| < | srpanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
solo brija
- 23:29 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Pitanje je da li ti to stvarno želiš, kaže meni jučer moj tićbra, pričali smo o skidanju kila i tako to. Naravno da želim, iako sve što radim tu želju baš ne pokazuje, ok, malo sam promijenio prehranu i malo se počeo baviti sportskim aktivnostima....nije to baš nešto..dakle, prehrana, aktivnosti i ovi tu postovi...prošle godine sam skinuo deset kila, u proljeće sam imao 113, a pred Božić 103, a kroz zimu svi nakupe nekakve zalihe, to je valjda normalno. Tako će valjda biti i ove godine, a ako pojačam aktivnosti, moglo bi biti i manje od sto, e to bi bilo super. Vidjet ću. Danas sam bio crknut cijeli dan. Jučer sam odlučio kršnut se i to sam napravio, bio sam gori od Grdovića i Vuce zajedno, a nisam pjevao. Ali lijepo je izaći, biti s ljudima, zabaviti se do neke granice, a ja sam sinoć opet prekardašio. Oko pola pet obrecnuo sam se na Kunjevcima..vrijeme je bilo za ić' kući, ali bila je doobra noć. Skršio sam se propisno, sada ću biti miran. Prisjetio sam se sinoć jednog ljetovanja od prije sto godina, to su sada priče koje se slažu poput puzzli, a tek kada su svi na hrpi onda je slika cjelovita, bogatija i ljepša, jer se svako sjeća nekog detaljau zadnje vrijeme me stalno pucaju ti neki nostalgični filmovi.. kada sam izlazio vanka, bio sam onako nekako uzbuđen, sjećam se kako je bilo kada je cijela ekipa išla van...pa to su bili spektakli...ovako kad sam blesaš, to je ok, ali nema ništa od toga, kako da kažem, kratkotrajno zadovoljstvo. Kako kaže moja mati, sramota. Ne znam ni sam, što je to, ali činjenica je da je život puno više od izlazaka, ali lijepo je tako počastiti se malo jednim izlaskom, vidjeti ljude. Ma zapravo nisam bio sam, samo sam krenuo ono kao sam izaći, ali sam bio k'o ker pušten s lanca, upadao ljudima u riječ, bleso okolo svuda.. Idem sada zakrmiti, sutra je novi dan. http://celticfolkpunk.blogspot.com/2010/08/free-downloads-lts.html zanimljiva stranica, da je ne zaboravim i jedna stvar od debeljka mršavog |
dobro jutro
- 08:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
U četvrtak sam htio napisati kako sam nezadovoljan sa svojim postovima, jer mi se čine dosadnim i beskorisnim, ali opet, imam neke okvire koje sam si postavio i na kraju krajeva i nekakav cilj, sad da li je taj cilj dostižan, to ću vidjeti, ali put do cilja i ne može biti lagan, nego težak i dosadan. Nekakvim sportskim rječnikom rečeno, čovjek koji trenira duh i tijelo svakodnevno ponavlja nekakve vježbe, to nije lako, a ni baš nešto naročito zanimljivo, pa su zato valjda i ovi moji upisi glupi i dosadni i naporni, kada ih ovako pogledam, ali potrebni, jer me tjeraju da se više trudim….ima tu još svašta, dotaknem se svakakvih tema, a naročito kada se vratim malko veseliji, ali to je zato što nisam tamo neki robot i ovi bi upisi bi bili još gori da nema toga, a ima ih stvarno svakakvih. U prethodnom upisu sam napisao kako se moram držati nekih pravila, da ujutro jedem kako treba, a prema kraju dana smanjujem, osim ako ne sjednem za kakav svečarski stol ili se nađem u prilici gdje se ljudi oko stola tako fino druže. Da bi postove trebao zgotoviti do 23.00 sata, osim ako nisu neke posebne okolnosti ili npr. subota. I navečer me nazove prijatelj i kaže da peče janje i da je njih tamo deset i da se brine hoće li oni to moći zbrinuti kako treba. Ufff, što sad da kažem ?? U kakve to okolnosti spada ? Da mu kažem da sam taman pojeo par kuhanih kukuruza i da mi je to trebala biti večera, smiješno. Uostalom, da nisam došao, cijelog života bi me tento kako sam ga ostavio samog s janjetom. Kako da kažem, nit sam ja bio gladan, nit je bilo da to oni ne mogu srediti, ali je lijepo kada se ljudi sjete jedni drugih, sjednu zajedno, nazdrave, sjete se starih vremena, ispričaju neku novu priču i to je to. Tako je i bilo, pravo muško druženje, janjac u centru pažnje, peče se na žari, uz ritam koji daje motor što vrti ražanj. Malo prije jedanaest mi je palo na pamet kako bih se sada trebao pozdraviti i otići, jer trebam napisati svoj večernji post, ali nisam, što ja znam, bilo bi to besmisleno i smiješno, možda, a možda i ne bi. Kako god, nisam, eto, imao hrabrosti da napravim taj korak, ali i to je misao koju moram početi trenirati. Znam da je uvredljivo tako u neko doba otići, za cijelo društvo i domaćina i što ja znam, što ću se ja tu sada nešto praviti pametniji, ali opet, svi na kraju odu, ok, meni se baš nekako i ne žuri nikuda, ali prošla su vremena kada se ružilo po cijele noći, nema toga više. Nitko normalan ne lunja više po noći, osim u tim nekim posebnim, organiziranim prilikama ili kada se trefi neki slučajan susret. Treba se koncentrirati na jutro i na to da čovjek uživa u dnevnim aktivnostima i obavezama. Stvarno, rijetko se više sreće neka ekipa koja je, eto, zasjela malko negdje u nekom baru, ali ok, moram i ja biti svjestan da ne živim u New York-u. Dogodi se to i ovdje, ali rijetko i to su stvarno posebni trenuci i za njih treba živjeti, istina, volio bih da je tako svaki dan, ali to sam ja, vucibatina i magarac najgore fele. Jučer ujutro nisam imao potrebe ni za doručkom, ali dan je bio lijep, ni za ručak se nisam prejeo, a popodne sam se opet sportirao, a poslije toga, pivkan. Kući sam došao baš onako fino načet, taman za neki dobar izlazak, raspitao sam se ima li koga negdje vani, ali samo se meni išlo u landranje. Razmišljao sam o tome da odem sam sa sobom, pa vidim kako će večer izgledati, to je uvijek znalo biti veselo, ali nekako, teškom mukom sam ostao kući i odmoriti, kako bih jutros mogao započeti dan kako treba. Srušio sam se u krevet i odmah zaspao. Ne znam u što se pretvaram, stvarno, zalomit ću danas, pa ću se osjećati normalnije. Probao sam pronaći neki spot kojim bi malo začinio ovaj post, ali sam skužio da je većina pjesama koje govore o jutru bedirantska, a ja jutro volim dočekat više zato što to zna biti veselo i malo ljudi uopće dočeka jutro, a jutra znaju biti baš lijepa, naročito ta koja se dočekaju..... |
biciklizam
- 23:20 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Vag'o sam se danas, 110 kila, 110 kila žive vage, kad moram tako reći…..nikako da se pomaknem malko prema dolje…ok, ideja postoji, želja, sve je tu, ali ni makac. Možda je to nemoguće uz obilan doručak sa slaninom. Mislim da nije u slanini problem, ni u pivu, kojeg mora biti malo, nego u neredu, probao sam si tu neka pravila postaviti, ali nikako da ih se pridržim, bar nekoliko dana. Nije to ništa strašno, ali čovjeka natjera da se onako malo zamisli….možda je bilo lakše onom koji se penj'o na Himalaju ili što ja znam, onom koji je prvi put poletio s avionom ili onom koji je napravio bicikl. Niko to nije napravio od prve, a ni oni koji su skinuli po dvadeset, trideset kilograma nisu to napravili od prve sigurno….ja ni ne želim skidati tolike kile. Za doručak sam smazao sataraš od jučer i hrenovke koje su se tu prigodno našle. A kroz dan ćevape, slučajno naletio na uredsku gozbu tijekom vremena za odmor. Jedna Ana častila za jučer, a ja ni kriv ni dužan up'o na ćevap party i za nagradu dobio bar 10 ćevapa... i što sad, ne mogu reći da ne mogu. I smazao ja to, slatko, pa sam za ručak rižoto samo probao, a salatu pojeo. Nije mi čak ni teško bilo, mislio sam o tome kako će bit bolji doručak sutra. Sve u svemu, dan je bio ok, popravljam se….jest da je ovo tek drugi, treći dan, ne znam više ni ja kojeg početka po redu, ali idem opet, hrabro…..možda uspijem, a možda se opet zaigram na kakvom kirbaju, pa smažem pola praseta i sve to zalijem s gajbom piva. Što da se radi, ima takvih zgoda, kad valja prionuti. Ma ništa to nije problem i možda za koji dan osjetim nekakav pomak, a stvarno, živim sada za taj pomak, možda sada malo više nego zadnji put. Popodne sam proveo na biciklu, a za večeru pojeo pola dinje. |
dobro jutro
- 06:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Doručak: slanina, paprika, paradajz, bijeli luk i prepečenac Ručak: dva tanjura povrtne supe Večera: pola lubenice popodne vozio bicikl, navečer počeo gledati neki film i zaspao......pa sada upisujem |
|
Danas nije bilo lako, doručkovao sam dobro i krenuo u dan i sve bi bilo dobro da mi u jednom trenutku nije zamirisao burek....imamo mi tamo jednu prostoriju gdje svi dođu, piše se tamo, računa, prepričava priče s gradilišta, padne poneka i poneka šala, a nekada netko i užina, tako je meni danas zamirisao burek....i iako sam znao da mi ne treba i sve to, ipak sam navratio u pekaru i prepustio se želji. Nije da se ne mogu kontrolirati, nego nekada jednostavno nema pomoći, ono, nisam robot, ne znam ni ja...kući sam došao svjestan da mi ručak ne treba i odlučio pojesti samo supicu, no, pojeo sam i komadić, dva mesa, crk'o bi da nisam...eto što je ovisnost. Popodne sam odmarao, a večerao breskve, iako ni to nije bilo lako....stajao sam u kuhinji i razmišljao o slanini i paradajzu i o tome kako sada ima i fine paprike i onda sam se sjetio da moram doći amo večeras i sam sebi referirati kakav sam bio i to me spasilo. Mislim spasilo, nema ljepše od ovih ljetnih obroka, ali eto, prepustio sam se danas već bureku, pa sam navečer morao kresati.....popio sam i jednu kapsulu jabučnog octa, to mi je mati dala, brine se ona za mene kakva god stoka bio.....svjestan sam ja svojih mana i pažnje koju dobijam i boli koju možda nehotice izazivam. Volio bih da znam biti bolji u svemu....... |
|
I sinoć je bilo veselo, bio kod prijatelja na proslavi rođendana, jeo sam malo, a pio normalno, uvijek je lijepo kad se skupi veselo društvo...svega je bilo i dobre papice i dobre kapljice, zasviralo se, onako baš kako spada, naravno da sam opet bio najgori...ostao zadnji i onda kad je pristojan svijet otišao na spavanje, ja sam otišao u kafanu, malo još da vidim što ima ...ujutro sam se probudio još uvijek dobro natopljen što je bilo vrlo uočljivo, sreća pa nisam izašao iz dvorišta danas...baš sam ono, najgora stoka. Ali bar sam pazio kako sam jeo danas....ručak je bio predobar, možda je i to jedan od problema, to što svaki dan dobijam čarolije koje su predobre da bi ih mogao ignorirati, eto, zamalo sam sada preacio krivicu na nekog drugoga....nema prebacivanja, nije bilo lako, ali sam se nekako ustao nakon što sam pojeo dovoljno, nimalo previše...A za večeru kajsije. E da je sada svaki dan tako.....Gledao sam sada jedan zgodan film o pijancu koji nakon jedne šokantne situacije u životu sve preokrene, 'Crazy heart', zanimljiv komad filma. Život ide, a ljudi umiru, ovih dana su vijesti onako bile poprilično iznenađujuće, još jedna se velika umjetnica učlanila u klub 27.....veliki talenti, vrlo senzibilne duše valjda tako brzo nekako izgore. Ostaju sjećanja i poštovanje koje kroz ta sjećanja pokazujemo i za te znamenite ljude, kao i za one obične. Mislim da su ta sjećanja vrlo bitna i ne smijemo ih gubiti..o tome sam razmišljao i prošle nedjelje dok sam se vozio, pitanje je samo kako ih održavati a da taj proces održavanja bude što elegantniji.... |
zaspavavanje
- 17:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Od prošlog upisa do danas i nisam baš bio otvarao ovu stranicu, jer čim bih vidio krevet zalegao bih, a noćas je bio najpospaniji od svih pospanih dana....dan poslije zadnjeg upisa sam jedva dočekao da dođem kući i zalegnem. To je bio četvrtak mislim. U petak sam bio na jednom ozbiljnom ručku i poslije toga jurio na sportske aktivnosti, gdje sam se, ono, pošteno istrčao, a poslije smo otišli na pivo. To je bio odličan dan, a kad sam došao kući zagrlio sam krevet totalno crknut. U subotu ujutro sam krenuo put Maovica, vozio sam mamu i tetke na sahranu. Ehh, što je pranje mozga, ali opet, lijepo je podružiti se i na taj način, sahrana je bila ok, čovjek je umro prirodnom smrću u 90 godini, iza sebe je ostavio sretne i zadovoljne ljude, što reći još. Večerao sam kuhanu janjetinu s Kijeva, heh, onako, bilo je to jedno dijetalno iskustvo. Tamo su noći hladnije pa bi iskustvo zaspavavanja na visoravni bilo sigurno intenzivnije da nisam poslije večere malko zasjeo, ono, red je, a i zanimalo me kako se u tom kraju živi. Dobri i dragi ljudi. Ja se volim vozati, pa je nedjeljna vožnja nazad bila odlično iskustvo, a stara cesta od Knina prema Zagrebu me ponovo oduševila. Opet sam zaspao kao torba. Ponedjeljak navečer sam bio na večeri kod kuma, nisam toliko kasno ni došao kući koliko sam jedva dočekao da zalegnem. A u utorak ispraćaj, na željezničkom kolodvoru smo se kucnuli, naravno, ne naiđe uvijek netko poznat da se razveseli scenom, ova je srećom ostala zabilježena. Otišao čovjek preko sedam mora i gora i još dalje, BIG MAN !! A poslije sam zasjeo još malo s kumovim bratom. Došao kući i fino se ispružio. Srijeda je bila ok, zaspao sam pred ekranom, gledajući neki film, ima tako nekih koje volim pogledati opetovano, televiziju više uopće ne gledam, osim ako nije nakakv prijenos utakmice ili tako nešto...ne mogu, gade mi se one face što se svaki dan kese s ekrana i otvoreno lažu. Četvrtak sam nešto kasnije došao kući, pa isto nisam bio nešto za pisanje, a jučer je bio nevjerojatan dan. Popodne malo znojenja, a navečer opet kod kumašina, postao otac po drugi put, čim sam došao dobio sam čašicu koju sam odmah eksirao, nisam još ni sjeo već je druga bila tu, rekoh, jel moram ja to odmah ili mogu cirkati, kako ću, kaže on, pa znaš kako ćeš, onako kumovski..nisam bio siguran što sad, ali da ne bi bilo greške i tu sam sasuo, uglavnom u sat vremena sam pospremio četiri, pet komada, na četvrtoj sam se malko zagrcnio, ali to je bila greška u koracima, ne može ići maslina prije žestokog pića, nikako.....uglavnom, nazdravio sam novorođenom mališanu, nadam se, dobro. |
|
Opet sam zakasnio na redovan upis posta, a predugo mi je da čekam jutro...što da kažem, išao sam gledat' Dinama kako je igr'o..nadam se da sam ovu interpunkciju (ako to spada u interpunkcije) dobro stavio jer sam skužio da tu i tamo krivo napišem 'ć', ne namjerno, jer se to jednostano tako desi i onda kad ponovo čitam zaboli u glavi k'o da sam neki tamo nepismen...kako da kažem, znam da nisam sad tamo neki baš pismen, ali te stvari razlikujem..ma, neću više čitati unazad. Danas je isto bio dobar komad dana, ujutro sam se probudio na vrijeme, ali nisam se išao baviti egzibicijama, nego sam odspavao još tih 45 minuta....kroz dan sam popio i jedan radler, jest da to i nije baš neko momačko piće, ali mora čovjek misliti i na to kakav je bio ili će biti. Ukratko, pederluk.......ovo ne ide na račun pederima, jer ništa ne treba ić na njiov račun ili bar vrlo malo toga jer ih stvarno malo ima u ovom našem društvu i zbog toga uvijek trebamo biti džentlmeni (a baš sam seljober), nego onima koji kalkuliraju, a tak'i sam isto ja bio danas.....fuj...za doručak sam se nauživo štrudle od sira, i to ne dva komada, nego 8 do 10 komada kako je i red. što da kažem, radler je ok ......za ručak sam dobio rižoto, s gljivama i mrkvicama i sve tim nekim forama..ono..dobar je bio, al' sam pojeo samo malo, više sam se koncentrirao na salatu, pravu ljetnu salatu od paprike, paradajza, luka i radiča, mislim...bilo je fino...popodne sam opet jašio bicikl..uff, nije to baš lako... Navečer sam išao gledati utakmicu u najkafanu za gledanje utakmica i imao namjeru vratiti se do 23 sata, ali ostao sam dok nisam počeo zaprilrlitati....to je bilo preveselo, pa sam otiš'o ravno kući... Ma najlakše je biti seljober ili peder ili što ja znam, ali treba se dobro zabaviti... danas sam bio u kafani gdje samo straight ekipa brije, nisam nikada zalutao na neki pride, ali da jesam, ono, slučajno naišao iz neke birtije, onako mrtav pijan, mislim da bi skužio gdje sam i da bi se zapio i tamo i da bi mi bilo veselo......a i ne bi izdržao da ne priupitam, onako u nekom ritmičnom trenutku, 'šta ima tetke'.....mislim da bi to bilo veselo...u to ime ću potražiti neku prigodnu.....nek je Dinamo pobijedio.....stariji je od mene i od onih koji ga vode, bili oni pederčine ili pravi momci.... |
još dva dobra dana
- 22:43 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sinoć sam zaspao, pa nisam jučer ništa upisao...čudno je to, tako rano zaspati, ali tako se trefilo...jučer sam se ustao malo ranije i odradio jutarnju šetnju, tridesetak minuta žustrog hoda do Stare brane i okolo Bosuta, ono, čak sam se i oznojio, tušnio se, pa navalio na doručak, pečena slanina i jaja, kroz dan sam bubnio pivkana, koji je dobro došao na ovoj žegi, a za ručak kokošiju supicu s taranom, a poslije malo kuhanog mesa i salatu od marimahuna, to mi je jedan od omiljenih priloga, moja mati baš ne voli kada kažem marimahune, ali to mi je onako, šala, koju ne voli baš svako čuti....popodne sam sjeo na bicikl i vozio se dok se opet nisam dobro oznojio, došao kući i večerao lubenice...nešt malo čituckao i chatao i zaspao k'o kokoš....a jutros, opet malko jutarnjg razgibavanja, pa doručak, pojeo sam par komada pečenog mesa i ostatak mahuna i krenuo u dan. Danas sam popio par litara vode, žega čini svoje, a to je dobro, eto, moram se pravdat što pijem vodu, ali što ću.....za ručak smaz'o supicu i dva komada sirnjače, sirnice, štrudle sa sirom, ali slane ili kako to ljudi već zovu, a popodne opet bio na sportu...dobro sam se iscrpio...nisam nikada bio neki sportaš, ali eto, treba i to, a i poklapa se s onom potrebom za kretanje....poslije sam popio par piva, što ja znam, mogu reći da je to bila večera, heh, ako ću tako na to gledati, onda mogu reći da je bila dobra...trebao bih se izvagati...gledao sam te neke indekse tjelesne mase, pa na raznim stranicama imaju različita mišljenja...neki su, čini mi se, totalno nedostižni....nema veze, skužio sam da se trebam kretati, pa makar šetnja je dobra stvar...kao sportaš nisam nikada nigdje sudjelovao, jedino bih se mogao dohvatiti svega toga u nekom rekreativnom smislu...stvarno dobro dođe....sad mi pala na pamet jedna vesela stara stvar..hahah, bezveze, nisam 100 godina ludov'o u nekoj diskoteci a ne mogu sad da ne stavim još jednu nisam nikada bio neki fliperaš, ali ovo mi uvijek bilo baš veselo.... kad sam već kod flipera, evo još jedne..... e baš dugo nisam bio na nekom tulumčini |
jedna luda subota
- 20:52 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Imam veliku tremu glede&unatoč pisanja ovog današnjeg bloga, jer se bojim da će bit drugačiji......jučer ujutro sam bio baš gladan pa sam dobio pečene slanine i jaja, milina jedna, onda sam išao na sunce, pa san popiojedno pivo, aaa kako mi je dobro sjelo.......sve do ručka jedva sam pomislio na hranu, pa sam uživao u satarašu, dva korumpira i tri hrenovke..onda sam s bratom išao u shopping centar. Sve smo obišli, brat je tražio neke hlače, ja nisam ništa tražio, biali bilo mi je OK šetati okolo, to je valjda najbolje doba za posjet shopping centru, vruće subotnje popodne kada nema nikoga.. u svakom lokalu drugi house svira....onda smo otišli u kino.....Transformers 3. Nešto neočekivano, fantastična predstava !! Predložio sam da nakon predstave odemo na UFO, a obzirom da sam se zabrljavio s nachosima, odnosno sa umakom, išao sam uzeti neku majicu, usput sam sreo kolegicu kojoj sam mahnio izdaleka, bilo mi neugodno onakav musav prilaziti bliže, pa poslije jednog kolegu, nisam mogao vjerovati....ulazak je bio težak jer su sve zelene površine bile zakrčene automobilima, no našli smo mjesto, obzirom da me stislo, predložio sam da odemo u neku kafanu...popili smo po Guinness i usput gledali što se događa. Brat je primjetio da je koncert vjerojatno u onom smjeru u kojem idu oni tamo hašišari, dok lijepo dizajnirana vozila idu u drugom smjeru.....tamo smo poslušali par stvari društva brkatih mladića i nekih francuza....i polako krenuli kući, naravno, večer nije bila gotova, naišao sam kod prijatelja na roštilj i napapao se pečenih krilaca. Obišao sam još par šankova i došao kući...sve bi bi valjda bilo u redu da nisam bio tako veseo kakav sam bio ....opet nije svjetlilo svjetlo i opet sam osjetio hladnoću i bol u glavi...obzirom da glava nije imala razloga da boli i da sam se živ us'ro, otišo sam po bateriju i komad letve i vratio se nazad, te zatekao neku sjenu ispod lojtri za tavan.....auuu, zabolila me glava i opet osjetio hladnoću, jako, ali sam šarao svjetlom i ugledao pored vrata neku sjenu, pa pitao....a otkud Ti, a glava me još više zabolila i onda sam počeo kužiti kako se glavobolja pretvara u misao..NE PANIČARI, NE BOJ SE....nisam znao ništa bolje odgovoriti, nego, neboj se ti.....i tu smo se negdje valjda skužili.....momak, visok kao i ja, ali malo manji se otvorio...nisam znao kud bi gled'o...nije cigo, ni pijanac...niti medo koji pleše, ništa od onoga što bi mi možda palo na pamet, stao i gleda......onako, visok k'o i ja, tamnije puti i nekog presijeavajućeg odijela, opet, NE PANIČARI....rekoh, ne seri, nemoj Ti paničarit....onda me opet zabolila glava...JA NISAM PANIČAR....mislim da sam skužio tu negdje da dobijam misli u glavu i da to boli, a onda, NEĆE JOŠ DUGO.......GLUP SI, PA TI TREBA VIŠE...i stvarno, osjetio sam neko olakšanje....TI NISI BAŠ NORMALAN, INAČE NAS NTKO NE VIDI....a ne znam jesam li bilo uplašen ili pijan, pa sam pomislio (NE POVIKAO) šta radiš Ti tu ?!! ODMARAM, reče i napravi korak prema meni, smrz'o sam se.....stani, rekao sam i reci tko si, odakle...IZDALEKA...wtf, pa šta radiš tu...GRIJEM SE.....da nisam bio veseli kakav sam bio valjda bih ga gađao letovom, ovako sam gledao njegove oči, boje odijela i pokrete, koje sam se trudio kužiti iako sam bio mrtav pijan....JA MORAM PRIJAVITI OVAJ NAŠ SUSRET..nekako sam skonto da me namjerno hladio i bubo me u glavu, pa sam pitao zašto....HLADNOĆA SMIRUJE...reci mi, što radiš tu i nemoj, molim te, hladiti više nikog.....JA SAM SLUČAJNI PROLAZNIK KOJEG SI TI SLUČAJNO OSJETIO.......mrzim te, sad ne mogu ić spavati, jesi li Ti tu sve ove dane...JESAM, DOŠAO SAM SE TU OGRIJATI...kako to misliš, šta nisi otiš'o u saharu(bubnio sam bezveze)..BIO SAM TAMO, ALI TAMO NAS IMA PUNO.....kako, kako Vas tamo ima puno i kako si Ti do'šo 'vamo ??????....JA SAM S PLANETA KOJI JE PUNO TOPLIJI OD TVOG I TU SAM SE DOŠAO DA SE NAUŽIVAM TOPLINE, PRIJE PUTA NAZAD, A TAMO SE SVI OKUPLJAMO I BUDE GUŽVA...kakva gužva....ONO ŠTO TI ZOVEŠ SAHARA JE OKUPLJALIŠTE..kakvo okupljalište ??????.....A MI IZ SLIČNIH TEMPTRATURNIH ZONA TAMO SKUPLJAMO ENERGIJU ZA PUT, kakav put.....NAZAD NA NAŠE PLANETE...pa kako si do'šo 'vamo ??????....ŽELIM BITI ISTRAŽIVAČ I OVO JE DIO MOJE OBUKE........jbt, kakav istraživač i šta radiš u mom dvorištu...TVOJ KOMADIĆ ZEMLJE JE ISPUNJEN MIROM, U SAHARI, KAKO JE TI ZOVEŠ SVI CIJELU NOĆ PLEŠU, A OVDJE SE MOGU ODMORITI, ISPOD SU DOBRE ŽILE....šta, tulumarite po sahari, pa kako Vas ne skuže ???? i što ne zovete ??? ..znam da nema zlata ispod, ali sam se ponadao nekoj žili......NE METAL, TEKUĆINA KAKVE NIGDJE U SVEMIRU NEMA PULSIRA TU JAKO SMIRUJUĆE, ZATO SAM TU, A U SAKARI IMAMO UREĐAJE KOJI STVARAJU OLUJE DA BUDEMO NEPRIMJETNI....ŠALJEM OBAVIJEST DA SAM USPOSTAVIO KONTAKT...što to znači ????? INAĆE NEMAM KONTAKTA SA STANOVNICIMA PLANETA KOJI UČIMO, ALI OVO JE DANAS POSEBNO....kako to ??---MOJE JE DA NAUČIM O VAMA KOLIKO MOGU BEZ KOTAKTA......sad ništa ne kužim, koliko si tu, jesam li te već sreo ??? JESI, PROBAO SAM UBLAŽITI SUSRET HLAĐENJEM, ALI TI JE OSTAO U SVIJESTI....da, znam, neki dan, pa gdje provodiš vrijeme...UGLAVNOM NA ONOME ŠTO ZOVEŠ TAVAN I NA KROVU...i nitko te nije primjetio.....NE. Bio sam totalno u čudu, nisam znao što da kažem, ono, gledao sam sto filmova, pročitao brdo priča i stripova, sve to nešto o bliskim kontaktima, a sada to živio. Pa koliko ostaješ ? Ja sam tu kao neki domaćin, a pojma nisam imao kako da se postavim, sva sreća, pa smo bili tihi. USKORO ĆU MORAT OTIĆI, JER NE SMIJEMO IMATI KONTAKTE SA STANOVNICIMA..zašto..JER NISTE SPREMNI NA TU IDEJU.....evo vidiš kako ja nisam spreman, nisam zvao ni vatrogasce ni vojsku, pomislio sam..DA, ALI MOGAO SI BITI UPLAŠEN I REAGIRATI NEPRIJATELJSKI...sad mi više nije bilo svejedno, sto mislim mi je prošlo kroz glavu, a što radiš ti tu, jesi li ti neprijatelj, smijem li ja s tobom tu sada komunicirati ?? JA NISAM NEPRIJATELJ, JA UČIM, PROUČAVAO SAM REAKCIJE STANOVNIKA NA PLANETIMA SA NIŽIM STUPNJEM RAZVOJA KAKO BI NAPRAVIO FORMU PRVOG KONTAKTA. VI JOŠ NISTE SPREMNI ZA TO. Stanovnike planeta sa nižim stupnjem razvoja, onda postoje i naprednije civilizacije, koliko si ti napredniji od mene, kako si došao, di si parkirao svoj leteći tanjur, ima li nade da se i ja provozam u tom čudu ?? MI SMO TISUĆE GENERACIJA ISPRED VAS, A IMA I ONIH KOJI UČE NAS, SPUSTILI SU ME IZ BRODA KOJI SE NALAZI U ATMOSFERI ZRAČNIM LIFTOM, TI NE SMIJEŠ IMATI KONTAKTA SA NAPREDNOM TEHNOLOGIJOM....zašto ne mogu imati kontakta sa tvojom tehnologijom, cicijo, uff, baš sam se ponadao vožnji u svemirskom brodu....NE SMIJEŠ JER BI TI TE SPOUNAJE DALE VELIKU MOĆ, A DO TE SPOZNAJNE MOĆI MORATE KAO DRUŠTVO SAMI DOĆI, TEK KADA POSTIGNETE JEDINSTVO ONDA ĆETE BITI SPREMNI ZA POMOĆ U TEHNOLOŠKOM SMISLU I SAMI ĆETE SE BRŽE RAZVIJATI, JER JOŠ UVIJEK MISLITE NA POJEDNINAČNU KORIST, A NE NA KORIST DRUŠTVA U CJELINI. JOŠ STE PLEMENA, A NE STANOVNICI PLANETA....ma daj, pa tko će objasniti ljudima da žive na planetu, kad žele vladati jedni drugima, otimati zemlju jedni drugima, prošli su mi kroz glavu židovi i palestinci, oni naši bajni komšije.....ŽELJA ZA TERITORIJALNOM PREVLASTI, KONTROLA DRUGIH I OSOBNA KORIST SU ODLIKE PRIMITIVNIH DRUŠTAVA, NEKA SU TO PRERASLA, A NEKA DRUŠTVA SU ZBOG TOGA PROPALA....pa netko se mora brinuti za svijet oko sebe, netko mora vladati, biti jači, da bi živio moraš nešto imati, stvoriti, zaraditi...JEDINI KRITERIJ I VALUTA ĆE BITI ZNANJE, TAKO JE U SVIM CIVILIZACIJAMA KOJE SU SE RAZVILE. svašta mi je prošlo kroz glavu, proljetos sam trebao nešto razriješiti svojim znanjem, pa sam zakazao...pa kako plaćate, ne znam, kad trebate nešto...pa kako znate koliko nešto vrijedi.....NISI LAGAO, TO JE VRLO BITNO, PITANJE JE VREMENA KADA ĆEŠ SRESTI NEKOG POPUT MENE I LAŽ ĆE BITI VIDLJIVA, VIDIM DA TE TO BOLI I NE ZASLUŽUJEŠ DRUGU PRILIKU, ALI RADITI MORAŠ DALJE...SVE POTREBE SU RIJEŠENE I SVAK IMA SVOJE MJESTO U SUSTAVU, U SKLADU SA ZNANJEM I ISKUSTVOM. što vi tamo ne lažete ?? kako funkcionira taj tvoj famozni sustav, jel imate predsjednike, nekakva upravna tijela...NE LAŽEMO, LAŽ JE SADA POSEBNA FORMA UMJETNIČKOG IZRIČAJA, ALI JE VRLO KRATKOG VIJEKA, PA SU OPSJENARI ZABAVLJAČI POPUT VAŠIH KLANUNOVA KOJI ANIMIRAJU DJECU...U SVAKOM SEGMENTU DRUŠTVA POSTOJE OSOBE KOJE SU SVOJIM RADOM I ISKUSTVOM ZARADILE PRAVO DA STANU ISPRED OSTALIH....to mi ipak miriši na politiku...POLITIKA JE SVE, OVAJ NAŠ RAZGOVOR JE POLITIKA, A JA SAM VEĆ PREVIŠE REKAO...čekaj malo, što jedete, jedva sam dočekao, kako to da možeš normalno disati ovdje, imaš li pluća ili što već ??? JEDEM HRANJIVE SASTOJKE U OMJERU KOJI JE POTREBAN ZA MOJ ORGANIZAM...U SVIM CIVILIZACIJAMA ŽIVE HUMANOIDI KOJIMA JE POTRBAN KISIK ZA ŽIVOT, NEGDJE GA IMA MANJE, A NEGDJE VIŠE, TVOJ PLANET JE VRLO BOGAT, A SADA SE NALAZITE NA RUBU, AKO SE NE UJEDINITE I PODUZMETE KORAKE ZA SPAS PLANETA UMRIJET ĆETE. MOJA CIVILIZACIJA JE BILA NA RUBU, KAO I VAŠA, SADA NA PLANETU IMAMO SAMO JEDNU VRSTU STABALA...U TO VRIJEME JE JE BILA POJAČANA PROIZVODNJA SADNICA STABALA KOJA SU IMALA NAJVEĆU PROIZVODNJU KISIKA, JER SMO PORUŠILI VEĆINU ŠUMA, A NA KRAJU JE TA VRSTA PREVLADALA. VIŠE NE ZNAMO NI NAZIVE IZUMRLIH VRSTA....pa kako znaš koji je omjer idealan za tovj organizam, ovaj blog mi je zvonio u glavi, pa kako ste skužili da ste na rubu......IMAMO UREĐAJ KOJI ODREĐUJE POTREBAN OMJER HRANJIVIH SASTOJAKA I TE SASTOJKE DOBIJAM U OBLIKU TABLETA (znao sam) DA BI SKINUO VIŠAK KILOGRAMA, IAKO TI TO NIJE POTREBNO, POTREBNO JE URAVNOTEŽITI ORGANIZAM, SMIRITI ORGANIZAM, ZA TO JE NAJBOLJI JUTARNJI ZRAK, JER PREKO NOĆI VEĆINA SPAVA I SVA ONA ENERGIJA KOJA SE EMITIRA KROZ DAN MIRUJE I IONI U ZRAKU SU U RAVNOTEŽI. TAJ ZRAK SMIRUJE ORGANIZAM I POVOLJNO DJELUJE NA RAZGRADNJU TVARI KROZ CIJELI DAN. DO SADA SI SAM TREBAO OSJETITI KOJA VRST HRANE I U KOJOJ KOLIČINI TI ODGOVARA. DA SMO NA RUBU ZNALI SMO KADA SMO SHVATILI DA USKORO NEĆEMO MOĆI VIŠE DISATI...a sad, k'o da sam ja vodio dnevnik onoga što sam jeo i kako sam se osjećao, svašta s tobom, pa jel' ne moš ti mene prikopčat na taj tvoj stroj da vidimo što mi paše...a daaaa, glupa pravila, da ne ja ne smijem imati kontakta sa tvojom tehnologijom, izgledaš mi k'o predstavnik neke baš škrte nacije, uff, pa mi cijelo vrijeme stojimo u ajnfortu, ipak je red da te kao domaćin počastim...idemo tamo za stol u dvorištu, pod višnju..JA ĆU VRLO SKORO MORAT OTIĆI, ZAPRAVO BIH TREBAO PREKINUTI KOMUNIKACIJU S TOBOM, SADA KRŠIMO PRAVILA...tek ćemo da ih kršimo, kada si zadnji put jeo pravu hranu ?? DAVNO, KADA SAM BIO NA SVOM PLANETU NA JEDNOJ FARMI...e, fino, sjedi tu a ja idem nešto pronaći....izvadio sam lepinju, kobasicu, paradajz i rakiju......gledao je kako rezuckam kobasicu VIDIO SAM KOD VAS ZAČETKE INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE HRANE, KOD NAS JE SVE INDUSTRIJALIZIRANO, ALI POSEBNO SE CIJENI ONO ŠTO FARMERI NAPRAVE. e saš da vidiš šta je paradajz, friško ubran iz mamine bašče, prije pet minuta je još vukao sokove iz zemlje..MORAM PRIZNATI DA SAM VRLO ZAINTRIGIRAN..prvo rakija, natočio sam sebi i njemu po pola fraklića, ne zato što sam škrt, nego zato što tako bolje klizi i rekao da se sada moramo kucnuti, a onda se sjetio da mu ne moram ništa govoriti, jer je on već digao veselu flašicu, sve mi je vidio u glavi, lopina...kucnuli smo se i nategnuli...meni je dobro sjelo, a pogledao sam njega, malo je štucnuo i srušio se...nisam znao da to tako brzo djeluje...O ALKOHOLU SAM SAMO ČUO...pomogao sam mu da ustane i sjedne, jedva je nekako pogodio usta s hranom, a onda se zadovoljno osmjehnuo....i ja sam bio sretan, baš je to bila dobra scena. Onda mu je zasvjetlilo nešto na rukavu i probao se ustati. POMOZI MI, MOLIM TE, DA SE POMAKNEM DO OTVORENOG.....pomaknuli smo se, onako veseli, do travnjaka, a onda je rekao da se odmaknem i vidio sam kako se oko njega stvara nekakvo polje, koje se počelo ispunjavati plinom koji je izlazio iz njegovog odijela. Plin se polako zgušnjavao i pretvarao u nekakvu želatinu i onda je samo strahovitom brzinom uzletio, kao da ga je povukao nekakav džinovski magnet ili nešto, možda bi onaj simpatični brko znao nešto o tome...... prespavao sam cijeli dan |
jutarnje vaganje
- 06:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Možda bih trebao promijeniti termin upisa, jer vidim da mi je lakše sada tu nešto tipkati nego u jedanaest navečer, u to doba sam taman negdje kretao kuć', a nisam bio u selu......dobro je da sam i krenuo i da nisam nigdje skrenuo.. Za doručak sam pojeo ostatke jučerašnjeg ručka, tijesto s kupusom i zalio to sa sokom...Kroz dan sam popio jedno tri litre vode, jer je bilo vrlo toplo, a popodne se požurio na dogovor za sport....naišao kući razmišljajući da li imam vremena za ručak. Miris pečenog šarana je presudio i sjeo sam za stol.. pečeni šaran i blitva je bila kombinacija koja me malko iznenadila, jer mi blitva nekako više ide sa morskim ribama i mekušscima iz razreda glavonožaca iz porodice Loliginidae. Mogu ja blitvu i samu maštrafiti onako sa maslinovim uljem, krumpirom i malo bijelog luka, pa sam tako i krenuo, prvo blitve da priviknem želudac na tu ideju, a onda uključio i pečene potkove šarana u proces i sve sam smaz'o. Blitva i šaran su se pokazali kao dobitna kombinacija, a dok sam jeo otkrivao sam posve nove kvalitete pečenog šarana, na trenutke je vukao na pravo meso.... O sportu neću puno govoriti, jer ionako nisam nikda bio pravi sportaš, za to čovjek prvo treba imati bar malo kondicije..to me vodi do drugog pravila, po kojem bi ovaj tretman trebao biti uspješan, potrebno je kreteti se malo ! Dakle, kretanje i redovan upis, po mogućnosti u isto vrijeme, a porcije samo malo smanjene. Da, tu je još jedan mali detaljić, osvježavajuće je popiti pivo ili dva, a ne dvadeset i dva, kako se meni nekada desi...zapravo i to je ok, ali u kontroliranim uvjetima, što ja znam, oko nekog roštilja ili ražnja ili talandare ili peke ili kotlića ili svega toga zajedno..... Da ne duljim, idem se baciti u novi dan, nešto doručkovati, naravno, a onda na sunce...mogao bih i na vagu stati, mislim da ću ovaj put skinuti koju kilu.. |
|
Sinoć sam malko zaglavio opet, pa mi se nije ništa dalo pisati, ali evo, bar nekakav trag da ostavim, bio je uredan dan i jučer..... |
Onako baš dobar dan :-)
- 22:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
E, današnji dan bi mog'o dobiti dobru ocjenu da ovo netko ocjenjuje....ujutro sam doručkovao slanine, paradajza i bjelog luka sa tostiranim domaćim kruhom, dobar doručak. Inače volim sve te kombinacije sa slaninom, heh, što se i vidi na meni. Dnevne rutine sam obavljao ne razmišljajući o hrani što je vrlo pozitivno, osvježio se pivom. Ručak je bio vrlo izazovan, faširano i krumpir salata, naravno krupir u kombinaciji sa lukom i uz dodatak kukuruza iz konzerve. Pojeo sam par komada, a ne sve, kako bi inače postupio, to je valjda najteže ustati se od stola dok ima još. Malo sam zakrpao tu obijest pogačicama od tikvica. Poslije ručka sam malo prilegao...sinoć sam bio malko vani, bila friška ljetna večer, onako, fino za sjediti, pa smo se malo zapričali i tako. Navečer sam imao dogovor za sport, pa sam navio sat. Budilica me fino vratila u stvarnost, pa sam se preselio pred ekran da vidim što ima, natovario sam straccitelle u posudicu i zalio domaćim sokom od jagoda. Idealna situacija za biti pred televizorom, taman je započinjala epizoda večere za pet. To sam jedno vrijeme gledao kao mazohista i obično bi si složio kakav fini sendvič, ufff, volim sendviče...Ali ovaj put sam se krenuo baviti sportom. Igra je bila tenis, dubl. Igrao sam sa dečkima koji su malo pokretljiviji od mene i nisam baš bio od velike koristi svom partneru, ali je bilo veselo druženje. Dečki su odlična ekipa, a igraju vrlo živahno. Dušu sam skoro isputio, kada sam došao kući majica mi je bila mokra kao da miss mokre majice (napisao bih mister, ali to valjda ne postoji) i sada evo tu tipkam.....ovaj post bi mog'o biti objavljen u 23.00 sata. To je jedan od uvjeta koji bi morao ispuniti da ova moja kura bude uspješna, Pisati ove postove svakodnevno i stavljati ih ovdje u 23.00 sata. Osim recimo subotom ili što ja znam, iz nekog posebnog razloga koji bi morao naročito objasniti. Ehh, da, dogodilo mi se nešto čudno sada, inače se ne vraćam tako rano kući i obično ne obraćam pažnju na to što se događa u ajnfortu, ali danas mi je nešto bilo čudno..ona lampa se pali sama kad auto uđe i kad bilo tko otvori kapiju, a danas ništa i bilo je nekako hladnjikavo kad sam izašao, ali sam mislio da je to od mokre majice. Ali otišao sam maloprije opet, mahao pred svjetlom kao luđak i onda se upalilo, a kad se upalilo osjetio sam neku bol u glavi i opet neku hladnoću, trnci su me onako prošli i doslovno sam pobjegao u kuću....mislio sam nešto reći bratu, ali svjetlo radi i garant bi me pit'o jesam nešto opet pio, pa sam odustao od te misli. Idem u krpe, dan je bio baš dobar i ne želim ga kvariti sa ludostima.. |
|
Ne mogu zaspati, pa me evo ovdje...to je uvijek tako, nakon vesele noći, ne mogu zaspati...a i spavao sam do kasno....cijeli ovaj tjedan nisam ništa pisao jer sam bio onako veseli svaki dan, pa sam fino i papao i jednostavno nisam imao što napisati, iako mislim da tjedan ima prolaznu ocjenu jer lijepo je sjesti s ok škvadrom i podružiti se... A noćas sam se lansirao u orbitu, sve smo kafane obišli...počelo je još predvečer, zanimljivo kako se u jednom trenutku skupilo društvance, svi se nismo duugo vidjeli i poslije sporta sjeli malo da se pozdravimo. Bilo bi sve super da nema ovih akutalnih političkih gadarija koje se uvijek nađu na stolu, trudim se sve nešto izbjegavati te teme, govoriti općenito, pa se na kraju osjećam glupavo, ali što uopće imam ja za reći, piše u novinama sve. A i ovdje blebećem, dohvatim se tih ludosti, pa tepem bezveze...ima ljudi koji su plaćeni za to...ok, nekad reagiram, kao i svaki drugi čovjek, isprovociran, kao što sam napisao onaj zadnji post ili koji je već bio. Ali to nam scima već dugo rade, provociraju, pa se međusobno koljemo. Ne znam što da radim i što da mislim, lijepo je sjediti za stolom, ali mora čovjek biti spreman odgovoriti na sve na pravi način, a koji je pravi način, to je pravo pitanje. A tko sebi može dati za pravo da nešto komentira. Ok, ja ovdje lupam stalno nešto, ali ovo je moje škrabalište i ništa više, a u stvarnosti ljudi argumentirano govore i sad tu treba nešto reć, biti suvisao i argumentiran, jasan i jezgrovit, užas jedan. Mislim da se svak treba baviti svojim poslom, a i tu još imam puno za učiti.....eto, jel ovo izjava kakvu bi trebao davati jedan profesionalac koji treba biti siguran u ono što govori, nije i idiot sam što to govorim, ali kad je tako i znam da ću biti siguran. Brrrr, opet teme....glavno da mene cijeli dan pere mamurluk, a kad se sjetim dana kad ja to nisam osjećao..... Ali sutra je novi dan, mogao bi i na vagu opet malo stati... |
