Ma bit ću jednom veseli debeljko, ali sada moram biti malo ozbiljan i vitak, valjda je to moguće, sve je moguće, ako se čovjek potrudi....danas sam saznao da je ovaj moj blog zaživio u javnosti. Pomalo šokantno otkriće za moje najbliže, naročito zbog teme. Crna ovca. Probao sam se obraniti da nisam nikada skrivao to što pišem i da ako sam o nekome pisao uvijek sam se trudio dati to do znanja osobama o kojima sam pisao jer mi se činilo da je to nekako fer. Iako je blog ipak nekakva anonimna forma izražavanja. Ali obrane nema, a ni opravdanja, jer to je bilo ružno i istina, koristio sam možda preteške riječi. Što čovjeka može potaknuti da tako nešto napiše, zašto si to napisao ?? Pišeš o onome što se događa oko tebe ili ono što te na neki način dira, mislio sam da vidim nekakvu nepravdu, pa sam onda o tome pisao, ali tko sam ja da sudim o bilo čemu, nitko i ništa. Jesam nekakav čovjek i građanin i kao takav imam nekakvo pravo da se zapitam što se događa oko mene, živio u srednjem vijeku ili u novom dobu, ali to je nebitno. Kad ljudi žive nerješive probleme onda traže nekakvu arbitražu izvana, a kako nije bilo baš u redu da se s tim ide negdje daleko prema van, onda sam svoje misli pokušao podijeliti sa onima za koje mislim da bi to trebali znati. Trebao sam birati riječi i biti pristojniji, ali to su moje riječi i nitko drugi nije odgovoran za to moje mišljenje. Čak mi je i lakše nekako sada kada znam da je to sve izašlo van. Padaju mi na pamet sada svakakve ideje, kako sam izgubio koju kilu ovih dana i kako bi se negdje u dijetalni režim mogla uvrstiti i nekakva terapija stresom, ali to sada sve zvuči nekako prebanalno i bezveze.
Post je objavljen 05.06.2012. u 23:37 sati.