožnji Ferrarija u Maranellu, kako sam zaružio s bratom u restoranu na vrh San Marina, sve jedno bolje od drugoga, pravo je čudo da sam uspio sve to ugurati kraj jednog piva....pa smo razmijenili planove za nadolazeći kirbaj i na kraju zaključili da se treba što više kretati. Nadam se da sa svojim pričama nisam bio udav, ali sam baš uživao pričajući o svemu navedenom i sada bih to sve skupa još proširio, ali sinoć sam zaspao čim sam došao kući, a sada nemam vremena, a i ne želim daviti, idem pronaći nekakav doručak, immmmmma friškog ajvara, jučer je cijelo dvorište mirisalo... |
laku noć svirači
- 00:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Zabavno je biti cijeli dan na terenu, stalno neke peripetije, ali to se oduži, pa stalno negdje kasniš, iznevjeriš dogovor za sportiranje, pa ne stigneš na dogovor za gledanje ober nogometnog spektakla, ali prioriteti moraju postojati, a uz to dolazi i ono najvažnije, stekneš neko iskustvo, nešto naučiš i uz sve te neke peripetije na kraju dana budeš zadovoljan. Pa stigneš na jedan krajnje neuobičajen fajront, a ako imaš volje stigneš vidjeti i što ima na kirbaju, pa se oduševiš kako tambure mogu usred grada napraviti pravu štalicu, kako bi to istrijani možda rekli, ako se još dobro sjećam tih nekih termina ili napraviti štimung kakvog se ni jedan Stradun ne bi posramio...sada sam otišao daleko u druge krajeve lijepe nam naše, ali želim reći da je to vrlo bitno da se međusobno svi raspoznajemo i uživamo u priredbama lokalnog karaktera, a ovih dana je vrijeme da se dičimo ovim našim lokalnim folklorom, ipak je ovih večeri aktualna neka fešta na slavonski način..došao sam s puta, pa sam izašao relativno nepripremljen za kerenje, ali možda je i bolje tako jer bih sada vjerojatno bio negdje nasmijan, a sutra bih jedva gledao, iako mi je drago da sam tu atmosferu bar malo vidio. Ali svaka fešta ima svoj vrhunac, pa će tako i ova, kao i uvijek uostalom, pa još ima mjesta za onu tko preživi ima što za reći, heh, kako god to bilo..još nisam na glavi dubio, pa valjda i neću ..a o kilama ću brinit poslije, nadolazeće bacanje bi moglo biti problematično, ali što da kažem, ces't la vie...ovaj ritam je možda spor, ali bar nikoga ne tentam svojim nekim forama..ono, trudim se biti svoj poštujući sve druge oko sebe, ne samo za stolom, nego i u svakoj situaciji...tako možda neću nigdje doći, ali nije me briga, niti želim, niti me zanima biti tamo neki dosadnjaković, ne znam kako bih to objasnio.. |
|
Bio sam danas malo na kirbaju, slučajno se to nekako trfefilo, ali eto, vidio sam malo kako ljudi uživaju u opuštenoj atmosferi organiziranog sveopćeg druženja, baš je to veselo...taki sam se jutros i probudio, s osmjehom na licu, sretan k'o nova godina. Jučer sam došao kuć', pogodio krevet i probudio se jutros...heh, vikend je ipak bio zahtjevan, ono, odličan trening za nadolazeći kirbaj, jest da sam zadnju kutiju cigareta pokidao kako bih je otvorio, a bila je sva neka čudno upakirana, to su te neka nova pakovanja što se otvaraju kao rebusi, svašta.....a slijedeće jutro se zamalo zabio u prometni znak K21 koji je zaustavljao promet da vesela povorka može nesmetano ići. Sva sreća pa sam ga na vrijeme primjetio i samo ga malo dotaknuo. Bilo je veselo, a moglo je i večeras tako biti da nemam jutarnjih obveza, to je zato što nisam neki pretjerano sposoban tip koji je stvorio uvjete u kojima može živjeti onaj život u kojem se ustaje kad želi...ali to me ne smeta puno, jer iskreno uživam u svojim obvezama, iako bih u obavljanju dnevnih zadaća mogao biti, ne, trebao biti uspješniji...svaki dan je novi ispit i nova škola..nije to samo ono da paziš koliko ćeš pojesti ili popiti, nego i malko više..moraš uvijek zauzeti nekakav čvrst stav, to je veliki problem za nekog tko misli da se mora prvo sa svima razumjeti. Uff, danas sam se sjetio one, da je put do pakla popločan dobrim namjerama, totalno sam skužio da je to ono što misliš napraviti, ali nikako i onda kad se trebaš očitovati nemaš što za reći, brrr, užas, ali pravo mi budi..uvijek ispadaš glupav i nedorečen, da ne kažem neodgovoran. Ali to je tako, svaki dan je nova lekcija, možda ću i ja jednom kad budem imao sto godina nešto napraviti kako treba...to je ono, treba se samo pustiti i raditi sve po intuiciji, trenutnom impulsu, stvarno, čovjek se u uzročno posljedičnom razmišljanju samo izgubi...treba zaroniti u život i biti svoj..a ja sam do sada bio poprilično površan, iskreno sam do sada najviše zaranjao u pivske gajbe i u par životnih situacija koje su ispale poprilično ok....ali što ako se pustim onako totalno, pa mogu se pretvoriti u totalnog glupsona, ma nemam pojma, život je sinusoida koja stalno šeta od jedne amplitude do druge i to treba tako gledati, a ja definitivno moram prestat filozofirati, iako i ja ovak'i nepismen kužim da se ti filozofi baš dobro zabavljaju... Uff, dosta...izbjegao sam rondanje večeras i trebam biti sretan zbog toga ako mislim biti nekakav ozbiljan čovjek, a izbjegao sam i povratak u klub preko 106, iako će biti jako teško to ovih dana održati, ali to su takvi dani, nema tu pomoći.....ma, to je sve relativno, neko ima koju kilu viška, nekome fali malo kose, neko loše pjeva, neko je vaki, neko je naki, ali jedina bitna stvar je kako se tko nosi sam sa sobom...... |
birtija
- 19:40 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Malo prije sam stao na vagu, a brojka koja je zasvijetlila na digitalnom ekrančiću je nemilosrdno pokazala da sam ovaj vikend definitivno pretjerao sa svim i svačim. Jučer sam bar četiri puta jeo, ne znam što je bilo bolje. Doručak, savijača od sira, pa sportiranje, pa neka jurnjava po gradu, pa ručak kod kuće, pašta fažol ili gra' s tijestom, kako se to već kaže, Dinamo il' Hajduk, pa roštilj na vukovarskoj adi. Morao sam probati po malo od svega, usput se fino zapričao sa školskim kolegama za kojima sam zaostao svijetlosnu godinu. Možda zato što sam svaku noć visio u birtiji. Kakvo je to ludo vrijeme bilo, privikavanje na ozbiljan život, norme i svakodnevno dokazivanje da me nije briga ni za što. Brzaci, padaju mi na pamet rafting i vltava. Tamo dok sam se vozio u brzom čamcu preko širokog Dunava kužio sam koliko sam sada usporio, heh i koliko sam se raširio, krme. Ali radim na tome, i malo sam i skinuo, sad je vaga pokazala previše, ali stabilizirat će se to do ujutro, to sada već iz iskustva znam. Kao i to da ću smanjiti gabarite, nema mi druge, koliko god to teško bilo, a ovih dana će biti jako teško. Počeo je kirbaj, iako ga nisam baš nešto vidio, petak sam ostao kući, a jučer sam proveo cijelu večer na jednom mjestu. Subotnja večer u kirbajskom ozračju, a ja nisam ni primirisao šankovima na kojima se ljudi kere. Ali ovo je bilo ok, utakmica, i fina čarolija kotlića kojem je divljač dala poseban šmek. A poslije čaša razgovora koji se odužio. Ok, nekoliko čaša. Svakakve teme tu padnu na stol i ponekad sudjeluješ u svemu tome iako si svjestan da je velika mogućnost da gruvaš gluposti sve u šesnaest, ali to su te birtaške priče, bez kojih birtija ne bi bila birtija, gostiona, kafić mi je ipak nešto drugo. Dva pojma danas tu razvlačim, prvo, kirbaj, ovo što se događa nije kirbaj, ali po svemu je nalik na kirbaj, pa zato koristim taj termin, a što se tiče birtije, ne znam koji termin je pravi, bircuz, već sam se pitao jednom to isto, možda da je naprviti neko istraživanje među ljudima koji termin je najoptimalniji. Iako to nije toliko važno koliko ono kako se u tom nekakvom ugostiteljskom objektu i okružju osjećaš. Ja sam se podosta osjećao po svim mogućim šankovima koji postoje u nekom krugu radijusa jednog veselog pješaka. Ali ovake neke večeri su rijetke, pa i dani, su rijetki. A u međuvremenu se truditi zaraditi da u birtiju možeš doći. I ne lunjati po noći po birtijama. Koliko god to zabavno bilo. I pridržavati se onih pravila koja sam složio nekako, još malo pa ću pretjerati s tim svim nekim moranjima.....teško je pronaći pravu neku stvar koja govori o birtijama, ali ova mi je onako ok... |
|
Jučer sam se ujutro rano ustao, maznio par riblji' konzervi i par češanja češnjaka, tako da sam ujutro odmah imao dah zdraviji od superhika, cijeli dan bio na terenu i dosta kasno se vratio. Na ulasku u grad zatekli smo večiku gužvu, prvi dan kirbaja. Kolega koji je bio samnom u autu je oduševljeno komentirao kako jedva čeka da nakon tjedan dana terena izađe i provede se......kaže, ovo sada će biti veselje, a za tjedan dana kada sve to prođe, neće biti nikoga na ulicama...osjetio se prekrasan duh slobode, prepuštanja radosti, uživanja u ljepoti življenja, nešto što nije česta slika u malim sredinama....kolega je izašao i vjerujem lijepo se proveo, dok sam ja svoju želju za uživanjem zatomio. Došao kući i otvori bačvicu piva koja se hladi već skoro dvije godine. Popio čašu i krenuo na spavanje. Idem sada na sportiranje... |
slow motion
- 20:41 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
uspio sam nekako doći do tih 106, nije to neki uspjeh, ali će biti velika stvar ako uspijem nastaviti tim tempom, a ovih dana nije to baš bilo lako. U jeku su pripreme za veliki gradski kirbaj, festival tradicijske kulture i sada su svi, čini mi se, počeli trenirati za to događanje, tako da sam zadnjih dana kući dolazio baš umoran. Zadnjih dana sam se popodne sportirao, a navečer izlazio i uglavnom, ovi, već pomalo jesenji dani, lijepo teku. Osim što sam neki dan nehotice zamalo odvalio ventilator u gostioni, baš mi neugodnjak bio. A ovi treninzi kroz dan, bilo ovi sportski, bilo ovi birtaški, učinili su da kad dođem kući imam samo jedan cilj, misao i želju, ispružit se na krevetac i zaspati kao bundeva. Htio sam prvo napisati kao torba, pa mi je palo na pamet kao beba. Odakle uopće dolaze ti izrazi, kako torba spava, ta poredba dolazi valjda iz činjenice da torba ostane ležati tamo gdje je se baci u istom položaju. Ta poredba, eto, stoji, tako i ja, kako se dočepam kreveta, tako zaspem. Ovo kao beba, pa da, bebe mogu fino i neopterećeno spavati, samo sišu i spavaju, heh, tu sam negdje i ja, samo što umjesto mlijeka ja preferiram neke otrovnije napitke. A ja sam napisao kao bundeva, e pa to ne stvarno ne znam, ne mogu objasniti, možda zato što su bundeve cijeli svoj život posve nepomične, rastu, uopće se ne mrdaju, samo bujaju. Iskreno se nadam da ipak nisam baš takav stvor, iako ne mogu reći da bundeve nisu zanimljive, budu fine kao pita ili pečene, a mogu biti supa...imaju i sjemenke, koje su teška navlakuša, ali su dobre za organizam. Kako god, volim zaspati da je to čudo jedno, a mislim da ću i večeras zaspati onako fino, nije bitno kako, jest da danas nisam bio u gostioni, ali sam se sportirao, pa sam onako taman kandidat za zaspati ispred televizora, kada bih televizor gledao. Onda sam kandidat za zaspati ispred nedovršenog posta, uff, imao sam par takvih...ali ti postovi koji su ostali tako nedovršeni, su mi baš dragi i kada sam ih sutradan dovršio bili su mi bolji od većine ovih gdje se trudim kao nešto napisati, zapravo mi se rijetko dogodilo ovako navečer da sam sjeo i pisao onako bez zadrške, da je onako samo teklo, ali možda je i to moguće, samo se treba prepustiti. Tako je sa svim u životu, ne treba se bojati ničeg, nisam ja neki strašljivko, ali nisam ni neoprezan, jer bi u protivnom bio lud. Iako, ponekad se bojim ovog bloga, mislim, pa što mi je ovo trebalo, ako ne dođem do tih 99 kilograma nikada, ovo će mi biti vječiti podsjetnik kakav sam čovjek bez volje i karaktera, ali ako uspijem doći do tih 99 kilograma, ovaj blog će biti fešta sam po sebi, mogao bih onda izmisliti nekakav blog party ili diet party da to proslavim. Ma treba sve gledati s te neke pozitivne strane, pa će se i ovaj moj trbuh, nije da ga ne volim, moj je i najbolji, ali ponekad kao da ima svoju volju, malo stanjiti. Ne znam što sam sada tu sve nadrobio, ali tako sam nekako fino umoran, iscrpljen, da mi ovo pisanje ovog posta baš onako dobra razbibriga.....idem polako u krpe, valja se naspavati, sutra je novi dan. Kad sam opet tu kod spavanja, ne mogu da se ne sjetim medvjeda, uvijek sam bio pomalo ljubomoran na njihov zimski san, legne frajer i odrapi par mjeseci. Dobro, to je bilo nekad, danas znam da je njihov zimski san relativno lak i da neke druge vrste zapravo zapadaju u stanje dubokog sna koji može potrajati vrlo dugo, ali baš mi je fora priča o medvjedima i zimskom snu... |
|
Danas sam imao furiozan dan i baš mi je godio takav, a jeo sam normalno, za doručak sam počistio sve što je ostalo od jučer, ručak je bio malko neočekivana stavka, naletio na rođendasku proslavu u firmi, pa sam tamo malo omastio brk...došao kuć', presvukao se i otišao na trening, vratio se poprilično slomljen, maloprije sam čak i fino zažmirio, ali ne mogu otići na spavanje, bez da napišem bar dvije, tri riječi...idem sada u krpe da sutra ujutro opet mogu biti oran.....a da sam u nekoj kafani sada, ovaj tren bi bio oran...eto, tko to može razumjeti Mick Jagger - Let's Work by jpdc11 |
nedjelja
- 22:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
..ovdje u ovoj nekoj blogosferi je sve zanimljivije, počeo sam dosta vremena provoditi čitajući druge blogove i to mi je odlična zabava, iako, vjerujem da su to sve ljudi koji, kao i ja uostalom, imaju svoje živote, a ovdje se malo opuste i pišu ...dok su u stvarnosti okupirani drugim stvarima..ali za nedjeljno popodne odlična zabava, ok, nisam svo vrijeme bio ovdje...malo sam se kasnije ustao, pa čitao novine, pa tu nešto pisao, pa gledao film, pa nešto čačkao po netu, pa je došao ručak..danas nisam pretjerivao, malo odmorio, pa se zabavljao skidanjem nekog softvera. Zanimljivo, sve je teže te neke stvari skinuti i pokrenuti, ali ne znam kako bih inače došao do tako nekog programčića, morao bih grunuti grdne pare, a to vrijeme se bliži, kad raznorazne inspekcije krenu pretraživati računala i tražiti ilegalni softver. Mislim da mi još i ne shvaćamo koliki je obim toga svega, ali da bi se svijet do te mjere uredio, moramo poraditi na masu drugih stvari, iako, vrlo je moguće da će ovo prije doći na red, jer košta. Uglavnom, bio sam zadovoljan svojom potragom na netu, jer sam uspio sve pokrenuti i to mi je super, a već dugo se s tim zabavljam. Onda sam sjeo na bicikl i napravio jedan dobar krug, uživao sam na suncu, baš sam danas nešto čitao o pozitivnom efektu koji ima sunce na organizam i kako se samo treba maknuti kad osjetimo da više ne možemo, ja danas nisam pretjerivao ni sa izlaganjem suncu, ni sa vožnjom, ali sam se baš izguštao. Onda sam se vratio i malo listao blogove opet, pa nešto piskarao i tako, prošao dan....za večeru jeo grožđa. Baš me zanima koliko ću imati prekosutra, čini mi se da mi mješina ne visi više kao ono prije, ali to će bit neko moje umišljanje od želje, više nego stvarnost. |
jedna prije ručka
- 10:58 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Ova subota je bila zanimljiva nekako....došao sam kući s posla, taman da dočekam maminog bratića u dolasku. Došao čovjek sa sprotskim automobilom, 200 KS, luda jurilica, koju je poslije i ponudio na testiranje, što je brat s guštom i učinio. Njegova gospođa je pričala kako prilikom tehničkog pregleda i registracije nitko nije mogao vjerovati da je ona dovezla automobil sa takvim karakteristikama, mislili su da je to neka pogreška u papirima. Ali nije bila pogreška, a on nije bio prisutan tada valjda jer je bio na moru. Nisam to pitao, ali pretpostavljam da je tako, jer govorim o pomorcu, pravom morskom vuku, koji o životu priča na tako lijep i smiren način da je to čudo jedno. Ok, možda ja i ne mogu biti objektivan, jer je to svijet koji me od malena privlači i o kojem sam nekada maštao, ali frajer je stvarno cool. Još kada je sjeo i rekao da mu poslije vožnje treba nešto žestoko, htio sam ga poljubiti...imam tu neku rakiju od kajsije koja se hladi već mjesecima i čeka da netko kaže čarobne riječi. Naravno da sam žurno reagirao i da smo fino nazdravili, dvije štamplice, to je bilo sasvim ok, uz priče koje su mi raspalile maštu totalno. Obišao je cijeli svijet, radio na zanimljivim brodovima, radio je na dredgeru, velikom sisavcu na Palm Island-s u Dubaiu, nešto malo znam o tome, pa me to uistinu fasciniralo, a sada radi na velikom turističkom brodu na velikom koraljnom grebenu. Malo sam se i ja hvalio jer sam i ja nešto vidio od svijeta, ali on uistinu živi život svjetskog putnika i nije opterećen ničim, potpuno slobodan čovjek. Dobro, nije baš slobodan skroz, jer sve to nešto dijeli sa svojom gospođom, ali to čine na neki baš šarmantan i opušten način, zapravo dok smo sjedili za stolom, dobar dio vremena smo proveli u razgovoru o tim nekim muško ženskim stvarima, a ono, propagirali su taj neki zajednički način života svakom drugom pričom, kako bih rekao, očito je da uživaju kada su zajedno u svakom trenutku, ali život ima i drugih tema. Ovaj put je bilo dvojica nas za astalom kojima je to išlo na brk, s tim da su glavni bili ovi pro svega toga nečega, a mi kontraši smo uglavnom šutili, ja sam jeo sve u šesnaest, tako da sam se opet namarisao dobro. To sam poslije anulirao, jer sam pobjegao malo se znojiti nakon ručka. Dobar izgovor zlata vrijedi, a eto i zdrav je bio. Eto opet malo raskoraka ili sinusoide raspoloženja, kako jedan čovjek može u jednom trenutku tako dobro zvučati, a nekoliko trenutaka poslije se sve promijeni. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, opći dojam je super. A ja sam sinoć zaspao s mislima o južnim morima i životu na brodu. Vidi se kad netko u životu stigne pronaći vremena za čitanje, a ne kao ja, panj, koji živi kao divljak. Ok, razradio sam ta neka pravila, ali za živjeti po tome treba imati hrabrosti i kad nije dan za kerenje, nakon druženja sa nekakvim pristojnim okvirom, ustati se i otići, onda se lijepo ujutro probuditi na vrijeme i odraditi jutarnju šetnju i čitav niz tako nekih stvari koje vuku jedna drugu. Zapravo, nije to problem, ne bi trebao biti problem. U utorak je vaganje, bolje mi je da ne mislim o tome, a stvarno si nisam postavio neki težak zadatak, mislim, jedna kila, dva tjedna. |
ljetna noć
- 22:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jučer nije bio neki dan za kerenje, ali sam zaorio kao da su se kirbaj i majmunovo i ješ nekakav neobjašnjivi, ali bez pogovora dobar razlog, trefili baš na putu kojim sam, eto, išao. I štaš, nema šanse da se praviš lud...prvo sjedio malo s kolegama, razišli se nakon par tura, to je dobro, iako mislim da neću više nikada ništa naručivati, onda došao kuć', taman fino na vruću paradajzsupu, bilo je još i onog kupusa sa tijestom, ali to sam ostavio za sutra ujutro, onda sam nešto čak i radio popodne, bio koristan, a navečer izašao, a neću lagati, jedva čekam da se dogodi neki razlog i ja sam odmah za akciju. Uff, poljana u šumi, a na poljani terasa, ne može biti bolje za jednu ljetnu noć, tu sam čak i pojeo jednu finu večeru, jedino što nisam pojeo na kraju palačinke sa kulenom i šunkom, budala. To mora da je bilo zanimljivo, ali išao sam trenirati svoj neki stav o nejedenju u večernjim satima, iako sam prije toga smazao finu porciju, zajedno sa desertom. To je taj moj neki raskorak u kojem se često nađem između onoga što bi trebao biti i što jesam. Tu sam negdje prvi put vadio vozačku i pravdao sklonost vožnji u kočiji. Onda smo otišli do grada na piće, situacija broj tri, vrlo bitan detalj, nije bilo kasno, pa nije bilo neobično sjesti za stol sa tri trudne gospođe, kako da kažem, nije to neobična scena, pomalo mi je izgledalo kao neka nikad snimljena epizoda serijala sex&grad ili tako nešto, frendsova. Tu sam negdje drugi put vadio vozačku i pravdao se, ma neću se više pravdati, svi mi na svojim putevima donosimo nekakve odluke i ponašamo se onako kako mislimo da bi trebalo ili da je tako najbolje, znam da nisam najpametniji na svijetu, ali trudim se postupati nekako logično, ako je to ikako moguće i po svom nekom nahođenju i baš me briga kako to izgleda. Gubio sam vozačku tu više puta i shvatio sam bit kazne, doslovo si nepokretan u svijetu u kojem je mobilnost imperativ. Eto jedne za Ćirine sinove. Naravno, gospođe su ubrzo pošle kući i naravno, pratili su ih njihovi supruzi, dobro, ne baš svi, ali ne mogu valjda uvijek svi biti na broju ili kako to već ide, a ja ostao još malo u gostionici. Taman je tu negdje počela padati kiša, situacija broj četiri, uvijek mi je bilo zanimljivo to kad sjedim u birtiji, a vani pljušti, obično to bude u tako neko doba kad nema puno ljudi, a i oni koji dođu donesu sa sobom malo te neke svježine i svi se nekako osjećaju bliže, ne znam, kao hajduci u planini oko vatre ili šanka, eto, i u šanku ima nešto iskonsko. Sve pršti od energije, a razne priče se bacaju na stol, dobro, na šank, svima je cilj zezancija i dobro raspoloženje, ali neke te pogode onako u glavu, legnu ti k'o budali šamar, pa se zapitaš opet onako malo o tome tko si, što si, kakav si i po ne znam koji put kontaš kako niš ne valjaš, ali se trudiš sudjelovati u razgovorima, ono, biti kul. Opet taj neki raskorak, misli na jednoj strani, a trudiš se izgledati normalno. Onda dođe fajront i svi se raziđu, a ja odem u obići još jednu ljetnu terasu. Situacija broj pet, tamo neki još tamburaju, ali ne zadugo, opet se taj fajront prišuljao, polako iz mraka, đubrić. Tu sam zaključio da je vrijeme da pođem i ja, nek ovaj ide fajrontirati dalje bez mene, dosadi čovjeku to, iako, bila je lijepa ljetna noć, na kraju i fino svježa, dobra za spavanje. Jedino nije bila dobra za vaganje, mislim da će uskoro biti dva tjedna, ne znam što bih rekao, ako opet bude kila dolje, slavit ću tjedan dana, ali kako stvari stoje to je malo vjerojatno. Danas sam se opet sportirao, malo čudan izraz, ali ne mogu ja reći da sam se bavio sportom, jer bi to bilo smiješno, prvo jer nisam nikada bio taj neki sportski tip, a drugo, jer je meni motiv oznojavanje i to sve nešto, dok svi drugi igraju za bodove. Ok, svaka čast, ali za bodove može igrati Ivanišević, a ne ja, nekakav polovni rekreativac koji ni reket ne zna pravilno držati. |
