< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...

Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

\'ladovina
09.02.2012., četvrtak
Opet sam se prežderao danas. Dan je počeo s knedlama, volim te knedle sa šljivama jer me furaju na djetinjstvo i taj neki mir koji sam osjećao. Za razliku od današnjeg dana koji je bio totalni nemir, ne ono u smislu akcije i ostvarenja nekakvih ciljeva, nego više u nekakvoj nesigurnosti i preispitivanju samog sebe. Čokoladu sam počeo jesti u neko doba dana, pa sam sam sebi rekao da nisam normalan, pa sam prešao na krvavicu. Do ručka sam bio već poprilično sit, ali sam i ručak pojeo, faširano i brokula, fino, ne moš' da ne pojedeš, zapravo možeš ali sam guto više jer sam bio lud, nego što sam bio gladan. Kažu da hrana smiruje, ja bih rekao da više umrtvljuje, ali poslije više nisam ništa jeo, malo si puštao glazbu i tako, razmišljao o svemu i svačemu. Furao bih neki svoj film, pa sam razmišljao što bi to bilo....bio bih Raspućin (heh, sa 'ć'), bio bih Tarzan, bio bih Lun, kralj ponoći, ali sve su to ludosti, kad trebam biti neki normalan pajdo, a to je možda i najteže za biti. I siguran u sebe. A što daje osjećaj sigurnosti ? Nekakva sloboda i neovisnost, ali čovjek je onda apsolutno slobodan i neovisan tek kad je mrtav, onda više ne treba ni zrak, ni iće, ni piće, toliko slobodan i neovisan baš ne želim biti, bar ne još. Kakve su to mantre, uf, treba samo biti, onako najbolje što znaš, pa onda kako bude.



hahah, kako su ovi čupavi sretan
- 23:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.