| < | lipanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Dobro sam rekao da mi neće biti na kraj pameti da pišem nešto dok sam tamo....svaki dan je bio ispunjen baš kako treba. Kasnim spavanjem, laganim šetnjama, junačkim večernjim kršom i lomom. Ne kažem da tako treba biti svaki dan, ali čovjek si može valjda priuštiti par dana tako da živi. Bio sam nekoliko dana sa ljudima iz cijelog svijeta koji žive i rade normalne živote, a kada se sretnu znaju se opušteno družiti. Rijetko tko može okupiti tako internacionalnu ekipu, ok, mora čovjek i željeti živjeti tako. Jer onaj tko ne želi niti ne može doživljavati takva iskustva...hm, da bi mogao željeti, mora znati uopće da takva mogućnost postoji. A to je opet trik sa školama, kojih ne bi bilo puno ni da ih ima po jedna u svakoj ulici. Opet pretjerujem, ali nekad godi tako malo pretjerati. Ne znam uopće odakle bih krenuo jer su ovi protekli dani toliko bili veseli da ne znam odakle bih krenuo. Obzirom da rijetko putujem avionom, još uvijek mi je zanimljivo pratiti uzlijetanja i slijetanja aviona, pogotovo kada se vozim, a zračne luke kroz koje sam prolazio su toliko prometne, da sam zadivljen činjenicom koliko se ljudi kreću i međusobom direktno komuniciraju. Ok, možda ne baš na putu, iako se i ja ponekad prepustim razgovoru na putu, ovaj put sam bio poprilično suzdržan, ali bio sam toliko ispunjen doživljajima da sam samo uživao u svakom trenutku. Savršeno slijetanje zrakoplova, raspoloženje svih putnika koje sam vidio, ljudi koji znaju razgovarati i živjeti i sa kojima sam imao sreću družiti se. I sam ponešto znam, reći, našaliti se, ali na neki način uglavnom imam sreću biti među ljudima koji puno bolje vladaju tim nekim manirima. A to je, mislim, velika sreća, imati priliku biti među ljudima čiji su horizonti širi. A onda se zapije, jupiiii. Grad u kojem sam bio je dovoljno star da se ima što za vidjeti kroz taj neki povijesni aspekt, a opet, ima i puno toga novoga što su ljudi donijeli. To je fantastično, jer se grad i dalje obogaćuje. Grad iz kojeg su nekada kretali istraživači i osvajači i koji su donosili silna bogatstva i dalje živi, a ja sam tamo bio, divio se Columbu kako se usudio krenuti sa relativno malim brodom na takav put, razmišljao po ne znam koji put o ljudima koji su prije pet stotina godina i više organizirali prostor sa prostranim perivojima i avenijama. Ima i malih uličica, ispunjenih restoranima i birtijama i ljudima koji znaju uživati u životu. Španjolci znaju meziti, a tu svoju kulturu uspješno prodaju cijelom svijetu. Ali nisam ja tamo bio samo turist, bio sam i gost na vjenčanju koje je bilo isto tako posebno. A i ja sam bio poseban, opet sam se ubio kao budala, srdačno sam nazdravljao do besvijesti. Pojma nemam, takvih budaletina nema puno, što je najgore, sad kad pogledam ovako malo, toliko sam gluposti u životu napravio da to nitko nije i da stvar bude gora, najgore stvari sam napravio tamo gdje sam trebao biti najbolji, najpristojiniji, debil, maltretiram sve oko sebe, gad prokleti. Da, evo, kako uspijem nabrzaka zamračiti, ali ostaje činjenica da bih bio nsvjestan svoje gluposti da se nisam malo maknuo dalje odavdje....koji je moj problem, lijen, neozbiljan, usran, pa ne mogu živjeti po svojim pravilima ? Nisu ni pravila neka sreća, ali su potrebna, pojma nemam, jer tek kad naučiš nekakva pravila, tek onda možeš možda nešto improvizirat, mislim da su intuitivni likovi rijetki genijalci....a ja se slažem da treba učiti, to je jedini put iz tuge i gluposti. Svoja pravila nametati ljudima koje poznaješ i poštuješ je u najmanju ruku bezobrazno. Vidio sam kako izgleda lijep i uređen svijet, a dok god sam ovakav glup, nepismen i zatucan nikada neću biti dijelom svega toga. Čovjek nema često priliku vidjeti kako to izgleda negdje...a ja sam proćerdo već previše vremena, ja sam, nije mi nitko kriv za to....i nije bilo loše, ali možda u ovo vremena što mi je ostalo stignem još nešto malo ......bio sam malo putovao po vani, eto i uživao u čarolijama Španjolske ovaj put, probao sam tapase, moj favorit chorizo, ali i kombinacija malih kobasičica, sa jajem na oko i pečenom paprikom, koja naleti u posebnim prilikama, to su sve detalji koji čine sliku jedne zemlje, ja volim baš te prehrambene artikle, ali ima tamo još puno toga što su navukli kroz stotine godina brije okolo, to nisam vidio, ali sam osjetio u ponosnom nastupu i sigurnosti......i to je lijepo za vidjeti, iako, svi imamo pravo na to i toga trebamo biti svjesni. A to treba naučiti. |
