| < | listopad, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Danas se negdje na nekom partiju uz treperavu svjetlost koja dolazi iz izrezbarenih bundeva zabavljaju vještice, vampiri, vukodlaci, zombiji i ostala čudovišta koja mi ne mogu pasti na pamet baš sada, ali ta škvadra je sva maskirana, a nekako mislim kako bih i ja mogao navratiti na tu partišku, ali bez maskiranja, jer sam monstrum iz stvarnosti, svežder i ispičutura, koji misli da je raj birtija u kojoj mo'š pit' dok ti ne dojadi i onda se samo izvališ u ljuljačku koja se stvori niotkuda. Mogao bih tamo vječno uživati u birtaškoj atmosferi. Znam da nisam kandidat za rajsku birtiju, ali lijepo je maštati o tome barem. Ovako u stvarnosti, nema ništa bolje, nego doći na šank i nazdraviti s prijateljima, ali iz kafane treba znati i izaći, to je ono što čini čovjeka, a meni se to baš nekako ne da, nego volim ostati još i dati svoj nekakav doprinos atmosferi koju stvaraju čudovišni likovi kojima se ne ide kući. Zato i jesam ovakav, kao krofna, jer kad se konačno dočepam kućnog praga obično potamanim što ima za astalom, a i u hladnjak nisam lijen zaviriti....tu sam se nekoliko mjeseci dobro držao, pa sam opet zableso, ma nisam zableso, nikada ne znaš kada će ti klavir pasti na glavu ili te pogoditi meteor i što onda, bit će mi krivo što sam jedno jutro propustio dočekati tako ili nešto. Neću da mi bude krivo, ali moram ovaj blog opet ukomponirati nekako u sve to i sve će biti u redu, još ako uspijem doći do 99.....leleeeeee mislim da ovaj pajdo pretjeruje, ali refren mi je dobar...podsjeća me na atmosferu koje budem dio u svom jutarnjem obilasku kafana, ne ono kad je kirbaj ili nešto, nego ovako, danima kad se u bircuze ne ide |
|
Danima već ne znam kako da nastavim ovu svoju priču tu negdje, zapetljao sam se u stvarima koje i nisu baš za neku priču...o novcu i politici, a povezane su jedna s drugom, a obzirom da živim u sredini u kojoj jedna opcija važi kao vodeća, ta je odgovorna i za sva sredstva koja dolaze u ove krajeve, pa tako i za moja primanja i tako sve ono što sam tu napisao zvuči poprilično nezahvalno. To me je izjedalo ovih dana, kako da se vratim onoj osnovnoj temi koja me i dovela na ove stranice. Sjećam se kako sam se blesavo osjećao kada sam počinjao ovo pisati, pa onda kako sam s vremenom počeo osjećati i neke rezultate, a onda sam počeo blebetati o svemu i svačemu. I u redu je pisati o bilo čemu samo ne o politici, a opet neizbježna je tema za svakim stolom i tu sam si kao politički laik dopustio da zaključujem svašta i ova neka predizborna psihoza je utjecala i na mene i dovoljan bi bio samo mali poticaj koji bi čuo sa strane da se i ja okušam nekako u toj disciplini. A zapravo se nemam što okušavati, sve je rečeno ili već napisano u svim medijima i ove moje riječi su tek moje viđenje svega toga. Moguće je da su moje pretpostavke krive, ali sve ono što pišu mediji ne može biti krivo. Vodeći ljudi na sudovima, ogromni iznosi nestali bez traga, sve da se te tvrdnje nekako i pobiju, sama sumnja se nije smjela dogoditi, a kamoli i nekakva mogućnost potvrde takve jedne sumnje. Pitanje je što sada, možemo li sve to okrenuti nekako na bolje i kako, najbolje je da se ostavim svega toga i dohvatim se ukusnijih tema..... Danas sam se opet dobrano najeo finih čarolija, čak sam i kolače jeo i definitivno moram razraditi nekakvu strategiju za vrijeme kobasica, koje se neumoljivo bliži... |
noć u metropoli
- 20:52 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sudar zvijezda na drugom kraju galaksije izbrisat će život na zemlji ? To je naslov na koji sam naletio negdje na nekoj stranici, to je ono veliko što ako i u ovim relacijama u kojim živimo apsolutno nebitno jer ako se to dogodi nećemo ni osjetiti, jedino što bi promijenilo na stvari bi bilo evontulano saznanje unaprijed. Ja znam s kim bih volio provesti te zadnje trenutke i kako....znam da svi imaju svoje živote i svoje neke prioritete, ali ako bi bilo vremena i prostora tako bi to nekako volio. Znam da ovo zvuči poprilično morbidno, ali nije tako, jer to su veseljaci kakvih nema nigdje na svijetu, toliko dobre volje nije nikada bilo nigdje ni u jednom društvu. Znam, to bi mogao napisati svatko tko je ikada zaružio, ali toliko dobre volje na jednom mjestu kad se skupi ekipa se ne događa često. Tako je bilo i neku večer, samo što su neki falili, ali to je tako valjda normalno u životu, ne mogu uvijek biti svi svuda, premda je lijepo sjetiti se. Tu sa istoka smo krenuli nas dva i usput još obavili par stvari, ono čisto da nismo išli samo na pijanku, iako je po meni i to samo po sebi dovoljan razlog da se čovjek zaputi. Bilo je i onih koji su došli s juga, a našli smo se svi na mjestu koje nisam nikada posjetio u to doba dana. Početak je bio onako fin, domjenak u pravom smislu riječi u jednom nekonvencionalnom okružju, ekipa koja se zna zabavljati, a onda se atmosfera polako zagrijalavala, malo glazba, malo koktelići i stvorila se atmosfera dobre tulumčine. Ono, neke ljude ne viđaš često, pa malo minglaš okolo, čuješ ovo tamo, ispričaš ono tamo, atmosfera gdje ono 'disištaima stvarno dobro zvuči i kad pričaš, to ide nekako samo od sebe....iskreno, došao sam s namjerom da se satrem do kraja, ali kad god ja tako nešto naumim i to još kažem, to se uvijek nekako dogodi drugačije, tako je bilo i sad. Možda bih trebao jednom nešto najvaviti i vidjeti kako će proći, čisto da vidim da li je moguće....uglavnom, druženje se oteglo i naravno, pristojan svijet je polako odlazio kuć, a ja sam nastavio lutati među ekipom koja je počela ispunjavati birtiju kada su se vrata otvorila, iako.....cijelo vrijeme mi se činilo nekako da su prerano ta vrata otvorili, iako sam znao da je to neizbježno...a tu su mi se počele događati totalno čudne stvari. Prvo mi se neki momak za šankom potužio kako ne može doći do pića, pitao sam ga da kako to, pa kao ne zna kako, pa naruči !! Totalno blesav razgovor, a on meni da 'oće da mu onaj tamo donese....nisam to baš shvatio, pa sam nastavio bauljati po birtiji, izašao malo na terasu, a tamo neke curice prošle pored mene i viču kupile smo kartu, to mi je bilo smiješno..još mi se netko u prolazu obratio kao izbacivaču..Onda sam ušao unutra i otišao do dj pulta i zamolio didžejicu da mi pusti jednu stvar, nije imala tu, pa mi je rekla da smislim drugu, pa sam se zadržao neko vrijeme oko dj pulta. Tu je bilo neko društvance, dvije curice i neki momak, jedna od njih je ličila na glumicu Anna Kendrick, naravno da onda nisam znao to ime, sada sam pogledao na imdb-u, pa sam to pokušao objasniti, bilo je zabavno...oni su isto imali neke glazbene, pa smo se tu nekako našli, naravno, kako to tamo obično biva to društvo je bilo puno veće, a momci su se ponijeli kao pravi kavaliri, onako zaštitnički, bit će da su u meni prepoznali onog najgoreg lešinara. Uglavnom, šta će seljo, počastio sam ih pićem, pa oni mene i tu sam negdje ostao stajati ispod zvučnika i neko vrijeme sam samo slušao glazbu. Za to vrijeme se društvo polako osipalo i kada sam skužio da u gužvi više nema nikog poznatog izašao sam van, tamo mi je opet neki rekao da izgledam kao izbacivač, bio sam u čudu, 'ajd da me prepozn'o kao pijanca, to bi mi bilo nekako logično, ali kao izbacivača, to mi nije bilo baš jasno. Znam da imam ovako pomalo gorilolike gabarite, ali nisam znao da sam tako nekako mrgodno izgledao, suludo. Obzirom da ni na terasi nije bilo više nikog poznatog izašao sam van i krenuo u potragu za pekarom, a našao sam i kebapdžinicu, sve se nešto promijenilo....nekada sam znao sjediti na toj terasi sve dok sunce ne postane tako jako da stvarno ne možeš više sjediti, a sada nitko nije ni jutro dočekao, što je najgore, nisam ni ja...da ne govorim o tome kako sam očito izgledao kao da jedem eksere za doručak, svašta....to je valjda zato što se uvijek osjećam kao neki siledžija i nametljivac kada dolazim tamo i to je valjda sada tako nekako izbilo iz mene, ne znam što drugo može biti, nisam ja baš neki mrgud.. ..ali moram priznati da sam napunio baterije, jučer sam dobro jeo, a navečer čim sam došao kući zaspao i krmio do jutra, baš se naspavao, jest da sam mogao još malo, ali uvijek se može još malo, a naročito ponedjeljkom..sada moram opet hvatati nekakav ritam, nova godina se bliži, a ja sam još daleko od cilja, brrr |
putna groznica
- 14:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Opet sam obrijo po politici, bljak, ali ta tema se nameće sama od sebe, da budem iskren, ja je nikada ne pokrećem, ali svuda i svi vole to nešto komentirati, nedavno sam došao u kafanu i za stolom su sjedili ljudi i diskutirali, da tko može tu doći na vlast na lokalnoj razini i zaključak je bio nitko,što je sasma normalno jer opozicija ovdje nije nikada upravljala ničim i to je veliki problem, ja nisam ništa komentirao, naručio sam piće i pričekao da priča ode u nekom drugom smjeru. Da budem iskren, inače se rijetko usuđujem reći bilo što za stolom jer se bojim da lanem neku glupost, jer uglavnom sam među ljudima koji znaju puno više od mene. Zato valjda onda ovdje toliko blebećem, a da budem iskren i dosta mi je priče o politici, jer mislim da je to jedna fina disciplina koja bi trebala život jedne društvene zajednice učiniti boljim, a ne bojnim poljem na kojem se uvredama nabacuju jedni i drugi i to je nabacivanje sada poprimilo tragikomične oblike. Ono, ako bih se trebao negdje svrstati, mislim da bi bio bliže desnici, ali čini mi se da je to sve nekako izvrnuto i uopće mi se ne sviđa trenutna situacija i mislim da to treba netko reći. Ali tko sam ja, mali bezveznjak, zato i jesam tu, piskaram samom sebi, ali to su moja neka osobna razmišljanja na koja imam pravo i bez kojih ne bio normalan član jedne društvene zajednice, primaš informacije iz svih medija i moraš imati nekakav stav, ali politikom se ne želim baviti, pa zato tu ovako trebunjam, bistrim misli. Neki dan sam gledao jednu emisiju, o izgradnji jednog velikog infrastrukturalnog objekta u americi i ta me emisija baš pogodila nekako, to su stvari o kojima želim razmišljati i kojima se želim baviti, a ne politikom. Svi stalno nešto o tome bruje, pa nisu izbori tajni zato da bi svi nešto o tome govorili, nego upravo zato da se izbjegne to svađanje oko toga tko je za koga glasao. Dođu izbori, prođu i onda koji su izabrani treba da se nose s problemima koji će biti pred njima. Mislim da su promjene bitne i pokušat ću to sada nekako objasniti kroz tu neku poslovnu problematiku, naime, gotovo svi poslovi koji su dobiveni u zadnje vrijeme preko natječaja su polagana smrt za izvođače. Svi se bave kojekakvim glupostima, svađaju se oko trivijalnih stvari, a nitko se nije pozabavio pravilima igre oko dobivanja posla preko natječaja. Da li je najjeftiniji ponuđač ujedno i onaj koji može kvalitetno odraditi dobiveni posao i kako netko sa damping cijenama uopće može odraditi nekakav posao. Zašto nitko ne postavi nekakve kriterije po kojima bi se dobivao posao. Istina, najlakše je reći ovi su najjeftiniji i evo njima posao. I sada svi igraju po tim pravilima, a koliko dugo će to trajati ? Amortizacija je neumoljiva stavka, a ne ulaže se u obnavljanje i modernizaciju i s vremenom tvrtke neće više ni moći biti konkurentne ni po damping cijenama, jer će svu dobit morat ulagati u kojekakve popravke i preživljavanje. To je vrlo bitno, da se postave nekakava pravila, nekakvi kriteriji, jer bi kompletna operativa mogla polako nestati, a što će biti onda ? I zašto se to dešava ? Bljak....eto malo o politici iz jednog kuta koji mi je interesantan...nisam ja kivan na političare ni ljubomoraj jer je neko zaradio svoj sportski dvosjed skroz politiku, mogu se i ja baviti politikom, niko mi ne brani, ali nekako želim ići nekim drugim putem i na taj način što napravim, napravim, a političarima svaka čast, nije to nimalo lako. Toliko o politici, ja sam tu ipak zbog ove svoje trbušine koju ne mogu kontroliti, ali što da se radi, ječer sam bio na klopi u baranji s kolegama, a navečer gledao utakmicu onako kako se utakmica gleda, uz dobru pečenku i par piva. Stupanj nabreknuća trbušine na kraju dana maksimalan, neprocjenjivo. Kada je pristojan svijet otišao kući, navratio sam do omiljenog mi noćnog bara, na jedno...a tamo za šankom neki pajdo priča ovim našim ulicama i ljudima koji tu šetaju, pa spomene neko ime, a ja onako blago pojma nemam, pa mu kažem, znaš, ja sam ti običan pijanac, a i ti si, pa živio....ubrzo je otišao, a ja sam svoje pivce u miru popio, pozdravio barmena i krenuo polako kuć'...onda sam pisao onaj jutrošnji post, koji me dočekao ujutro kada sam se probudio, pa sam samo kliknuo objavi. Onda sam morao obaviti jednu zadaću koju inače ne stignem kroz tjedan, pa sam skužio da mi fali alatka, pa sam zvao upomoć, naravno, danas je praznik i ljudi žive prazničnim tempom, a ja sam uletio kao konj u lijepi, mirni, obiteljski život. Neke zadaće nije lako obaviti i strašno je vidjeti kakve bitke ljudi vode. Na žalost, možeš samo poželjeti sreću ljudima i diviti se upornosti i volji kojom se nose s problemima. Ručao sam, fini korumpir paprikaš i sada čekam polazak na put, idem na jedno veselo druženje, ma idem se razvalit ko budala sa velegradskom ekipom, k'o englez u parizu, k'o vinkovčanin u zagrebu.....možda tamo bude netko tko može utjecati na ljude, da se ujedine i da se okrenu pravim stvarima. Nadam se da ću tim kršom napunit baterije za idućih mjesec dana, ima da samo rmbam i da opet malo pazim kako jedem, možda ipak pogodim 104, ma, moram bit realan, 105 je cilj, ali važno je opet krenuti...eto, od ponedjeljka..... evo jedna da se ufuram u urbani đir malo |
|
Mislim da sam nekad, kad je bilo veliko pitanje tko će biti novi izbornik reprezentativaca, tipovao na ovog aktualnog, ali to je bila birtaška priča i sve je bilo nekako veselo....i pogodio sam...i imao je zanimljiv niz, a onda je vrlo moguće potpao pod nekakav utjecaj šefova i ostatka svite i sve je o'šlo u klinac, to ne želim nikome više da se desi, pa ni sebi u nekom mom mikro svijetu. Nogomet je vesela stvar jer možeš sjesti s ljudima i razmijenit poneku riječ, to je ono najgore, što ja sve želim prikazat kao zezanciju....čitao sam malo zadnji post, pa mi se nije svidio, nimalo, malko sam zabrijo.... sve sam si izgledao gladan i žedan, a nisam..sve što imam, možda nije značajno, ali je moje i uživao sam u nabavci. Danas se ljudi cijene po zaradi i to je ok, treba imati za kerenje, a stara poslovica neka kaže da treba i za pojas zadjenuti, tja, ako sam mog'o piti, moći ću i raditi...ali nije fora danas raditi, treba zavrtati, a to mi nakako nije fora. Evo, ga, jučer sam zvčao kao neki kukavac, a danas kao da se pravdam, a ni jedno, ni drugo nije istina, nego više nekakva refleksija na signale koje primam od njabližih, 'čuvaj bijele novce za crne dane', 'daj više počni mislit na sebe' i sve take neke fore. O novcu ne valja ni misliti, ni razglabati, znam da ga moram imati, zarađivati, jer moram platiti osnovne potrebe, a i ove neke gušte do kojih mi je stalo i guštat ću dok budem mogao, a kada ne budem mogao, neću. Vrlo jednostavno. Preko noći se ne može zaraditi ništa, to svi znaju, iako to svi žele... ima nekoliko načina da se ovih dana čovjek opari, može se dobiti na lotu, opljačkati banku ili, što ja znam, učlaniti u HDZ. Oni će ove godine izgubiti izbore i pare će se prebacivati na račune članova, hrpimice, "treba se spasiti što se spasiti da". Zapravo je veliko pitanje da li će se to dogoditi, jer da bi se to dogodilo, svi bi trebali glasati za opoziciju, a ta ideja se možda neće svidjeti desničarima. Baš je zabavna ta politika u nas, od svih, desničari su ti koji se najviše kunu u ljubav prema domovini, a godinama su podržavali najbezobrazniju krađu na svijetu i obezvređivanje nacionalnih interesa, od svih, oni se najviše groze balkanskih integracija i ne vole srbe ni vidit ni čut, a podržali su dolazak na vlast u koaliciji sa SDSS-om, koji bi opet da budu vaga ili nekakav bitan činitelj u slaganju nove vlasti. Pitam se gdje su bili kada je trebalo osuđivati stvari koje su se događale u ovim krajevima devedesetih, ti pametnjakovići koji opet žele biti jezičac na vagi. Ne treba im dat da zaborave, nitko ne smije zaboraviti, ali HDZ je ih je prigrlio kako bi ost'o na vlasti, iako se u Vukovaru opet fura na supernacionalnu stranku, a desničari su to sve podržali. Sada bi mogli podržati promjene, pa onda ako misle da mogu i žele, nek se kroz iduće četiri godine organiziraju u stranku koja će napraviti veliki korak naprijed. Stvarnost je takva da će svako vjerojatno glasati za tamo neke koji će skupiti nekakav sitan broj glasova i onda će se trgovati s položajima i od promjena neća biti ništa, a to je žalosno, jer promjene bi dobro došle svima, ovima koji su sada na vlasti da se regrupiraju i prouče svoje pogreške, a opoziciji da konačno pokaže što zna i može. A ako se kojim slučajem promjene i dogode, samo se nadam da neće napraviti masakr i da će znati prepoznati ljude koji nešto znaju i ostaviti ih, jer to bi bila prava snaga politike, pa nisu valjda svi mufljuzi. Opet sam zabrijao o politici, ali to je neizbježno, pogotovo kada se priča o novcu, lovi.... svi vole imati love, volim i ja, na kraju krajeva, potrošiti, ali trošim ono što imam i koliko mogu i bitno mi je kako ću do tog nekog novca doći, općenito se trudim na neki svoj način živjeti, a opet poštovati sve oko sebe, iako je možda lakše ići i gaziti sve pred sobom, pojma nemam, možda na kraju neću imati ništa, ali ću biti valjda zadovoljan, jer mislim da postoje neke stvari vrijedne poštovanja i tako se nekako trudim živjeti i nekako sam zadovoljan ovim dosadašnjim životom kakav god da je. Ne znam kako izgledam gledan sa strane, kao pijanac i vucibatina vjerojatno, to je zato što ne volim reći da nešto neću ili ne mogu, ali valjda tu i tamo, kada se naspavam i ustanem na vrijeme izgledam i uredno. A izgledao bih i urednije da živim po tim nekim pravilima koja sam ovdje definirao, sve je moguće, pa možda i to napravim, tko zna...... evo jedna patetična |
|
Ne volim baš ove jutarnje postove, jer uvijek napišem neku ludost, ali opet, obzirom na frekvenciju u kojoj nekako vibriram u zadnje vrijeme apsolutno je nebitno, jer je velika vjerojatnost da će sva slova pootpadat s ekrana. Krenuo sam sinoć pisati, pa sam prekinuo upis, a ono što sam napisao htio sam začiniti nekakvim spotom, ali ni jedan mi se nije učinio baš prikladnim. Sinoć sam demolirao jedan frižider, ne zato što sam htio, nego ne znam zašto, možda bih se trebao zaposliti kao drvosječa i rušiti drveće tako da samo stanem pored i dotaknem i stablo bi puklo, da ne spominjem uštedu na osnovnim sredstvima. Ma pretjerujem, ali stvarno sam u nekom blesavom raspoloženju. Neki dan sam se trebao prijaviti ovdje da nisam ostvario cilj, 104 kilograma žive vage, nego je bilo više, jer sam prošli tjedan, a bome i ovaj pretjerano žderao, ali nisam. Ono, nisam im'o di lokat, pa sam žder'o. Nije da nisam im'o, ima birtija kol'ko hoćeš, ali bojim se da bi vrata otpala da sam u koju uš'o....napisao sam tu hrpu nekih pravila, koja su, ono, ok, ali treba se toga držati, ali ako ćeš se držati svojih pravila, onda moraš biti u najmanju ruku bezobrazan ili vrlo elegantan da se tih pravila možeš i držati....najbolje je bit pustinjak, sjest pod neku šljivu i glumit nirvanu. Ne mogu ja biti pustinjak, isto kao što se ne mogu keriti svaki dan, jer nisu svi dani za kerenje, iako mi svaki dan dođe da naherim šešir i odem u prvi bircuz, pa naručim sve po redu. Ali ne mogu si to priuštiti, jer imam obaveza i moram se ujutro ustati, iako je bolje bit razvaljen i ne mislit o ničemu. I tako od kerenje dođeš do spoznaje kako si mal, sitan, to što gabaritima podsjećam na čovjekolikog majmuna, bundolo, nema veze, nego u odnosu na cijeli svijet koji živi okolo, na sva čuda koja nikada nećeš vidjeti, niti im se približiti. Sad zvučim kao megaloman, ali čuda ima u životu svakog čovjeka, svaki dan, samo je pitanje koliko ih tko vidi i cijeni....i mislim da svako može bit čarobnjak, ne treba vaditi zeca iz šešira, ali otići u šumu, uloviti zekana i staviti ga u pac, to je već vrla čarolija. Sve dalje ovisi o osobnostima i sklonostima, hoćeš li ići u šumu u lov na zekana ili ćeš ići nekim drugim poslom, nebitno, bitno je samo da imaš neki smisao i da budeš koliko toliko koristan. Jesam, mal sam i sitan, nit sam nešto stvorio, nit sam nešto zaradio, niti zaslužujem nekakvu ocjenu po nekim životnim standardima, a evo trkeljam tu nešto o životu i čarolijama koje može otkriti ako se malo potrudiš. Neki dan sam čitao nekakav članak o sigurnosti, kako je Muhamed Ali bio najjači jer je vjerovao da je najjači i kako u životu loše prolaze oni koji sebe i svoje mogućnosti realno procjenjuju. Mislim da se sigurnost gradi, nekim svojim životnim stilom, stavom, ponašanjem. I nekakvim materijalnim dobrima koja si stekao, moram to priznati, iako to nisam smatrao bitnim i nisam ništa stekao, sve što god sam ikada u životu zaradio sam protrajb'o, boli me ova rečenica, točno osjećam kako se horizonti sužavaju i kako postajem još sitniji i manji, ali to je realnost i tako treba razmišljati. I što sada da napravim, da sjedim u kući i da počnem gurat pare u čarapu....ma nije mi žao ni lipe, možda malo nekog sportskog dvosjeda, ali koji će mi to klinac......još nisam vidio polarnu svjetlost, ni veliki koraljni greben ili zapio u nekom rudniku dragulja na kraju svijeta.... evo jedna s jednog gradilišta down under |
