Ne ide mi spavanje baš večeras....jučer je bio genijalan dan, ujutro načeo šunku, pa krenuo u košnju, nisam nosio rakiju jer nisam ostao cijeli dan, a i nisam neki kosač, ali sam iscijedio iz sebe podosta znoja, usput razmišljao dosta o stvarima i svijetu u kojem živim. Ogorčen sam u zadnjih mjesec dana jako, kao da i prije nisam bio svjestan ničega, ali u posljednje vrijeme su me stvari počele smetati i počeo sam razmišljati o tim lošim stvarima koje sam opažao. A kad čovjek počne razmišljati o lošim stvarima, onda počne i sam činiti loše stvari, nakratko zaboravio da moram misliti o lijepim i vedrim stvarima i nisam zadovoljan sobom. Jedan pogled je dovoljan da čovjek shvati da se ružno ne može ispraviti ružnim i onda možeš se samo ići ispričavati i moliti za oprost jer si svojim djelovanjem sigurno nekako povrijedio ili ugrozio ljude s kojima se družiš. U zadnje vrijeme jako puno govorim i činim gluposti, a ogorčenost nije dobro stanje i to moram promijeniti. Znam da sebe mogu promijeniti, a htio bih nekako doprinijeti i svijetu u kojem živim i za to moram pronaći način. Znam da ja nisam neki bitan faktor, ali da učinim koliko mogu. Već duže vrijeme razmišljam o odlasku negdje daleko kako bih si riješio onaj egzistecijalni minimum, ali tko zna u što bih se pretvorio da odem negdje i jučer sam donio odluku da ću ostati tu i pokušat biti što bolji iako znam da ću se sada morat kretati na koljenima, takav sam magarac bio. Danas nisam doručkovao, relativno kasno sam se ustao, posljednji dan godišnjeg odmora i sve to tako nešto, a za ručak sam dobio šufnudle.... e to nisam jeo jedno milion godina...uspomene na djetinjstvo, riznica lijepih uspomena. Više mi nije problem ni večera, danas sam i večerao, ni užina, bila jutarnja ili popodnevna....
Post je objavljen 30.06.2012. u 02:19 sati.