Ovo je bio izuzetno naporan tjedan, mamurluk se protegnuo skroz do petka, pa gotovo cijelih tjedan dana, a u petak popodne je izlet u Baranju malo promijenio stvari. Nismo se dugo zadržavali, ali bilo je dovoljno dugo da sam se dobro najeo i pune trbušine došao kući. Zanimljiva neka kafana, tamo cigani sviraju po cijeli dan :-) I jučer sam bio vani cijeli dan, a navečer izašao malo. U povratku sam odlučio proći malo kroz kafane da vidim što ima i svuda je bila ista priča, tišina i umor. Onda sam se sjetio da je trebala biti neka pankerska svirka u toku, pa sam se zaputio tamo. Zakasnio sam, ali bar je šank radio, pa sam tamo stao malo. Ni pankeri nisu više ono što su nekad bili. Ništa od kerenja sinoć.....osjeća se u zraku da će lišće počet opadati....uostalom ne može se čovjek svaki dan kerit. Iako od ovog zadnjeg kirbaja svaki dan na svakom koraku osjećam bruku i sramotu...to ne prolazi, kada sam trebao biti najpristojniji, bio sam najpijaniji....što da se radi, nema nazad....sada ću morat zasukati rukave i dane si totalno ispuniti svim vrstama obveza, znam da to neće nimalo ublažiti taj kirbajski doživljaj, ali to je prava stvar za napraviti.... Što da kažem, nema nazad...mogu se samo truditi i drugi put biti bolji...a u to ime moram potegnuti jednu veselu :
Post je objavljen 25.09.2011. u 23:28 sati.