Ova subota je bila zanimljiva nekako....došao sam kući s posla, taman da dočekam maminog bratića u dolasku. Došao čovjek sa sprotskim automobilom, 200 KS, luda jurilica, koju je poslije i ponudio na testiranje, što je brat s guštom i učinio. Njegova gospođa je pričala kako prilikom tehničkog pregleda i registracije nitko nije mogao vjerovati da je ona dovezla automobil sa takvim karakteristikama, mislili su da je to neka pogreška u papirima. Ali nije bila pogreška, a on nije bio prisutan tada valjda jer je bio na moru. Nisam to pitao, ali pretpostavljam da je tako, jer govorim o pomorcu, pravom morskom vuku, koji o životu priča na tako lijep i smiren način da je to čudo jedno. Ok, možda ja i ne mogu biti objektivan, jer je to svijet koji me od malena privlači i o kojem sam nekada maštao, ali frajer je stvarno cool. Još kada je sjeo i rekao da mu poslije vožnje treba nešto žestoko, htio sam ga poljubiti...imam tu neku rakiju od kajsije koja se hladi već mjesecima i čeka da netko kaže čarobne riječi. Naravno da sam žurno reagirao i da smo fino nazdravili, dvije štamplice, to je bilo sasvim ok, uz priče koje su mi raspalile maštu totalno. Obišao je cijeli svijet, radio na zanimljivim brodovima, radio je na dredgeru, velikom sisavcu na Palm Island-s u Dubaiu, nešto malo znam o tome, pa me to uistinu fasciniralo, a sada radi na velikom turističkom brodu na velikom koraljnom grebenu. Malo sam se i ja hvalio jer sam i ja nešto vidio od svijeta, ali on uistinu živi život svjetskog putnika i nije opterećen ničim, potpuno slobodan čovjek. Dobro, nije baš slobodan skroz, jer sve to nešto dijeli sa svojom gospođom, ali to čine na neki baš šarmantan i opušten način, zapravo dok smo sjedili za stolom, dobar dio vremena smo proveli u razgovoru o tim nekim muško ženskim stvarima, a ono, propagirali su taj neki zajednički način života svakom drugom pričom, kako bih rekao, očito je da uživaju kada su zajedno u svakom trenutku, ali život ima i drugih tema. Ovaj put je bilo dvojica nas za astalom kojima je to išlo na brk, s tim da su glavni bili ovi pro svega toga nečega, a mi kontraši smo uglavnom šutili, ja sam jeo sve u šesnaest, tako da sam se opet namarisao dobro. To sam poslije anulirao, jer sam pobjegao malo se znojiti nakon ručka. Dobar izgovor zlata vrijedi, a eto i zdrav je bio. Eto opet malo raskoraka ili sinusoide raspoloženja, kako jedan čovjek može u jednom trenutku tako dobro zvučati, a nekoliko trenutaka poslije se sve promijeni. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, opći dojam je super. A ja sam sinoć zaspao s mislima o južnim morima i životu na brodu. Vidi se kad netko u životu stigne pronaći vremena za čitanje, a ne kao ja, panj, koji živi kao divljak. Ok, razradio sam ta neka pravila, ali za živjeti po tome treba imati hrabrosti i kad nije dan za kerenje, nakon druženja sa nekakvim pristojnim okvirom, ustati se i otići, onda se lijepo ujutro probuditi na vrijeme i odraditi jutarnju šetnju i čitav niz tako nekih stvari koje vuku jedna drugu. Zapravo, nije to problem, ne bi trebao biti problem. U utorak je vaganje, bolje mi je da ne mislim o tome, a stvarno si nisam postavio neki težak zadatak, mislim, jedna kila, dva tjedna.
Post je objavljen 04.09.2011. u 10:58 sati.