| < | travanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Zadnjih dana sam se iz birtije vraćao kući i lijegao bez da slova napišem, zato sada subotu provodim u krevetu, bilo je fino osjetiti taj birtaški ugođaj nakon dugo vremena, čak bih mogao reći da je ovo stanje utjecalo na to da sam pijuckao lagono, a ne kao prije, žestokim tempom i sjetio se kako je to bilo lijepo prije dok sam i živio tako lijepo i opušteno, da sam nastavio sada sigurno ne bih imao problema, ali što je tu je...danima pazim što jedem, ali izlasci su ipak bili začinjeni nazdravljanjem, tako da mi se ipak još nisu počeli priviđati pečeni janjići, praščići i ostali slatki pečeni ....ići, ali moram biti oprezan i sa nazdravljanjem, sada to znam jer sam opet nabubrio, iako me to nije spremilo da uživam u izlasku petkom do kraja. Našli smo se kolega i ja zbog ozbiljnih stvari, a na kraju se proveli kao dva pistoljerosa na slobodi..... obzirom da ne mogu gaziti normalno, sada me bole mišići u potkoljenici koje inače ne koristim valjda i to mi je nagrada za sinoćnju ludost, da ne govorim kako sam se jutros jedva ustao....Svega je bilo i pjesme i nazdravljanja i rezova i kočijaša, zamalo ostao dužan, zaboravio platiti ceh, pojurio van na kraju kad sam shvatio valjda da je vrijeme za povlačenje..... I evo me sada ovdje siguran u to da bi stvarno bilo dobr oda tu pišem redovitije, bilo bi ovo kao ogledalo u kojem bi mogao vidjeti sve svoje ludosti....bilo bi mi najbolje da večernje izlaske obavljam tako da birtije obilazim u širokom luku...ne znam što ću, možda da se i ja uključim u taksiste, pa da nekako ipak sudjelujem u tim noćnom životu grada, a da budem koristan i sebi i drugima...ma svašta mi pada na pamet.. Definitivno neću više svaki dan i počet ću živjeti za posebne trenutke....a da je lako, kad se čeovjek zamisli ništa nije lako i sve je lako.... |
dosadnjaković
- 16:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Prošlo je i to, kršino sam se jučer pošteno, ali ovaj put je to bio totalno drugačiji doživljaj, cijelo vrijeme sam razmišljao o tome kako se alkoholići razgrađuju u organizmu i kako se stvaraju kristalići urične kiseline i nakupljaju gdje ne treba. Znam da o tome ne bih trebao misliti, ali nije baš lako to izbaciti iz misli. Odsada će to stvarno morat biti zdravica s prijateljima i fajront. Dobro sam se i najeo i napio, dovoljno da zapamtim taj osjećaj. Nije u redu biti udav i stalno daviti ljude s tom pričom, ali svakako ću morat pronalaziti načina da živim s tim. Uvijek sam ostajao zadnji u birtiji i onda poslije još otišao na još jedno, a sada ću morat reći da ne mogu više.....katasrofa. Dobra volja, mislim da je imam, ali nadam se da ću imati dovoljno..... Danas sam za ručak dobio paradajz supu i palačinke, to zapravo nije loše i nije potrebno jesti meso svaki dan, ali ideal je otrgnuti janjeći but sa ražnja, zarežati na svakog tko se približi da ne smeta dok žvačem i poslije sve to zaliti hektolitrom piva. Ne mogu, ne smijem zbog sebe više tako živjeti, nije da ću počet heklati sada, ali baš se tako nekako bezveze osjećam. Iako, možda ne bih trebao, pitam se kako se osjećaju oni koji saznaju da su dobili aids ili tako nešto. I oni žive....u tome i jeste fora, znati živjeti nekako sa sobom, uostalom, nisam to dobio jer sam jeo samo voće i pio vodu do sada. Ma da, bit će to ok, kad bude zapelo trebam se samo prisjetiti kako je bilo, heh, trebao bi opisati sva svoja pijanstva, auu, što bi tu bilo svašta.... |
brrrrrrrrr
- 16:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Hodam već danima kao Herr Flick, a tablete klopam k'o neki deda, prvo nešto pojedem, a onda gutnem tri tablete..neki dan izlazim van iz kuće, a komšija stoji na ulici i duhovito primjeti 'godina proizvodnje'..složio sam se, drugo nisam mogao, iako se protivim činjenici da su se tu neke godine nakupile...i baš sam fino živio zadnjih dana, nisam nešto osobito pio, ali sam jeo s guštom, ono, radio na savršenstvu, obliku kugle... i onda me sastavilo, htio sam arlaukati, ali nije to baš u redu, pa sam šepeso okolo i trudio se izgledati normalno....jest da sam na neki način halid invalid, ali zapravo nije to ništa osobito.....više kao neko upozorenje ili možda kazna, za sve ono što sam loše u životu učinio. Ne znam što je uzrok, iskreno, još se nadam da je ovo samo jedan prolazni momenat u životu. Liječnici kažu da imam baš lijepi, onako, školski primjer gihta. Prema tome, sumnje nema, ako ne želim da me opet tako zaboli, morat ću paziti što jedem i pijem, odnosno, morat ću nejest i nepit sve osim nekoliko stavki, dobio sam blitvu neki dan za ručak, blitva je jedna od stavki i znam ja jesti blitvu, ali ovaj put sam se baš trudio da mi bude ukusna. Još je nešto sigurno, smršavit ću, hehe, to je ona 'pazi što želiš, moglo bi se ostvariti' na djelu...ili možda ona 'sve se vraća, sve se plaća', ako je tako, onda mi je ovo sad zbog toga što sam se onako šalio s papučarima. Čak i papučari zarondaju ponekad, a ja ću sad biti gori od papučara. Heh, ako zarondam i papuča će mi biti mala, a užitak dvostruk, jer ću osim glavobolje imati još jedno zadovoljstvo. Kada se sve zbroji i oduzme, zapravo sam dobio puno s ovim stanjem, morat ću definitivno umjerenije jesti i piti, to je ono što sam i htio, a uživanju se prepustiti samo za blagdane, koje ću zbog toga proživljavati puno intenzivnije. Sva sreća pa je blagdan sutra !! Dosta mi je više bilo sokova i sokića, iako budu zabavni ponekad..mislim da sam ove godine popio više kole nego ikad..stvarno, jedinstven osjećaj...brrrrrrrrrrrrr |
Giht
- 22:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Prije nekih godinu dana iz čista mira počela me boliti noga, jedva sam hodao, ekipa na terenu je to iskusno ocijenila kao giht, pojavu koja iskače samo kod pijanaca, heh, baš su to veselo komentirali. Trajalo je par dana i prošlo, a ja zaboravio. Danas kad me zabolilo nije mi to palo na pamet, nego sam se pitao gdje sam hodao, prebrojao sve korake i nisam našao ni jedan krivi, ali me bolilo toliko da nisam mogao zaspati, pa sam otišao u hitnu. Doktor me, čim je pogledao, pozdravio s dijagnozom, to je giht. Dobio sam injekciju protiv bolova i još ne mogu zaspati. Ekipa na terenu je bila u pravu :-) O veselim zgodama i nezgodama bi mogao sad i ja ispričati poneku priču, ali ima jedna koja mi već par dana para mozak..uvijek se desi neka tema i krene priča, a bećari nemaju milosti kad dohvate nekog secirati, tako je bilo i ovaj put. Jedan je drugome spočitnuo da kako je nešto stečeno i tu tvrdnju spakovao u politički kontekst. Nisam to htio slušati, pljucnuo sam i okrenuo se. Muči me to jer je moguće da je ta moja gesta krivo protumačena. Glupava politika, koliko god se trudio biti korektan uvijek se negdje nenadano desi. Pitam se jesam li se trebao objasniti i reći sorry dečki nije mi vas se slušali. Nema smisla da se bilo kome ispričavam, jer nisam ništa loše mislio, ali osjećam se glupo i ne mogu si pomoći. Moja dijagnoza je bila ta da su mi se upalili živci od tih misli. Zašto ljudi sve shvaćaju osobno, ako se već igraju politike onda bi morali biti svjesni da je to opća disciplina. Meni bi valjda najbolje bilo da šutim uvijek i svuda jer štogod lanem, ne valja. Trebao bih si nabaviti Porsche, trenutno mi je idol James Dean, on je otišao sa stilom...ali znam da ne mogu tako, nije u redu, moram dalje nekako, sada i sa tim gihtom, kao i sa velikim nedostatkom bitne kvalitete da me boli dupe za sve...hmm, opet kukam, neću više nikad, ali morao sam doći smo, možda zaspem poslije..pitam se kako se Chuck nosi s gihtom.. |
burlesque
- 05:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
al sam si zadao zadataka, prvo da skidam kile, sad da piskaram ovdje svaki dan...ono sa skidanjem kila, mi je malko dosadilo, sad ću malo da odmaram od te ideje, fino je imati trbuška, može se čovjek potapšati ili gladiti po trbuhu dok razmišlja o nečemu i tako, ima trbuh još hrpetinu dobrih osobina...ako se dovoljno radi na njemu, može poslužiti kao stalak za čašu ili kao plutača na ljetovanju....ovo je bezveze, hoću reći da treba u svemu uživati, pa tako i u svom trbuščiću, sad tepam, iako nije baš tako mali....tako da sam ipak razmišljao o tome koliko sam jeo, iako, moram priznati, to razmišljanje je bilo iz praktičnih razloga, doručak je bio doručak, ukusan i obilan za trojicu, ali ručak je bio vrlo suzdržan, jer sam trebao ići na sport, zapravo glumiti da se bavim sportom, tako je nekako i bilo. Prije par dana sam imao dogovor s kolegom s posla za tenis, na koji nisam došao i sada, da se iskupim, rezervirao sam termin, no ovaj put se on ispričao i rekao da ću morat nekog drugog ugnjaviti s pozivanjem na igru. Kako inače nisam bas tako vruć za sportske aktivnosti, a još manje imam namjeru nekoga gnjaviti na bilo koji način, odlučio sam se zabaviti sam sa sobom. U početku je bilo naporno i dosadno, ali onda sam odlučio postaviti se tako da mi je svaka lopta zadnja, meč lopta, a ja moram servirati...sva sreća da su u toj mojoj maštariji tribine bile prazne, jer sam toliko mečeva izgubio da jedan teren nije u svojoj terenskoj karijeri vidio...looser, kako bi to Beck rekao. Hm, možda jesam, ali to bi se moglo opisati kao jedan vid samopomoći, nekog autotreninga kojim sam sebe dovodiš do nekog cilja. Ok, nisam ja sada uspio objasniti masnim stanicama da se nabildaju i pretvore u mišićno tkivo, ali kada se čovjek koncentrira na nešto to 100% rezultira pozitivnim psihosomatskim učinkom. E sad, kako je to izgledalo, možda morbidno, ono, igra se čovjek sam sa sobom na praznom terenu, a možda i nije, ali za to me baš briga i sad kužim zašto je onaj zec iz vica bježao iz šume, jer dok objasniš smisao nečega, može biti kasno za razumijevanje. Kako god, dobro sam se zabavio i čak preznojio, mission accomplished..heh, na povratku kući sam sreo društvo iz osnovne škole, koji su me pozdravili s riječima, haha, što glumiš tako naoružan, stvarno sam bio čudan, na biciklu, torba, raketi, stvarno sam morao čudno izgledati, nikada nisam tako izgledao niti se ponašao.. Navečer je valjalo izaći, idealno bi bilo otići na predstavu kluba Le crazy horse, a poslije ić skakutati na neki veseli koncert ili bar na izbor glazbe nekog veselog dja, ali sam opet zasp'o k'o torba... |
Subota
- 06:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sinoć sam zaspao kao torba, pa sada nadoknađujem sinoćnji upis..heh, da, treba upisivati svaki dan...opet sam slagao, a i jučer sam gadno slagao kada sam rekao da mi je svejedno što pijem. Ali proljeće je i kada se čovjek ujutro probudi neke stvari postaju apsolutno nebitne, na radiu govore kak se u projeće u čovjekovom organizmu povećava koncentracija dopamina i serotonina, sve prirodne radosti, čovjek postaje agilniji i sve je nekako veselije i ljepše....to se osjeti, kroz jutarnji zrak još uvijek onako pomalo oštar i prohladan širi se miris tek procvalih voćki...taj fini, nježni miris odlučno se širi i jutanji minus čini ljepšim i prihvatljivijim.....da sam sinoć nešto ozbiljnije popio, možda bi sada lag'o još o mirisu i zraku, možda mi smislio neku odu proljeću, hehe neku odu bi smislio u hodu, ali nisam, pa pišem koješta. Nisam, jer sam zasp'o gor od najgoreg papučara u neko doba, nisam ni dnevnik pogledao do kraja, ali sam bar bio zadovoljan jučerašnjim danom, a i ručkom. Prvo sam pojeo pečenu pastrvu, koja me podsjetila na radosti ručanja u studenstskoj menzi, a poslije sam mrknio par potkova pečenog šarana. Volim ja šarana pripremljenog na razne načine, možda najviše kuhanog u društvu sa paprikom, malo vina i lukom, ali iznenadio me ovaj pečen, jer je bio masan, a riblja masnoća ima poseban okus, koji mi je jučer čak i pasao nekako, ne znam što je to proradilo, neka gurmanska znatiželja ili sam sam sebe testirao da vidim mogu li baciti rukavicu u lice ober žderonjama...mogu progutati više nego Takanohana u svojim najjačim danima, ma i Chuck Norris bi isp'o anoreksičan kraj mene.....malko pretjerujem, ali i jutros sam dobro doručkovao. Hajd' ručak na stranu, ali ne odustajem od dobrog doručka ! Morat ću stvarno napraviti nekakav jelovnik po kojem ću živjeti, bar neko vrijeme.....kad pogleda kakav je dan vani, onda znam da je stvarno sve moguće...i nadam se da se cijeli svijet osjeća veselo i dobro, poletno i lakonogo..... ovo je malko girly i papučarska stvar, ali bolju nisam našao |
