I sinoć je bilo veselo, bio kod prijatelja na proslavi rođendana, jeo sam malo, a pio normalno, uvijek je lijepo kad se skupi veselo društvo...svega je bilo i dobre papice i dobre kapljice, zasviralo se, onako baš kako spada, naravno da sam opet bio najgori...ostao zadnji i onda kad je pristojan svijet otišao na spavanje, ja sam otišao u kafanu, malo još da vidim što ima ...ujutro sam se probudio još uvijek dobro natopljen što je bilo vrlo uočljivo, sreća pa nisam izašao iz dvorišta danas...baš sam ono, najgora stoka. Ali bar sam pazio kako sam jeo danas....ručak je bio predobar, možda je i to jedan od problema, to što svaki dan dobijam čarolije koje su predobre da bi ih mogao ignorirati, eto, zamalo sam sada preacio krivicu na nekog drugoga....nema prebacivanja, nije bilo lako, ali sam se nekako ustao nakon što sam pojeo dovoljno, nimalo previše...A za večeru kajsije. E da je sada svaki dan tako.....Gledao sam sada jedan zgodan film o pijancu koji nakon jedne šokantne situacije u životu sve preokrene, 'Crazy heart', zanimljiv komad filma.
Život ide, a ljudi umiru, ovih dana su vijesti onako bile poprilično iznenađujuće, još jedna se velika umjetnica učlanila u klub 27.....veliki talenti, vrlo senzibilne duše valjda tako brzo nekako izgore. Ostaju sjećanja i poštovanje koje kroz ta sjećanja pokazujemo i za te znamenite ljude, kao i za one obične. Mislim da su ta sjećanja vrlo bitna i ne smijemo ih gubiti..o tome sam razmišljao i prošle nedjelje dok sam se vozio, pitanje je samo kako ih održavati a da taj proces održavanja bude što elegantniji....
Post je objavljen 24.07.2011. u 23:15 sati.