Svaki povratak s puta je svojevrstan šok, a povratak iz veselog i vedrog svijeta koji živi neopterećenim životima u sredinu koja teško diše me baš nekako pogodio, toliko da mi i ove moje riječi izgledaju užasno. Danas mi je pao na pamet opis šegrta Hlapića, malen kao lakat, a veseo kao ptica....to sam ja, mislim da je to super biti veseo i volio bih uvijek biti vedar i nadam se da ću uspjet biti. Danas sam bio u društvu ljudi koji donijeli friške priče iz dalekog svijeta, lijepo je takve priče slušati...i znati da nisi jedini koji vidi razliku. Ne znam, svakakvi osjećaji mi se mješaju, sretan sam jer sam imao prilike vidjeti puno toga u životu, na trenutke i uplašen i bijesan zbog ovoga što vidim tu, na sebe i na cijeli svijet, pa onda malo izgubljen. Jer sada treba znati biti normalan i nekako stvarati neki svoj život. Nekako kužim da je ono razigrano neko životno doba gotovo. Ili sam trenutno to nekako sav nekakav sav down. Kažu da treba izvući nekakve sretne misli, ja ih imam puno, to ne bi trebao biti problem...idem u krpe...
Post je objavljen 26.06.2012. u 23:51 sati.