Sudar zvijezda na drugom kraju galaksije izbrisat će život na zemlji ? To je naslov na koji sam naletio negdje na nekoj stranici, to je ono veliko što ako i u ovim relacijama u kojim živimo apsolutno nebitno jer ako se to dogodi nećemo ni osjetiti, jedino što bi promijenilo na stvari bi bilo evontulano saznanje unaprijed. Ja znam s kim bih volio provesti te zadnje trenutke i kako....znam da svi imaju svoje živote i svoje neke prioritete, ali ako bi bilo vremena i prostora tako bi to nekako volio. Znam da ovo zvuči poprilično morbidno, ali nije tako, jer to su veseljaci kakvih nema nigdje na svijetu, toliko dobre volje nije nikada bilo nigdje ni u jednom društvu. Znam, to bi mogao napisati svatko tko je ikada zaružio, ali toliko dobre volje na jednom mjestu kad se skupi ekipa se ne događa često. Tako je bilo i neku večer, samo što su neki falili, ali to je tako valjda normalno u životu, ne mogu uvijek biti svi svuda, premda je lijepo sjetiti se. Tu sa istoka smo krenuli nas dva i usput još obavili par stvari, ono čisto da nismo išli samo na pijanku, iako je po meni i to samo po sebi dovoljan razlog da se čovjek zaputi. Bilo je i onih koji su došli s juga, a našli smo se svi na mjestu koje nisam nikada posjetio u to doba dana. Početak je bio onako fin, domjenak u pravom smislu riječi u jednom nekonvencionalnom okružju, ekipa koja se zna zabavljati, a onda se atmosfera polako zagrijalavala, malo glazba, malo koktelići i stvorila se atmosfera dobre tulumčine. Ono, neke ljude ne viđaš često, pa malo minglaš okolo, čuješ ovo tamo, ispričaš ono tamo, atmosfera gdje ono 'disištaima stvarno dobro zvuči i kad pričaš, to ide nekako samo od sebe....iskreno, došao sam s namjerom da se satrem do kraja, ali kad god ja tako nešto naumim i to još kažem, to se uvijek nekako dogodi drugačije, tako je bilo i sad. Možda bih trebao jednom nešto najvaviti i vidjeti kako će proći, čisto da vidim da li je moguće....uglavnom, druženje se oteglo i naravno, pristojan svijet je polako odlazio kuć, a ja sam nastavio lutati među ekipom koja je počela ispunjavati birtiju kada su se vrata otvorila, iako.....cijelo vrijeme mi se činilo nekako da su prerano ta vrata otvorili, iako sam znao da je to neizbježno...a tu su mi se počele događati totalno čudne stvari. Prvo mi se neki momak za šankom potužio kako ne može doći do pića, pitao sam ga da kako to, pa kao ne zna kako, pa naruči !! Totalno blesav razgovor, a on meni da 'oće da mu onaj tamo donese....nisam to baš shvatio, pa sam nastavio bauljati po birtiji, izašao malo na terasu, a tamo neke curice prošle pored mene i viču kupile smo kartu, to mi je bilo smiješno..još mi se netko u prolazu obratio kao izbacivaču..Onda sam ušao unutra i otišao do dj pulta i zamolio didžejicu da mi pusti jednu stvar, nije imala tu, pa mi je rekla da smislim drugu, pa sam se zadržao neko vrijeme oko dj pulta. Tu je bilo neko društvance, dvije curice i neki momak, jedna od njih je ličila na glumicu Anna Kendrick, naravno da onda nisam znao to ime, sada sam pogledao na imdb-u, pa sam to pokušao objasniti, bilo je zabavno...oni su isto imali neke glazbene, pa smo se tu nekako našli, naravno, kako to tamo obično biva to društvo je bilo puno veće, a momci su se ponijeli kao pravi kavaliri, onako zaštitnički, bit će da su u meni prepoznali onog najgoreg lešinara. Uglavnom, šta će seljo, počastio sam ih pićem, pa oni mene i tu sam negdje ostao stajati ispod zvučnika i neko vrijeme sam samo slušao glazbu. Za to vrijeme se društvo polako osipalo i kada sam skužio da u gužvi više nema nikog poznatog izašao sam van, tamo mi je opet neki rekao da izgledam kao izbacivač, bio sam u čudu, 'ajd da me prepozn'o kao pijanca, to bi mi bilo nekako logično, ali kao izbacivača, to mi nije bilo baš jasno. Znam da imam ovako pomalo gorilolike gabarite, ali nisam znao da sam tako nekako mrgodno izgledao, suludo. Obzirom da ni na terasi nije bilo više nikog poznatog izašao sam van i krenuo u potragu za pekarom, a našao sam i kebapdžinicu, sve se nešto promijenilo....nekada sam znao sjediti na toj terasi sve dok sunce ne postane tako jako da stvarno ne možeš više sjediti, a sada nitko nije ni jutro dočekao, što je najgore, nisam ni ja...da ne govorim o tome kako sam očito izgledao kao da jedem eksere za doručak, svašta....to je valjda zato što se uvijek osjećam kao neki siledžija i nametljivac kada dolazim tamo i to je valjda sada tako nekako izbilo iz mene, ne znam što drugo može biti, nisam ja baš neki mrgud..
..ali moram priznati da sam napunio baterije, jučer sam dobro jeo, a navečer čim sam došao kući zaspao i krmio do jutra, baš se naspavao, jest da sam mogao još malo, ali uvijek se može još malo, a naročito ponedjeljkom..sada moram opet hvatati nekakav ritam, nova godina se bliži, a ja sam još daleko od cilja, brrr
Post je objavljen 10.10.2011. u 20:52 sati.