Malo prije sam stao na vagu, a brojka koja je zasvijetlila na digitalnom ekrančiću je nemilosrdno pokazala da sam ovaj vikend definitivno pretjerao sa svim i svačim. Jučer sam bar četiri puta jeo, ne znam što je bilo bolje. Doručak, savijača od sira, pa sportiranje, pa neka jurnjava po gradu, pa ručak kod kuće, pašta fažol ili gra' s tijestom, kako se to već kaže, Dinamo il' Hajduk, pa roštilj na vukovarskoj adi. Morao sam probati po malo od svega, usput se fino zapričao sa školskim kolegama za kojima sam zaostao svijetlosnu godinu. Možda zato što sam svaku noć visio u birtiji. Kakvo je to ludo vrijeme bilo, privikavanje na ozbiljan život, norme i svakodnevno dokazivanje da me nije briga ni za što. Brzaci, padaju mi na pamet rafting i vltava. Tamo dok sam se vozio u brzom čamcu preko širokog Dunava kužio sam koliko sam sada usporio, heh i koliko sam se raširio, krme. Ali radim na tome, i malo sam i skinuo, sad je vaga pokazala previše, ali stabilizirat će se to do ujutro, to sada već iz iskustva znam. Kao i to da ću smanjiti gabarite, nema mi druge, koliko god to teško bilo, a ovih dana će biti jako teško. Počeo je kirbaj, iako ga nisam baš nešto vidio, petak sam ostao kući, a jučer sam proveo cijelu večer na jednom mjestu. Subotnja večer u kirbajskom ozračju, a ja nisam ni primirisao šankovima na kojima se ljudi kere. Ali ovo je bilo ok, utakmica, i fina čarolija kotlića kojem je divljač dala poseban šmek. A poslije čaša razgovora koji se odužio. Ok, nekoliko čaša. Svakakve teme tu padnu na stol i ponekad sudjeluješ u svemu tome iako si svjestan da je velika mogućnost da gruvaš gluposti sve u šesnaest, ali to su te birtaške priče, bez kojih birtija ne bi bila birtija, gostiona, kafić mi je ipak nešto drugo. Dva pojma danas tu razvlačim, prvo, kirbaj, ovo što se događa nije kirbaj, ali po svemu je nalik na kirbaj, pa zato koristim taj termin, a što se tiče birtije, ne znam koji termin je pravi, bircuz, već sam se pitao jednom to isto, možda da je naprviti neko istraživanje među ljudima koji termin je najoptimalniji. Iako to nije toliko važno koliko ono kako se u tom nekakvom ugostiteljskom objektu i okružju osjećaš. Ja sam se podosta osjećao po svim mogućim šankovima koji postoje u nekom krugu radijusa jednog veselog pješaka. Ali ovake neke večeri su rijetke, pa i dani, su rijetki. A u međuvremenu se truditi zaraditi da u birtiju možeš doći. I ne lunjati po noći po birtijama. Koliko god to zabavno bilo. I pridržavati se onih pravila koja sam složio nekako, još malo pa ću pretjerati s tim svim nekim moranjima.....teško je pronaći pravu neku stvar koja govori o birtijama, ali ova mi je onako ok...
Post je objavljen 11.09.2011. u 19:40 sati.