Danas se negdje na nekom partiju uz treperavu svjetlost koja dolazi iz izrezbarenih bundeva zabavljaju vještice, vampiri, vukodlaci, zombiji i ostala čudovišta koja mi ne mogu pasti na pamet baš sada, ali ta škvadra je sva maskirana, a nekako mislim kako bih i ja mogao navratiti na tu partišku, ali bez maskiranja, jer sam monstrum iz stvarnosti, svežder i ispičutura, koji misli da je raj birtija u kojoj mo'š pit' dok ti ne dojadi i onda se samo izvališ u ljuljačku koja se stvori niotkuda. Mogao bih tamo vječno uživati u birtaškoj atmosferi. Znam da nisam kandidat za rajsku birtiju, ali lijepo je maštati o tome barem. Ovako u stvarnosti, nema ništa bolje, nego doći na šank i nazdraviti s prijateljima, ali iz kafane treba znati i izaći, to je ono što čini čovjeka, a meni se to baš nekako ne da, nego volim ostati još i dati svoj nekakav doprinos atmosferi koju stvaraju čudovišni likovi kojima se ne ide kući. Zato i jesam ovakav, kao krofna, jer kad se konačno dočepam kućnog praga obično potamanim što ima za astalom, a i u hladnjak nisam lijen zaviriti....tu sam se nekoliko mjeseci dobro držao, pa sam opet zableso, ma nisam zableso, nikada ne znaš kada će ti klavir pasti na glavu ili te pogoditi meteor i što onda, bit će mi krivo što sam jedno jutro propustio dočekati tako ili nešto. Neću da mi bude krivo, ali moram ovaj blog opet ukomponirati nekako u sve to i sve će biti u redu, još ako uspijem doći do 99.....leleeeeee
mislim da ovaj pajdo pretjeruje, ali refren mi je dobar...podsjeća me na atmosferu koje budem dio u svom jutarnjem obilasku kafana, ne ono kad je kirbaj ili nešto, nego ovako, danima kad se u bircuze ne ide
Post je objavljen 31.10.2011. u 23:13 sati.