| < | lipanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Ne ide mi spavanje baš večeras....jučer je bio genijalan dan, ujutro načeo šunku, pa krenuo u košnju, nisam nosio rakiju jer nisam ostao cijeli dan, a i nisam neki kosač, ali sam iscijedio iz sebe podosta znoja, usput razmišljao dosta o stvarima i svijetu u kojem živim. Ogorčen sam u zadnjih mjesec dana jako, kao da i prije nisam bio svjestan ničega, ali u posljednje vrijeme su me stvari počele smetati i počeo sam razmišljati o tim lošim stvarima koje sam opažao. A kad čovjek počne razmišljati o lošim stvarima, onda počne i sam činiti loše stvari, nakratko zaboravio da moram misliti o lijepim i vedrim stvarima i nisam zadovoljan sobom. Jedan pogled je dovoljan da čovjek shvati da se ružno ne može ispraviti ružnim i onda možeš se samo ići ispričavati i moliti za oprost jer si svojim djelovanjem sigurno nekako povrijedio ili ugrozio ljude s kojima se družiš. U zadnje vrijeme jako puno govorim i činim gluposti, a ogorčenost nije dobro stanje i to moram promijeniti. Znam da sebe mogu promijeniti, a htio bih nekako doprinijeti i svijetu u kojem živim i za to moram pronaći način. Znam da ja nisam neki bitan faktor, ali da učinim koliko mogu. Već duže vrijeme razmišljam o odlasku negdje daleko kako bih si riješio onaj egzistecijalni minimum, ali tko zna u što bih se pretvorio da odem negdje i jučer sam donio odluku da ću ostati tu i pokušat biti što bolji iako znam da ću se sada morat kretati na koljenima, takav sam magarac bio. Danas nisam doručkovao, relativno kasno sam se ustao, posljednji dan godišnjeg odmora i sve to tako nešto, a za ručak sam dobio šufnudle.... e to nisam jeo jedno milion godina...uspomene na djetinjstvo, riznica lijepih uspomena. Više mi nije problem ni večera, danas sam i večerao, ni užina, bila jutarnja ili popodnevna.... |
|
Imam ja tih doživljaja masu, sve jedan ljepši od drugoga, ali evo, baš je u toku završetak utakmice Španjolska - Portugal, 2:2, Dani, ide Ramos, 3:2 za Španjolsku, sada ide Bruno Alves i vratnica.....izlazi Fabregas, lopta na bijeloj točki i lopta u mrežiiiiiiii, vrlo riskantan udarac, Ronaldo vrti glavom, nije ni došao na red......nisam mogao ovo ne popratiti, prethodnu utakmicu španjolske reprezentacije sam gledao sam tamo i veselio se skup sa svima..... |
|
Svaki povratak s puta je svojevrstan šok, a povratak iz veselog i vedrog svijeta koji živi neopterećenim životima u sredinu koja teško diše me baš nekako pogodio, toliko da mi i ove moje riječi izgledaju užasno. Danas mi je pao na pamet opis šegrta Hlapića, malen kao lakat, a veseo kao ptica....to sam ja, mislim da je to super biti veseo i volio bih uvijek biti vedar i nadam se da ću uspjet biti. Danas sam bio u društvu ljudi koji donijeli friške priče iz dalekog svijeta, lijepo je takve priče slušati...i znati da nisi jedini koji vidi razliku. Ne znam, svakakvi osjećaji mi se mješaju, sretan sam jer sam imao prilike vidjeti puno toga u životu, na trenutke i uplašen i bijesan zbog ovoga što vidim tu, na sebe i na cijeli svijet, pa onda malo izgubljen. Jer sada treba znati biti normalan i nekako stvarati neki svoj život. Nekako kužim da je ono razigrano neko životno doba gotovo. Ili sam trenutno to nekako sav nekakav sav down. Kažu da treba izvući nekakve sretne misli, ja ih imam puno, to ne bi trebao biti problem...idem u krpe... |
|
Dobro sam rekao da mi neće biti na kraj pameti da pišem nešto dok sam tamo....svaki dan je bio ispunjen baš kako treba. Kasnim spavanjem, laganim šetnjama, junačkim večernjim kršom i lomom. Ne kažem da tako treba biti svaki dan, ali čovjek si može valjda priuštiti par dana tako da živi. Bio sam nekoliko dana sa ljudima iz cijelog svijeta koji žive i rade normalne živote, a kada se sretnu znaju se opušteno družiti. Rijetko tko može okupiti tako internacionalnu ekipu, ok, mora čovjek i željeti živjeti tako. Jer onaj tko ne želi niti ne može doživljavati takva iskustva...hm, da bi mogao željeti, mora znati uopće da takva mogućnost postoji. A to je opet trik sa školama, kojih ne bi bilo puno ni da ih ima po jedna u svakoj ulici. Opet pretjerujem, ali nekad godi tako malo pretjerati. Ne znam uopće odakle bih krenuo jer su ovi protekli dani toliko bili veseli da ne znam odakle bih krenuo. Obzirom da rijetko putujem avionom, još uvijek mi je zanimljivo pratiti uzlijetanja i slijetanja aviona, pogotovo kada se vozim, a zračne luke kroz koje sam prolazio su toliko prometne, da sam zadivljen činjenicom koliko se ljudi kreću i međusobom direktno komuniciraju. Ok, možda ne baš na putu, iako se i ja ponekad prepustim razgovoru na putu, ovaj put sam bio poprilično suzdržan, ali bio sam toliko ispunjen doživljajima da sam samo uživao u svakom trenutku. Savršeno slijetanje zrakoplova, raspoloženje svih putnika koje sam vidio, ljudi koji znaju razgovarati i živjeti i sa kojima sam imao sreću družiti se. I sam ponešto znam, reći, našaliti se, ali na neki način uglavnom imam sreću biti među ljudima koji puno bolje vladaju tim nekim manirima. A to je, mislim, velika sreća, imati priliku biti među ljudima čiji su horizonti širi. A onda se zapije, jupiiii. Grad u kojem sam bio je dovoljno star da se ima što za vidjeti kroz taj neki povijesni aspekt, a opet, ima i puno toga novoga što su ljudi donijeli. To je fantastično, jer se grad i dalje obogaćuje. Grad iz kojeg su nekada kretali istraživači i osvajači i koji su donosili silna bogatstva i dalje živi, a ja sam tamo bio, divio se Columbu kako se usudio krenuti sa relativno malim brodom na takav put, razmišljao po ne znam koji put o ljudima koji su prije pet stotina godina i više organizirali prostor sa prostranim perivojima i avenijama. Ima i malih uličica, ispunjenih restoranima i birtijama i ljudima koji znaju uživati u životu. Španjolci znaju meziti, a tu svoju kulturu uspješno prodaju cijelom svijetu. Ali nisam ja tamo bio samo turist, bio sam i gost na vjenčanju koje je bilo isto tako posebno. A i ja sam bio poseban, opet sam se ubio kao budala, srdačno sam nazdravljao do besvijesti. Pojma nemam, takvih budaletina nema puno, što je najgore, sad kad pogledam ovako malo, toliko sam gluposti u životu napravio da to nitko nije i da stvar bude gora, najgore stvari sam napravio tamo gdje sam trebao biti najbolji, najpristojiniji, debil, maltretiram sve oko sebe, gad prokleti. Da, evo, kako uspijem nabrzaka zamračiti, ali ostaje činjenica da bih bio nsvjestan svoje gluposti da se nisam malo maknuo dalje odavdje....koji je moj problem, lijen, neozbiljan, usran, pa ne mogu živjeti po svojim pravilima ? Nisu ni pravila neka sreća, ali su potrebna, pojma nemam, jer tek kad naučiš nekakva pravila, tek onda možeš možda nešto improvizirat, mislim da su intuitivni likovi rijetki genijalci....a ja se slažem da treba učiti, to je jedini put iz tuge i gluposti. Svoja pravila nametati ljudima koje poznaješ i poštuješ je u najmanju ruku bezobrazno. Vidio sam kako izgleda lijep i uređen svijet, a dok god sam ovakav glup, nepismen i zatucan nikada neću biti dijelom svega toga. Čovjek nema često priliku vidjeti kako to izgleda negdje...a ja sam proćerdo već previše vremena, ja sam, nije mi nitko kriv za to....i nije bilo loše, ali možda u ovo vremena što mi je ostalo stignem još nešto malo ......bio sam malo putovao po vani, eto i uživao u čarolijama Španjolske ovaj put, probao sam tapase, moj favorit chorizo, ali i kombinacija malih kobasičica, sa jajem na oko i pečenom paprikom, koja naleti u posebnim prilikama, to su sve detalji koji čine sliku jedne zemlje, ja volim baš te prehrambene artikle, ali ima tamo još puno toga što su navukli kroz stotine godina brije okolo, to nisam vidio, ali sam osjetio u ponosnom nastupu i sigurnosti......i to je lijepo za vidjeti, iako, svi imamo pravo na to i toga trebamo biti svjesni. A to treba naučiti. |
|
Sada tipkam kao lud, jer kad dođem na cilj, neće mi tipkanje biti ni na kraj pameti, a i let je sve bliži...kada sam došao na red za potvrdu karte, predao sam putovnicu i onda me iznenadio upit na hrvatskom da gdje bi volio sjediti, rekao sam kraj prozora i rečeno mi je da ću biti smješten negdje naprijed, dobro, rekao sam..u autobusu sam sjeo skroz na kraj. Tamo je uvijek veselo......a i tu na aerodromu, gledam ove avione kako slijeću i polijeću, ogromnu aerodromsku zgradu, ljudi čuda stvarno rade.. Bratwurst mit sauerkraut und kartoffeln je bilo čista uživancija, to sam zaboravio reći ....idem sada na avion |
|
Operacija aerodrom uspješno zavrašena, ne znam zašto se uvijek bojim najgoreg, da ću sjesti na krivi bus ili da ću se izgubiti na aerodromu, ok, to još nije gotovo, čekam tu da mi potvrde kartu....to će valjda biti ok, kao i vožnja busom, bus je bio novi, a vožnja uživancija, općenito sve je ovdje novo i lijepo, parkovi, gradilišta cestovnih petlji, vidio sam jednu zgradu koja se oblaže stiroporom, mislim da je bio najmanje 20 cm debljine. Eto, svašta sam vidio, dobroga i lijepoga, toliko da mi onaj jutrošnji upis izgleda baš nekako ružan, prostački, ali prvi kontakt koji sam imao tu sa stanovnicima je bio sa djecom s kolodvora, zoo. Krenuo sam pješice i našao se u skupini malih pankera, kao došli su iz poljske i sada žicaju, da jel imam koji euro, rekoh, sorry dečki, nemam ni ja, zapravo, prvo su me pitali, da li imam time i pokazuju na ruku, shvatio sam da pita koliko je sati i pokazao na ruku da nemam sat, neki jadovanski oprez mi je živnuo u glavi i nisam izvadio mobitel iz džepa, iako sam 100 % siguran da su bili ok i pristojno, to što furaju taj neki životni stil je njihova stvar. Ali eto, nisam bio baš 100 % korektan. Ali eto, imao sam uzbudljivu šetnju. Da nisam bio sam vjerojatno ne bih šetao, ali i dalje mislim da je ovo siguran i kulturna grad, iako sam usput sreo razne predstavnike subkulturne scene, koju veliki grad mora imati. Uostalom, ti mali pankeri koji su žicali, se znaju služiti čarobnim riječima, koje u svijetu iz kojeg dolazim nisu baš na cijeni...moram ići potvrditi kartu.. |
|
Sada sam na televiziji vidio vijest koja kaze da na svijetu ima 15 miliona tona viska kilograma (CNN). To znaci da su i o meni govorili, jer sam i ja dio te statistike. Eto, kad gledam tak´e lude programe. Uglavnom ogledalo je samo potvrdilo to sve skupa, a bas sam se veselio nekom wurstu za dorucak. Sto drugo, jest da u Bec treba doci na kolace i neku finu setnju...ali sada nije doba dana za kolace, a sinoc sam se dobro nasetao. Od bahnhofa do hostela, mogao sam se i voziti, ali nisam cicija htio platiti kocijasa, a autobusne linije nisam bas poznavao, tako da sam se dobro preznojio setnjom...i dobra je bila. Usput sam vidio gomilu bistroa pred zatvaranjem, ali i veselih nocnih barova, za dva bih rekao da su narocito veseli, eto, seljo kad dodje u veliki grad prvo kupleraj zamijeti. Hocu reci da grad zivi 24 sata i to mi je ok, ja nisam zivio 24 sata jer sam malo posjedio u baru i otisao na spavanje. Ali danas mislim da hocu, jer veceras idem na momacku vecer, ole !! Ovdje u hostelu nije bilo nereda, postuje se kucni redi i tako to, mir, tisina i dobro spavanje. Cudno mi je ovo, na putu sam, a brijem sam, naucio sam na putovanje u grupi, gdje je sve uredjeno, a sada moram ic izmisljati kako da dodjem do aerodroma. Pitao sam curu sto radi na check inu, a ona mi rekla da ima neka autobusna linija, kazem joj da sam ja nasao nekakav vlak sto ide ravno do aerodroma, a ona meni da je to komplicirano i da kosta otprilike isto kao i autobus, dobio sam kartu i pricali o putovanjima, volim tu atmosferu, kad se prica i razmislja o putovanjima. No, kucni red nije dopustio da se prica dugo u noc, pa sam otisao u krpe, mir i tisina, dobro sam se naspavao. A sad idem dati svoj doprinos pretilosti u svijetu i pronaci nekakav wurst. Znam i gdje, jer sam vidio sinoc usput, eto, vidio sam i to, tek sad priznajem, glados. Odoh... |
|
Jutros sam se jedva ustao, nakon dobrog druzenja, haha, nema kvacica.... u hostelu sam nekom veselom na racunalu, gledao se nogomet...i ovdje se sada gleda nogomet, sve je u znaku nogometa ovih dana. Nogometne feste na sve strane, ovdje svi nesto kao gledaju svoja posla, tipkaju po racunalima, ali prate se dogadjanja na ekranu. Mi smo se sinoc oprostili od prvenstva, ali borba je bila dobra, a rostilj odlican i obilan, kombinacija odlicna. Poslije utakmice se ostalo jos malo, da se cuje sto kaze oko sokolovo i malo prokomentira, uhh, uvijek poslije tog poslije bude veselo ustajanje, ali neka. Cak sam i ja komentirao, rekao sam da nisu krivi igraci, nego ovi s tribina. Navijaci, ali nisam objasnjavao, nekako uvijek mislim da ne bih objasnio kako treba, a bojim se ba bih bio dosadan. Ono, bilo je dvije tri situacije gdje su suci mogli mozda nesto presuditi nama u korist. Vjerojatnost je mala da bi to pomoglo, ali ni tu najmanju mogucnost nismo imali. Kad se pocne igrati, kameres nimaju igru, igrace i sve sto se dogadja na terenu, ali i tribine, navijace. Mislim da je paljenje baklji zabranjeno, ne znam zasto. Mozda zato sto dim lose utjece na kondiciju igraca, mozda zato sto je nepristojno bez valjanog razloga prekidati igru. mozda zato sto su ostali gledaoci platili kartu da gledaju nogomet, a ne da sjede u dimu, pa bi zbog toga mogli mozda tuziti stadion. Ali to nekima nije valjda jasno, pa uzivaju u pripremanju bakljadi. Sto ako zbog toga bude kazni ? Tko ce to platiti ? Sigurno nece taj divljak s tribina, nego nogometni savez, a odakle nogometnom savezu pare, od drzave...ok, za sport treba dati, ali to znaci da bi u konacnici neki radnici negdje mogli ostati bez place. Iskreno, ja ne zelim placati nista za tudja nedjela i zivo me zanima dokle ce ti huligani prolaziti nekaznjeno. Znam ja da su nekada bakljade bile fora, ali ta vremena su prosla ....nek pale baklje poslije utakmice kad ostanu oni koji cijene radosti dimljenja. Ako vec zele privuci paznju sto ne izmisljaju neke koreografije, neke pjesme, pojma nemam. Ne znam, bas me to ljuti i to sam isto mogao reci sinoc, ali bojim se da bih bio udav, uostalom, siguran sam da to i svi drugi znaju. Jer bilo je i o tome rijeci, tuzno je to sto smo izgubili, ali borili smo se srcano, najgore od svega je to sto nas je cijeli svijet opet vidio kako pravimo nered, pa nas bez problema mogu nazvati divljacima. Kako sami medju sobom ne mozemo napraviti reda ? Zasto bi nas onda nekakav sudac postivao i eventualno nam izasao u susret. Svi smo mi predstavnici svoje zemlje, reprezentacija na terenu, navijaci na tribinama, pojednici na ulicama i to ne bi smjeli zaboraviti... Sto jos da kazem, rostilj je bio fantastican. Za mene je prvenstvo gotovo, zanimat cu se tko je prvak jer je to bitna informacija i to je to. Sada se vracam hostelu i sarenom drustvu ovdje i svi nesto cackaju po racunalima, chataju, mailaju, postaju......ovdje je vrlo zivo, idem vidjeti sto ima u baru, pa na spavanac... |
|
Jutros sam se jedva ustao, nakon dobrog druzenja, haha, nema kvacica.... u hostelu sam nekom veselom na racunalu, gledao se nogomet...i ovdje se sada gleda nogomet, sve je u znaku nogometa ovih dana. Nogometne feste na sve strane, ovdje svi nesto kao gledaju svoja posla, tipkaju po racunalima, ali prate se dogadjanja na ekranu. Mi smo se sinoc oprostili od prvenstva, ali borba je bila dobra, a rostilj odlican i obilan, kombinacija odlicna. Poslije utakmice se ostalo jos malo, da se cuje sto kaze oko sokolovo i malo prokomentira, uhh, uvijek poslije tog poslije bude veselo ustajanje, ali neka. Cak sam i ja komentirao, rekao sam da nisu krivi igraci, nego ovi s tribina. Navijaci, ali nisam objasnjavao, nekako uvijek mislim da ne bih objasnio kako treba, a bojim se ba bih bio dosadan. Ono, bilo je dvije tri situacije gdje su suci mogli mozda nesto presuditi nama u korist. Vjerojatnost je mala da bi to pomoglo, ali ni tu najmanju mogucnost nismo imali. Kad se pocne igrati, kameres nimaju igru, igrace i sve sto se dogadja na terenu, ali i tribine, navijace. Mislim da je paljenje baklji zabranjeno, ne znam zasto. Mozda zato sto dim lose utjece na kondiciju igraca, mozda zato sto je nepristojno bez valjanog razloga prekidati igru. mozda zato sto su ostali gledaoci platili kartu da gledaju nogomet, a ne da sjede u dimu, pa bi zbog toga mogli mozda tuziti stadion. Ali to nekima nije valjda jasno, pa uzivaju u pripremanju bakljadi. Sto ako zbog toga bude kazni ? Tko ce to platiti ? Sigurno nece taj divljak s tribina, nego nogometni savez, a odakle nogometnom savezu pare, od drzave...ok, za sport treba dati, ali to znaci da bi u konacnici neki radnici negdje mogli ostati bez place. Iskreno, ja ne zelim placati nista za tudja nedjela i zivo me zanima dokle ce ti huligani prolaziti nekaznjeno. Znam ja da su nekada bakljade bile fora, ali ta vremena su prosla ....nek pale baklje poslije utakmice kad ostanu oni koji cijene radosti dimljenja. Ako vec zele privuci paznju sto ne izmisljaju neke koreografije, neke pjesme, pojma nemam. Ne znam, bas me to ljuti i to sam isto mogao reci sinoc, ali bojim se da bih bio udav, uostalom, siguran sam da to i svi drugi znaju. Jer bilo je i o tome rijeci, tuzno je to sto smo izgubili, ali borili smo se srcano, najgore od svega je to sto nas je cijeli svijet opet vidio kako pravimo nered, pa nas bez problema mogu nazvati divljacima. Kako sami medju sobom ne mozemo napraviti reda ? Zasto bi nas onda nekakav sudac postivao i eventualno nam izasao u susret. Sto jos da kazem, rostilj je bio fantastican. Za mene je prvenstvo gotovo, zanimat cu se tko je prvak jer je to bitna informacija i to je to. Sada se vracam hostelu i sarenom drudtvu ovdje, svih nas ima |
|
Danas je stvarno bio lud dan, malko sam izgorio...bio poslije ručka na kupanju, išao s bratom otvoriti sezonu, to je bila sportska akitvnost br 2 u jednom danu, ne znam da li je to pretjerivanje, ali definitivno mi je to potrebno. A kupalište puno ljudi, vidio sam da se ove godine i Mitch šeta okolo, to je ok. Ja sa svojim gabaritima nisam baš neka slika, pa sam se potrudio brzo uskočiti u vodu.....godilo je. Malo se posušili, pa onda o'šli na pivo, ne znam kako bih izgorio da nismo požurili na tretman B vitaminom..i to je godilo.. |
|
Sinoć sam kasno jeo, nabavio sam hrpu španjolskih fimova, a uz film je uvijek zgodno nešto gricnuti, pa sam maznuo sendvič. Dobar je bio. Ali sam zato jutros rano otišao na nekakvo pražnjenje, malo trčkao, malo hodao i dobro se oznojio. I bolje sam se osjetio...nije stvar u tome što se i kada jede, nego kakav si i kako se osjećaš. Neki dan sam napisao da sam beskorisno se osjećao i ima takvih trenutaka, vjerujem, kod svih, ali protiv toga se čovjek može boriti samo nekom aktivnošću ili upadneš u sto nekih zamki koje tmurne misli ostavljaju na putu ne bi li u njih upao. Onda počneš kriviti nekog drugog za svoje raspoloženje i općenito za sve što ti se događa, iako mislim da nisam nikoga krivio, uvijek je moguće da nešto laneš ili da izgledaš kao da će Ti biti lakše ako netko drugi ispadne kriv. A nitko ne može biti kriv za bilo što si si napravio. Osim tebe samog, kakav god bio, dobronamjeran ili nekakav drugačiji, ja si možda umišljam da sam dobronamjeran, a možda sam, ono, idiot par exellence. Nije bitno, kakav god bio, skroz život mo'š samo na jedan način, iskreno i bez straha kako ćeš biti shvaćen. Kad ti se jede, jedi, kad ti se ne jede, nemoj i dobro. Jesam tu radio na nekom pravilniku i kako ga se treba pridržavati, to je ok i dovršit ću ga, ali nema šanse da živim tako stalno, jer nekada ću poželiti eto, sendvič uz film, nekada ćeš sjediti za stolom gdje se nešto slavi i naravno da neću glumiti ne znam što. Možda nikada neću biti vitak, kao što možda nikada neću biti neki pravi frajer i stvarno me nije briga, trudit ću se kako znam i koliko mogu, pa kako bude. Želim biti čovjek koji je zadovoljan sam sobom i dignute glave moći izaći na ulicu, a eto, ni to nije lako, ako te trbušina vuče prema dolje. E sad, treba pronaći pravu mjeru. |
|
Glupo je kad se osjećaš kao da si kriv što je vrijeme loše ili kao da si kriv što je reprezentacija dobila gol jer čovjek nema apsolutno nikakvog utjecaja na te neke stvari, a opet se dogodi da se opterećuje s glupostima. Želim pisati o ljepšim stvarima, a stalno se uvlačim u neke bedove. Svijet je prelijepo mjesto da bi čovjek gubio vrijeme na bedove. Treba nabaciti smajlija i činiti što se može da svijet bude ljepše mjesto. možda ovaj rastafarijanac pretjeruje kad kaže da ne treba brinuti o ničemu, ali bar potiče nekako ljude da budu opušteniji...i onda sve bude rješivo |
|
Zanimljivo je kako se šuma umiri kad naiđu oblaci, onda prvo hukne vjetar...pa se počne približavati trag koji koji kiša ostavlja na zemlji...nekad se čovjek osjeća tako beskorisno.... |
|
Malo je frkovito ovo sada tu pisati kada znam da je izašlo van, heh, da sam na neki način izašao iz ormara. Brr, javnost, ali opet nije to loše, možda javnost pomogne. Da čovjek postane svjesniji sebe i svijeta u kojem živi. Par dana nisam ništa pisao, kako se natjerati kada razmišljaš o tome kako sve ovo napisano izgleda, pa zaključiš da nema veze kako izgleda. Izgleda onako kako izgledaš u stvarnosti i stvarno, ima tu nepotrebnih ili teških upisa, to je ono kada si u nekoj nedoumici ili kada razmišljaš o neizvjesnosti, pa zvučiš kao da cijučeš bezveze i sve tako nešto. To je sve kao nepotrebne nakupine masnih stanica zbog kojih se teže krećeš i sve tako nešto. Tih masnih nakupina se čovjek može riješiti samo da eliminira sve one misli koje ga sputavaju, da ne razmišlja kako će okolina reagirati kada ga vidi da trčkara ili ne zna ni ja kakve ludosti izvodi, glumi sportaša. Isto tako sa svim ovim nekakvim samokritikama, nekada sam sebi zvučim bezorazno, bezobzirno, kao nekakav pasivno agresivni tulipan, nekada opet kao neki don kihot, a nekada opet budem baš dobre volje jer tu pustim misli da idu nesputano van. Daleko je to od nekog Uliksa, ali je dobro imati nekakav oblik autokorektiva. Npr, danas bi se udavio u srnećem gulašu da nisam razmišljao o tome kako ovdje nisam par dana ništa pisao, a i otišao bih nekud lunjati da nisam skužio da mi je bolje ovdje se malo skulirati i onda otići na spavanje. |
|
Ma bit ću jednom veseli debeljko, ali sada moram biti malo ozbiljan i vitak, valjda je to moguće, sve je moguće, ako se čovjek potrudi....danas sam saznao da je ovaj moj blog zaživio u javnosti. Pomalo šokantno otkriće za moje najbliže, naročito zbog teme. Crna ovca. Probao sam se obraniti da nisam nikada skrivao to što pišem i da ako sam o nekome pisao uvijek sam se trudio dati to do znanja osobama o kojima sam pisao jer mi se činilo da je to nekako fer. Iako je blog ipak nekakva anonimna forma izražavanja. Ali obrane nema, a ni opravdanja, jer to je bilo ružno i istina, koristio sam možda preteške riječi. Što čovjeka može potaknuti da tako nešto napiše, zašto si to napisao ?? Pišeš o onome što se događa oko tebe ili ono što te na neki način dira, mislio sam da vidim nekakvu nepravdu, pa sam onda o tome pisao, ali tko sam ja da sudim o bilo čemu, nitko i ništa. Jesam nekakav čovjek i građanin i kao takav imam nekakvo pravo da se zapitam što se događa oko mene, živio u srednjem vijeku ili u novom dobu, ali to je nebitno. Kad ljudi žive nerješive probleme onda traže nekakvu arbitražu izvana, a kako nije bilo baš u redu da se s tim ide negdje daleko prema van, onda sam svoje misli pokušao podijeliti sa onima za koje mislim da bi to trebali znati. Trebao sam birati riječi i biti pristojniji, ali to su moje riječi i nitko drugi nije odgovoran za to moje mišljenje. Čak mi je i lakše nekako sada kada znam da je to sve izašlo van. Padaju mi na pamet sada svakakve ideje, kako sam izgubio koju kilu ovih dana i kako bi se negdje u dijetalni režim mogla uvrstiti i nekakva terapija stresom, ali to sada sve zvuči nekako prebanalno i bezveze. |
|
Započeo dan nekakvom tjelovježbom, nije bilo nešto, ali bilo je ujutro i bilo je na svježem zraku i osjetio sam se malo bolje od toga. Puna mi glava misli o tome što je u redu, a što nije, trebam li se postaviti ovako ili onako. Kažu da nije u redu držati sve u sebi, pojma nemam, mislim da je majstorija razgovarati s ljudima i postići da se razumiju, ali polako shvaćam da nisam neki majstor...ne znam kakav majstor moraš bit. Kakav god bio mislim da je u redu pokazati pravo lice i ako imaš što za reći ne ići nikome iza leđa. Ili se maskirati u nekog zen majstora ili pojma nemam, nekog mađioničara koji će učiniti da je sve u redu. Postoje dani za maskiranje i u tome mislim da svi uživaju, ono, dobra to bude zabava, ali mislim da i u životu se dogodi da čovjek navuče nekakvu masku, pa makar to bio samo izraz lica. Možda je i ovaj moj blog samo nekakva maska, možda ja zapravo želim biti nekakav veseli debeljko, a tu glumim nekakvu želju da budem neki maneken. Ok, maneken ne mogu biti nikada, ali nekakav vitak pajdo. Pojma nemam, ali vidim da život dobija sve ozbiljnije nekakve konture. |
|
Danas je bio lijep dan, jutarnmja šetnja oko rijeke je odlična stvar, pomaže da se čovjek opusti i osjeti bolje. Pustiš misli da slobodno lutaju i sve na trenutak izgleda bolje. Oznojiš se fino, pa vidiš da će višak tog nekog masnog tkiva možda ipak nestati ako ustraješ i u svemu vidiš neku bolju stranu. A to nije uvijek lako, truditi se vidjeti neku svjetliju stranu priče, a mora je biti uvijek i svuda. Nedjelja je dan za one neke lijepe stvari, druženja, okupljanja, kada se obitelj okupi za stolom, tako bi trebalo biti, ali danas nije, nekako sam ja kriv za to, jer sam nemir unio u kuću, a to je nedopustivo. I osjećam se poprilično loše zbog toga. Bio sam vani maloprije, pun je mjesec i vedro nebo, lijepa noć i pitao se koliko se taj mjesec nagledao ljudi koji su tako provodili noći pitajući se kako će izgledati sutra. Jesam, donio sam nemir i kriv sam zbog toga, ali taj nemir ne može trajati dugo, a znam da imam svako pravo da kažem što mislim. Onda bar imaš priliku da netko kaže u pravu si ili nisi. Volio bih da svu prljavštinu mogu ostaviti nekako pred vratima kada se vraćam kući, ali se nadam da ću u sebi imati dovoljno vedrine da oraspoložim ukućane kakva god presuda bila. Treba misliti o lijepim stvarima. |
|
Ne znam što bih od sebe pa žderem, nije mi nitko kriv što sam pretili žderonja, nije mi nitko kriv za bilo što što sam učinio, rekao ili nisam učinio ili nisam napravio. Za sve što jeste ili mu se događa čovjek je sam kriv ili odgovoran, možda je to bolja riječ. Mogu svaliti sve na neke tamo okolnosti, koje su postale dosta drugačije od svega što sam do sada poznavao. Ali okolnosti su ono što svi na neki način živimo, listao sam ove svoje postove malo i tražio neki trenutak u kojem sam nekoga uvrijedio, pa mi na tren svaka riječ treperi uvredljivo, svaki kontekst je upitan, ali nisam nikada nigdje nastupao s namjerom da nekoga uvrijedim, nego da neku situaciju objasnim i stvarno se moram opravdavati sada. Imao sam nekih neopreznih upisa, koji su bili tu da se neka situacija naglasi ili nešto, neki djeluju pomalo bahato ili čak bezobrazno, ali nisu bili napisani da ostave takav dojam. Ali sad kad čitam ima nekih dijelova koji mogu izgledati svakako. Svi smo mi na neki način odraz svijeta u kojem živimo, a svojim aktivnostima jako utječemo prvenstveno na onu najbližu okolinu i nekada su okolnosti neobjašnjive, a to zna biti jako bolno. Nekada su okolnosti nametnute, ali ni to nije opravdanje i onda dolazi ono pitanje što je ispravno, što je u redu i tko to može reći. Imaš tu neku savjest da te vodi, ali tko kaže da rezoniraš ispravno. Ostaje na kraju ono nešto da vjeruješ sebi. Misliš da činiš nešto ispravno, a nanosiš bol svima oko sebe. Vjeruj sebi, to je ego trip koji može odvesti na vrlo sklizak put. Znam da nisam neki super frajer, koliko se opravdavam, više sam neki seronja, ali uistinu ne mislim ništa loše, heh, kako to slabašno zvuči. Riječi koje se mogu tako lako rasplinuti u zraku. Prije ili kasnije valjda svako na svom putu naiđe na nekakav sukob uvjerenja gdje se mora odrediti, nije to teško, ali posljedice mogu biti bolne i dugotrajne. To se valjda zove odrastanje, nemam ništa protiv toga, uostalom, predugo sam to odgađao. Neki odrastu u normalne ljude, a neki eto u pretile ljude koji možda imaju neki smisao. Jedna stvar me uvijek fascinirala, ta neka ravnoteža i razumijevanje, znam da sam vagu poremetio i krivo mi je zbog toga, ali to je valjda jedna od onih bitnih životnih lekcija. Moraš zauzeti nekakav stav. Ali uvijek sam se trudio pretpostaviti kako stvari izgledaju iz nekog drugog kuta i dalje mislim da treba raditi na tom nekom razumijevanju. Mah. Što to vrijedi sve, kada je cijeli poznati svijet na rubu nekakvom, ali nas sve zajedno uopće ne zanima nekakva cjelovita priča, nego samo ovi sitni detaljići koji se tiču nas samih. Ne znam, možda sam i ja sitničavi mali glodavac koji ne vidi dalje od svog trbuha, ali ne mogu da ne pomislim kako bi bilo kada bi energiju koju trošimo na poboljšanje vlastitih uvjeta života, trošili na poboljšanje osnovnih uvjeta života, možda bi se to odrazilo i na poboljšanje vlastitih nekih uvjeta......bulaznim, opet neke utopističke gluposti, dok oko mene postoje stvarni problemi s kojima se treba suočiti. |
|
U zadnje vrijeme nekako kao da hodam po rubu afekta, nije da sam sklon nekim takvim reakcijama, ali osjećam da sam na nekakvom rubu. Onda jedem kad god imam priliku, ne znam ima li u hrani tih nekih smirujućih elemenata ili je pun želudac taj neki smirujući momenat. Ipak mislim da pun želudac nije baš neko rješenje, jer organizam, bar ovaj moj organizam sve to pretvara u nepotrebne zalihe. Mogu se ja motati oko stola i ne jesti ništa, nije to problem, ali opet, nekada je lakše natrpati na tanjur nego stajati negdje i nehajno razgovarati o vremenu. Prošli vikend je bio vrhunac, sve neki stolovi puni čarolija kojima se uopće nisam trudio odolijevati. Punog želuca sam krenuo put Zadra, usput stali na ručak, lička janjetina, heh, to nije prošlo neprimjećeno kada smo stigli na cilj. Luk je učinio svoje, ali bilo je slatko. Obzirom da je meni glava bila puna tih nekih misli koje sam ponio iz ove male sredine u kojoj živim i radim, svaki razgovor o takvim stvarima, o klopi i ambijentu mi je bio super. Svaki razgovor koji me mogao odvesti u priču o tim nekim okolnostima sam odmah u početku prekidao i to je bilo jako nepristojno i žao mi je iste sekunde bilo i taj ružni nastup nisam do kraja uspio popraviti. To je druženje bilo vrlo inspirativno, jer članovi tog skupa su sve redom divni ljudi, puni duha, koji imaju imaju što reći i zaslužuju duboko poštovanje. Ali sam zato popravio krvnu sliku, jer tamo gdje su veseli ljudi koji znaju živjeti, definitivnno se moraju dogoditi i vino i gitare. U neko doba je ekipa poželjela nekakav zalogajčić, pa smo krenuli u lov na fast food, što da kažem, lov je bio uspješan, još jedan nepotreban, ali sladak zalogaj, koji sam zalio s pivom. To je bilo druženje. Dan i pol prekrasnih doživljaja i druženja i uživanja u čarolijama kakva se ne događaju često. Vratio se kući i otišao u svatove, opet čarolije, neizbježno, pečene kobasice u dva, olalaaa...i hrpa ljudi koje nisam dugo vidio. Bilo je lijepo, nisam ostao zadnji, ali sam dočekao jutro. Neću ni govoriti o punom želucu. Nedjelju sam prespavao, ali nisam preskočio ni doručak ni ručak, popodne proveo kod prijatelja na terasi, malo nazdravili, malo mezili, malo pričali. Dobio sam na dar paketić tableta koje pomažu oko skidanja kilograma. I ovaj tjedan je skroz neki čudan bio, prva dva očekivanje, tamanio sve obroke. A onda negdje u utorak, srijedu je počelo, jedeš, a želudac daje signale da je pun, nešto nevjerojatno, ali još sam se borio, ono u stilu, pa neće me prevariti, a bilo fine papice neke svaki dan. Danas nisam večerao, ručak sam pojeo malo manji, baš onako kako treba i kako sam i sam trebao sebe natjerati. Čak i jesam živio tako jedno kratko vrijeme. Uglavnom, tablete su super, morat ću se zahvaliti. |
