| < | veljača, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | ||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Slučajno se trefilo da sam došao kući prije jedanaest i počeo pisati ovaj post skoro na vrijeme, jedna od ideja je bila da ove postove objavljujem tu negdje oko jedanaest. Koliko znam o ovom svom piskaranju, neću ovog završiti još dva sata, ali tko zna...možda jednom uspijem napisati neki elegantniji post, gledam ovaj jučerašnji, pa taj je bio sav zgrčen, a nije u redu biti zgrčen. Očito je da nisam neki valjalac, a treba živjeti nekako. Ali nisam stalno zgrčen, eto, kad se nađem za stolom, onda se poprilično opustim, a moram priznati da je ova zimska hrana ostavila traga...neki dan sam tako nešto pričao o težini, pa sam na upit koliko imam rekao 108, a kad sam sutradan stao na vagu, otkrio sam da sam masno slag'o. Stojedanaest, lijep troznamenkasti broj, još jedan razlog više da probam sa ovim objavama u jedanaest. Započeo sam dan sa tjesteninom s brolukama i gljivama, fini ostatak od jučerašnjeg ručka, a i od današnjeg je ostalo podosta, obzirom da sam malo pojeo,eto, još jedna stvar koju sam zamislio kad i postove u jedanaest, ali još nisam proveo. Zato se veselim sutrašnjem doručku, osim ako se ne dogodi ne znam što, doručak je glavni od svih obroka. Možda sam danas ovakav sav nekakav odgovoran jer je prijestupni dan, pa sam miran onda iduće četiri godine. |
|
Mislim da znam što je mislio pjesnik kad je smišljao Čarobnjaka iz Oza, Franja mislim da se zv'o. Kad dođe uragan pa te pokupi i sve okolo tebe skupa s tobom, zavrti te i ostavi pustoš iza sebe, a tebe baci negdje daleko i ako ostaneš živ, onda se nađeš u čudnom svijetu ranjenih ljudi, jednom fali mozga, drugom fali hrabrosti, trećem fali srca... takve stvari ne izlaze na vidjelo, ali poslije uragana sve bude očito. U priči je uragan, a u stvarnosti može biti kriza, koja je ovih dana stegla sve živo više no ona zima neki dan. Što više razmišljam o toj krizi sve više sam svjestan da sam gori od ona tri lika zajedno, nemam ni mozga, ni hrabrosti, ni srca. Jer da imam, ne bih bio taki mulac kakav sam bio. Nije ovo kriza identiteta, nego realna analiza nekakvog mog življenja i ponašanja. Jedina stvar koja je u meni dobra je kuća iz koje sam izašao, a i to sam se potrudio da osramotim i sada mogu samo da se pitam da li mogu to ispraviti. Nije kriza izvukla to pitanje na sunce, nego sam vidio kako ljudi regiraju na neizvjesnost, na moguću stvarnost. Kažem moguću jer ne mora sve biti loše kako izgleda. Zadnji put sam tvrtku u kojoj radim usporedio s Google-om, zanimljiva, dugovječna tvrtka koju je sada napala kriza. Tamo negdje u bespućima tranzicijske stvarnosti je jednom već bila gotovo na bubnju, pa se nekako preživilo. Valjda će i ovaj put, uz puno odricanja. Obzirom da smo u vremenu odricanja to ne bi trebalo biti teško, bar za shvatiti. Čak i meni, ovakvom bahatom kretenu, gadu i niškoristi. Dugo smo svi živjeli u nekakvom balonu sigurnosti, a sada se bumerang koji je dvadeset godina letio vraća da nas bubne ravno u čelo, pa ćemo valjda otvoriti oči. Naizvjesnost, ne znam kako se ponašaju mornari u brodu kada nalete na oluju, ali mislim da se spremno spuštaju jedra, ne smije se ploviti punim jedrima, kao što se mora paziti na valove. Oluja utječe na ljude koji su živjeli urednim životom i bili spremni na to da može biti i loših dana, a kako neće na jednog obješenjaka poput mene koji nije mario ni za što. Ružna je ova slika koju sam tu sada nacrtao, ali morao sam je nacrtati jer stvarno nisam bio baš nešto dobar i ne znam hoću li uspjeti se popraviti. I to je realnost. ali onda je došla kriza i vidio sam kako ljudi reagiraju, čak ni u javnim nastupima nemaju ni malo poštovanja prema svima oko sebe. Izvjesni gospodin Kerum, što mu daje pravo na to i ostatku tog društva ? To što su godinama bezobzirno grabili dok je pristojan svijet živio civiliziran život. Ja znam da sam loš i nadam se da ću biti bolji, ali te bahate skorojeviće bi trebalo podsjetiti da su ljudska bića. Promijenila se vlast i dobro će nas koštati sav taj grabež, jer ćemo plaćati tuđe račune, no, na to smo pristali davno, ali krizu ćemo nekako prebroditi. Jer ta kriza nije samo naša, nego se događa na globalnoj razini i ne može trajati vječno. Ovo je nekakva optimistična rečenica, a ja možda nemam pravo na optimizam, ali ne želim drugačije gledati na svijet. |
|
Za doručak sam potamanio pohane šnicle od jučer, to je bio super početak dana. Pa sam išao obavljati stvari po gradu, pa sam se dobro preznojio. Obukao debelu potkošulju, već je dobro zatoplilo, a ja nisam baš naviknut na potkošulje. Pa sam bio na kolegiju u firmi, osjećaj je bio vrlo zanimljiv. Bio sam dijelom stvaranja novog sustava ili se bar meni tako učinilo. Kako god, bilo je super, tema na stolu, kostur postavljen, mlada ekipa, nove ideje, brainstorming, ono, google. Poslije s kolegama otišao na after kolegij, ne može bez toga, heh, team buildinga. Bili smo svi još pod utjecajem priča s kolegija, pa se žustro raspravljalo, dobro smo se i zadržali, iako bi ja ost'o do navečer najradije kaki sam. Taj after je bio i vrlo dobar aperitif, jer sam, kao i uvijek, kad se nagutam tih aperitiva, poslije ručao s velikim tekom. Dio problema je očit, morat ću nekako s tim aperitivima pažljivije, a i treba početi sa žestokim kretanjem. A stvarno moram, osjećam se otromboljeno skroz. Pa sam popodne, naravno, odspavao, da se to sve provari i ugradi u masno tkivo, brrrr, užas jedan. Morat ću počet primjenjivati metode ogađivanja tih nekih stvari samom sebi. Predvečer čituckao nešto i sve tako nekako, počastio se s narančom za večeru, malo da šokiram organizam. Mislim da su stanice s čuđenjem primile taj okus svježine. Evo jedna za inicijativu, svježinu i vesela druženja. Htio sam staviti originalan spot još jučer, ali ne može, Village people su stavili spot na you tube, ali ne dopuštaju mogućnost da ja to sada ugradim u svoj post. To mi je nekako razumljivo i bez onog sporazuma. A i oni briju samo o tome kako bi nešto pojeli i proveli se. |
|
Baš mi bezvezan bio ovaj zadnji upis, a takav mi je bio isto i cijeli vikend, dobro, nije cijeli, nego onaj bitan dio, večernji...preko dana sam bio ok i činio ok stvari, a navečer sam treb'o činiti ono što se radi u pokladne večeri, ali nisam. Nije mi pokladni petak baš legao, došao sam kući samo malko vesel i umjesto u krevet, upao u razgovor koji mi nije trebao, pa sam odlučio da neću ić' van, lunjati i sve to. Pa sam ostao kuć' sad kad se trebalo kerit. Ma i ja sam već dosadan sam sebi s tim kerenjem, ali tko nije prob'o ne zna, kako to 'oće bit veselo kad se ljudi zaigraju. Ma nebitno, sad ću još reć' i da mi je dosta birtašenja, nema teoretske šanse da se izvučem iz nadahnjujućeg svijeta birtija, et, kako čovjek mora paziti što govori. Ali da ove godine imam puno zadataka koje sam si zadao, imam.. i da ću morat više vremena tome posvetiti tim svojim zadacima, morat ću. Pa ću s tugom gledati u prozore gostiona koji kriju ljude što se predaju uživanju u životu na najbolji način. Zapravo, tko zna što je najbolje za uživanje, uživancija je čitati nešto dobro, gledati dobar film, voziti automobil kroz zimski krajolik, mmmm jesti nešto fino, biti zadovoljan sa napisanim postom. Ima tih radosti. A nije mi se nešto ni išlo van, mogao sam ići možda negdje se maškarati, ali eto nisam, nego sam sjedio sinoć i razmišljao šbbkbb. Već sto godina razmišljam o nekakvom derneku s maskama, ali ono, da se oko toga svi nekako potrude. MIslim da je to organizacijski nemoguće. Trebalo bi naći nekog tko zna praviti maske ili kostime ili kako se to već zove, pa organizirati ekipu da smisli maske i da idu tamo to nešto kao praviti, pa bi trebalo vidjeti koliko bi uopće bilo zainteresiranih za takvu ludost, pa s obzirom na broj zainteresiranih rezervirati nekakav prostor. Pa kakvu glazbu, možda zamoliti sve moguće sudionike da šalju 10 glazbenih prijedloga, pa iz sve te mase napraviti play listu ili pronaći nekakav bend i još usto nasnimiti dvije, tri kompilacije. Na kraju, takva ludost bi koštala, a tko je spreman trošiti na takve gluposti. A i u koji datum to sve strpati, nova godina mi se činila odličnom idejom, ali to je ipak nekakvo maškaranje i prikladnije je ovo doba možda. Ma pojma nemam, onda sam mislio kako to možda ne bi ni bilo skupo, možda. Onda sam razmišljao o tome da koji bi lik bio, ne znam zašto prvi mi je pao na pamet John Dillinger, pa Silver Surfer, pa Elvis, ali to su mi bili sve nekako ozbiljni likovi, pa su mi pali na pamet Smuk i Salaso, npr. da ja budem Smuk, odmah sam nekako znao tko bi bio Salaso, a možda bi se i kapetan Miki našao, ali s takvom idejom moraš gnjaviti ljude, pa sam to odbacio i sjetio se Taličnog Toma ili kako se već zove, Lucky Luke. Samo bi morao paziti s limunadom, da ne bude samo limunada. Ili Davy Crockett, možda u kazalištu imaju trapersko odijelo i onu šubaru, ne znam što je to, rakun ili neka druga zvijer. Kad sam počeo razmišljati, likova se nakupilo milion, sve jedan bolji od drugoga, hehe Chewbacca, pitam se koliko bi koštao taj kostim. Ili dobro napravljeni Pink Panter ili onaj morž iz Eva sardina. Mislim da bi to bio urnebes, za takvu večer bi dao godinu dana birtije, dobro, hajde, pola. Još i sada vrtim likove, ratovi zvijezda, zvjezdane staze, pirati s kariba, elmer fudd....ma kad se sve zbroji i oduzme, nerealno, preskupo i neozboljno, ali definitivno bolje razmišljanje nego u prošlom postu. |
|
Rano jutro, pola šest, subota je, a ja umjesto da se se vraćam odnekud onako, usporenim korakom, sjedim tu i slušam korake drugih koji se tako vraćaju kućama. Neki idu polako, neki žurnim korakom, oni se možda i ne vraćaju izvana, nego idu nekamo, ima ih koji se još nisu rastali, pa raspravljaju o nečemu glasno i živo, heh, njima je dobro bilo. Noćas je trebao biti jedan od najluđih petaka u godini, kao što će vjerojatno biti naredni dani. Ja nisam nikud išao, nema smisla bez valjanog razloga ići bilo kuda. Zadnji put kada sam bio u birtiji i naručivao rundu, bilo mi baš nekako neugodno, mor'o sam naručiti jer sam htio pokazati ono, kao nešto imam za potrošiti, ali prava je istina da ne mogu, nemam da se kerim, koliko god to volio. Mogu, ali rijetko ili ne znam ni ja kada, to mogu samo pravi bećari, oni koji su nešto stekli u životu. Bio bih nezahvalan da kažem da ja nemam, ali danas vrijede neka čudna pravila u svijetu i treba biti baja. Ja nisam. Slagao bih kada bih rekao da ja ne bih volio da imam, ali pošto mislim da je dosta bitno kako nešto radiš, teško da ću u svijetu u kojem živim steći ne znam što. Gledao sam vijesti nedavno, neki su proljevali mliijeko, pa me zanimalo zašto, kako da kažem, uspješno su privukli pažnju, ali mislim da to nije pravi način, štojaznam, mogli su to mlijeko podijeliti, mislim da bi efekat bio isti, eno netko dijeli mlijeko, zašto bi netko dijelio bilo što, pa bi ljudi opet išli pogledati vijesti. Nije im dosta ono što im nakupac daje za njihov prozvod. Mislim da je problem malo stariji, nitko se više ne pita tko je tog nakupca pustio u državu i po kojim uvjetima i što je uzeo za to da zavalja vlastite sunarodnjake ?!!! Problem je aktualan i nekako će se valjda riještiti, ali koliko još ima takvih problema koji će nam se vratiti ravno u čelo, samo što one koji su uzeli paru za to da nas dođu pljačkati strani bankari i kojekakve druge korporacije nitko ništa ne pita. Da ne govorim o onima koji su namjerno rasturali gospodarstvo. ZAŠTO ?? Čujem da nam je u novoj vladi najpotrebniji kadar onaj nepravomoćno osuđeni, ta je ekipa valjda dovoljno iskusna i potrebna da se rasturi ono što je ostalo. Pedeset dana je malo vremena za nekakve konkretne rezultate rada na sustavu i ocjene, ali ako mućaka ima i ako se opet bude čekalo dvadeset godina da se prokažu i nabiju nogom u guzicu, onda stvarno više ništa nema smisla. Opet bulaznim o stvarima o kojima pojma nemam. Eto, vazda nešto bediram, to je zato što si dopustim da gluposti utječu na mene, ali kada vidim kako se ova ekipa gore dobro zabavljala, sve me prođe.....ono, svakom prema zasluzi, a ako ne znaš biti zadovoljan sam sa sobom tu gdje si, nećeš biti nikada i nigdje |
|
Stvarno ima neke čarolije u ovoj zimi, jer 100 % djeluje na ljude nekako..danas je bio dobar dan, odradio šetnju, pa čak i vaganje, uff, nisam bio zadovoljan s rezultatom na vagi, iako sam možda trebao biti, jer se vidi da mi je zimska hrana godila. Uglavnom, danas nisam pretjerivao s jelom, čak sam razmišljao o nekakvim jelovnicima koji bi mi mogli pomoći, ali nema ništa od posebnih jelovnika. Treba živjeti život onako kako se događa, pa tako i jesti ono što dođe na stol, tajna je samo u manjim količinama i kretanju. Ehm, manje količine i kretanje, jako teško izvodivo dok traju poklade, krofne, salenjaci, suho meso s kupusom i ostale čarolije, da ne nabrajam sada, su tako slatke stavke, da čovjek mora biti jako predan i koncentriran da pojede malo. |
|
Sviđa mi se ovaj snijeg, nekako se ljudi drugačije ponašaju otkako je pao, prolaznici na ulici, na šetalištima, svuda, svi se nekako drugačije međusobno pogledavaju, prisnije, rekao bih. Ili se to meni samo pričinjava, pojma nemam, ali mi je ugođaj baš ok. Istina, toliki snijeg je i smetnja na razne načine, ali trudim se gledati onu vedriju stranu. A i dobro mi dođe da se malo razgibam, pogotovo nakon današnje papice. Ujutro pizza, a za ručak pohano, rizi bizi i pečene paprike, naravno da sam se najeo. Napisao sam ujutro, danas je to onako pomalo relativno ujutro bilo, jer sam sinoć zaružio malo. Proveselio se sa šumarima, valjda sam bio pristojan, pa navratio još i u bircuz koji se nikada ne zatvara. Izazov je iz tog bircuza izaći. Subota kao nacrtana, a i nedjelja. |
|
Bome ovaj snijeg pomaže, evo jedan jutarnji upis, nakon druge ture čišćenja snijega, osjećam se baš nekako dobro, korisno......ne znam, netko bi rekao da je čiščenje snijega sizifov posao, a meni baš nekako godi, okreneš se i vidiš da si nešto napravio i još znam da se trošim i da će biti još takvih akcija danas. Može se razmišljati o uzaludnosti tog posla, jer zašto čisititi, ako će se za par dana ionako otopiti, ali mislim da je bolje živjeti sada, tko zna što će biti za par dana. A i dosta mi je takvog razmišljanja, jučer mi je apsolutno propao dan, ništa mi se nije dalo, ni za što nisam bio, bio sam kao guru nihilizma, da me je bilo opisati, opis bi mogao biti naslova 'Tako je govorio onaj neki'. Totalna nula. A sada jutarnji zrak, malo zagrijavanja, možda se odem prošetati, pojma nemam, ali imam osjećaj da će biti lijep dan. |
|
Opet sam se prežderao danas. Dan je počeo s knedlama, volim te knedle sa šljivama jer me furaju na djetinjstvo i taj neki mir koji sam osjećao. Za razliku od današnjeg dana koji je bio totalni nemir, ne ono u smislu akcije i ostvarenja nekakvih ciljeva, nego više u nekakvoj nesigurnosti i preispitivanju samog sebe. Čokoladu sam počeo jesti u neko doba dana, pa sam sam sebi rekao da nisam normalan, pa sam prešao na krvavicu. Do ručka sam bio već poprilično sit, ali sam i ručak pojeo, faširano i brokula, fino, ne moš' da ne pojedeš, zapravo možeš ali sam guto više jer sam bio lud, nego što sam bio gladan. Kažu da hrana smiruje, ja bih rekao da više umrtvljuje, ali poslije više nisam ništa jeo, malo si puštao glazbu i tako, razmišljao o svemu i svačemu. Furao bih neki svoj film, pa sam razmišljao što bi to bilo....bio bih Raspućin (heh, sa 'ć'), bio bih Tarzan, bio bih Lun, kralj ponoći, ali sve su to ludosti, kad trebam biti neki normalan pajdo, a to je možda i najteže za biti. I siguran u sebe. A što daje osjećaj sigurnosti ? Nekakva sloboda i neovisnost, ali čovjek je onda apsolutno slobodan i neovisan tek kad je mrtav, onda više ne treba ni zrak, ni iće, ni piće, toliko slobodan i neovisan baš ne želim biti, bar ne još. Kakve su to mantre, uf, treba samo biti, onako najbolje što znaš, pa onda kako bude. hahah, kako su ovi čupavi  |
|
Jogurt, pogačice s čvarcima i kobasica za doručak, a knedle sa šljivama za ručak, ole ! Uknjižio sam još jedan lijep i dobar dan. Bio je sunčan, a prije toga je bio hladan, baš hladan, ciča zima, sibirska ciklona. |
|
Ma nije neozbiljno, volio bih ja da je svaki dan petak i da se redovito granatiram. Tako, tu i tamo vidiš veselo društvo, kako brije i to mi je super...i ja bi, ali ne mogu, sada moram rmbati prvo, puno toga sam si smislio za ovu godinu za napraviti, možda čak i previše i ako napravim pola, ima da rondam pet dana, a ako napravim sve, rondaću do besvijesti. A valjda će se tu i tamo zalomiti neki dan za veselje. Koji sam ja bolesnik !! Danas mi je ovako neki poseban dan, otišao sam i danas na još jedno prije ručka, ali ovaj put nisam mario ima li koga u gostioni i kako to izgleda. Zaključio sam da si i to trebam nekako postaviti u okvire, ona usputna bira je sasma ok stvar, jer okrepa je potrebna, to je za te neke dnevne stvari, a morao bih smisliti i nekakav večernji punkt, heh, pa da imam uokvirenu kompoziciju i da mogu fino s mirom zaspati. Danas sam svašta stigao, a počeo sam s pečenim jajima i slaninom, to je the doručak, a ručao zapečenu rižu nekako natopljenu mlijekom, s ploškama krumpira i sve to pokriveno slaninom, mmmmmmm, Homer Simpson i Garefield bi se potukli oko ove tepsije. Navečer nisam ništa ždro, dosta je bilo, a kad zima malo popusti, krećemo s kretanjem, krećem u rat, ovo će biti rovovska borba za svaki gram sala, najgore od svega što idem u rat sam sa sobom, volim jesti, volim piti, a morat ću to od sebe kriti. Fcuk, sad sam k'o Vuco.. iako, što Vuci fali, on fura svoj neki film i baš ga boli |
|
Evo sam završio s čišćenjem za danas, zanimljivo je to, nije bitno da li se oslanjam na lijevu ili desnu nogu, uvijek istu kremenadlu osjetim, možda mozak misli da za čišćenje snijega ne treba ravnoteža, pa opterećuje samo jednu stranu ili ja imam neki poremećaj, pojma nemam. Dobro, to je normalno, mora biti malo tog nekog napora, ali ako se izuzmu ti bedovi oko čišćenja, prometa, hladnoće i svega onoga što ometa normalan život, ugođaj je lijep. Ono, sve je kako treba, na kalendaru piše zima i zima je. Sviđa mi se to. Danas mi se išlo u birtiju, pa sam o'šo, nije bilo baš nešto svijeta, nisam ni ja treb'o ić', mog'o sam nešt' korisnije raditi, al' eto, došlo mi. Nisam se baš ni proveo nešto, ono, sramota sjediti za dana u bircuzu, al' eto, bio sam. Ionako sam više večernji tip, ok, jedno, dva, za dana je u redu, al' men' se danas t'eralo kera, kako da kažem, no, brzo me prošla volja. Pa sam oš'o kuć'. I dohvatio se ručka, uh, bio sam k'o termiti, nakon takvog aperitiva, uvijek se natovarim. Zato valja oprezno s tim aperitivima. Uostalom nije svaki dan petak, a petak je dan za metak ili u mom slučaju, za granatiranje, suluda asocijacija, gajba piva me fura na VBR. Strašno. Opet nisam par dana ništa pisao, odem tako petkom malo van, pa mi se subotom ništa ne da. Zadnjih par petaka su mi baš dobri bili, malo prekardašim i dobro, onda budem tjedan dana miran. Prvi mjesec u ovoj godini je gotov, uspio sam biti relativno pristojan, nisam često iš'o van, a počeo sam raditi stvari koje sam dugo odgađao, počastio sam se tečajem na kojem se uči kako se rade mentalne mape, kako se radi na koncentraciji, kako se čita i tako, sada sam mentalac. Ali bilo lako, to je bilo nakon jednog od ovih petaka, a teta voditeljica tečaja je rekla da će biti malo teže onima koji su imali veselu noć, a nakon tog petka mi je trebalo dva dana da dođem k sebi. Ehh, ti petki. Sve mi ovo zvuči bezveze nekako, neozbiljno. |
|
Jutros mi je dan započeo s pogačicama s čvarcima, još sam narez'o malo krvavice da doživljaj bude potpun i zalio to s jogurtom. Najeo sam se kao da trebam ić' u šumu pravit drva. Ali treba ujutro pojest. Onda sam kroz dan naletio na jednu slatku čabu, naravno da sam omastio brk, malo slanine, malo kobasice, malo pokulenca, što ja znam, vani se sprema ledeno doba, a ja da glumim da neću, nema smisla. A za ručak sarma, ojoooj, sa gospodinom buncekovićem, kuhana kožica koja se topi u ustima...pojeo sam tri sarme i pobjegao od stola. A nije bilo lako ostaviti sve to....jučer sam sam sebe opet počastio krasnim epitetima, moram si izbiti potrebu za objašnjavanjem iz glave... |
|
Treba ovaj smećarski blog pisat svaki dan, nije ni čudo da sam ovoliko krme kad mi teško tri slova napisati...ali nisu to samo tri slova, nego se nakupi trideset i tri i još moraju imat nekog smisla, a malo, malo, pa napravim neki kretenluk i onda mi bude muka od samog sebe, pa mi se ništa ne piše...kažu da treba stajat iza svojih djela, a ja em baš nemam nekih djela za pohvalit se, em sve što napravim moram nekako objašnjavati...dosta mi je svega. Već neko vrijeme mi se mota po glavi ideja da uzmem jedan dan da ništa ne jedem, ono, malo da se organizam iščisti, ali za to bi vjerojatno trebao ostati u krevetu cijeli dan ...u bočnom položaju. Ili tako nešto. Dan počinje buđenjem i naravno doručkom, jutros sam krenuo pojesti lakši doručak, pa sam uzeo neku paštetu od tune, bila je dobra, ali sam narezao luka da malo popravim doživljaj, pašteta je fasovala i naravno, lagana hrana, vani hladno, morao sam otvoriti još jednu konzervicu, ovaj put tuna komadići, opet malo luka i to je bilo ok. Nezgodan moment je taj što moraš s ljudima pričati poslije takvog doručka. Za ručak makaronci s brokulama i gljivama, nisam pretjerivao, a za večeru suho voće. Ovako sad kad gledam dan je ipak bio lakši, bar u tom nekom prehrambenom smislu. |
