| < | listopad, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
putna groznica
- 14:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Opet sam obrijo po politici, bljak, ali ta tema se nameće sama od sebe, da budem iskren, ja je nikada ne pokrećem, ali svuda i svi vole to nešto komentirati, nedavno sam došao u kafanu i za stolom su sjedili ljudi i diskutirali, da tko može tu doći na vlast na lokalnoj razini i zaključak je bio nitko,što je sasma normalno jer opozicija ovdje nije nikada upravljala ničim i to je veliki problem, ja nisam ništa komentirao, naručio sam piće i pričekao da priča ode u nekom drugom smjeru. Da budem iskren, inače se rijetko usuđujem reći bilo što za stolom jer se bojim da lanem neku glupost, jer uglavnom sam među ljudima koji znaju puno više od mene. Zato valjda onda ovdje toliko blebećem, a da budem iskren i dosta mi je priče o politici, jer mislim da je to jedna fina disciplina koja bi trebala život jedne društvene zajednice učiniti boljim, a ne bojnim poljem na kojem se uvredama nabacuju jedni i drugi i to je nabacivanje sada poprimilo tragikomične oblike. Ono, ako bih se trebao negdje svrstati, mislim da bi bio bliže desnici, ali čini mi se da je to sve nekako izvrnuto i uopće mi se ne sviđa trenutna situacija i mislim da to treba netko reći. Ali tko sam ja, mali bezveznjak, zato i jesam tu, piskaram samom sebi, ali to su moja neka osobna razmišljanja na koja imam pravo i bez kojih ne bio normalan član jedne društvene zajednice, primaš informacije iz svih medija i moraš imati nekakav stav, ali politikom se ne želim baviti, pa zato tu ovako trebunjam, bistrim misli. Neki dan sam gledao jednu emisiju, o izgradnji jednog velikog infrastrukturalnog objekta u americi i ta me emisija baš pogodila nekako, to su stvari o kojima želim razmišljati i kojima se želim baviti, a ne politikom. Svi stalno nešto o tome bruje, pa nisu izbori tajni zato da bi svi nešto o tome govorili, nego upravo zato da se izbjegne to svađanje oko toga tko je za koga glasao. Dođu izbori, prođu i onda koji su izabrani treba da se nose s problemima koji će biti pred njima. Mislim da su promjene bitne i pokušat ću to sada nekako objasniti kroz tu neku poslovnu problematiku, naime, gotovo svi poslovi koji su dobiveni u zadnje vrijeme preko natječaja su polagana smrt za izvođače. Svi se bave kojekakvim glupostima, svađaju se oko trivijalnih stvari, a nitko se nije pozabavio pravilima igre oko dobivanja posla preko natječaja. Da li je najjeftiniji ponuđač ujedno i onaj koji može kvalitetno odraditi dobiveni posao i kako netko sa damping cijenama uopće može odraditi nekakav posao. Zašto nitko ne postavi nekakve kriterije po kojima bi se dobivao posao. Istina, najlakše je reći ovi su najjeftiniji i evo njima posao. I sada svi igraju po tim pravilima, a koliko dugo će to trajati ? Amortizacija je neumoljiva stavka, a ne ulaže se u obnavljanje i modernizaciju i s vremenom tvrtke neće više ni moći biti konkurentne ni po damping cijenama, jer će svu dobit morat ulagati u kojekakve popravke i preživljavanje. To je vrlo bitno, da se postave nekakava pravila, nekakvi kriteriji, jer bi kompletna operativa mogla polako nestati, a što će biti onda ? I zašto se to dešava ? Bljak....eto malo o politici iz jednog kuta koji mi je interesantan...nisam ja kivan na političare ni ljubomoraj jer je neko zaradio svoj sportski dvosjed skroz politiku, mogu se i ja baviti politikom, niko mi ne brani, ali nekako želim ići nekim drugim putem i na taj način što napravim, napravim, a političarima svaka čast, nije to nimalo lako. Toliko o politici, ja sam tu ipak zbog ove svoje trbušine koju ne mogu kontroliti, ali što da se radi, ječer sam bio na klopi u baranji s kolegama, a navečer gledao utakmicu onako kako se utakmica gleda, uz dobru pečenku i par piva. Stupanj nabreknuća trbušine na kraju dana maksimalan, neprocjenjivo. Kada je pristojan svijet otišao kući, navratio sam do omiljenog mi noćnog bara, na jedno...a tamo za šankom neki pajdo priča ovim našim ulicama i ljudima koji tu šetaju, pa spomene neko ime, a ja onako blago pojma nemam, pa mu kažem, znaš, ja sam ti običan pijanac, a i ti si, pa živio....ubrzo je otišao, a ja sam svoje pivce u miru popio, pozdravio barmena i krenuo polako kuć'...onda sam pisao onaj jutrošnji post, koji me dočekao ujutro kada sam se probudio, pa sam samo kliknuo objavi. Onda sam morao obaviti jednu zadaću koju inače ne stignem kroz tjedan, pa sam skužio da mi fali alatka, pa sam zvao upomoć, naravno, danas je praznik i ljudi žive prazničnim tempom, a ja sam uletio kao konj u lijepi, mirni, obiteljski život. Neke zadaće nije lako obaviti i strašno je vidjeti kakve bitke ljudi vode. Na žalost, možeš samo poželjeti sreću ljudima i diviti se upornosti i volji kojom se nose s problemima. Ručao sam, fini korumpir paprikaš i sada čekam polazak na put, idem na jedno veselo druženje, ma idem se razvalit ko budala sa velegradskom ekipom, k'o englez u parizu, k'o vinkovčanin u zagrebu.....možda tamo bude netko tko može utjecati na ljude, da se ujedine i da se okrenu pravim stvarima. Nadam se da ću tim kršom napunit baterije za idućih mjesec dana, ima da samo rmbam i da opet malo pazim kako jedem, možda ipak pogodim 104, ma, moram bit realan, 105 je cilj, ali važno je opet krenuti...eto, od ponedjeljka..... evo jedna da se ufuram u urbani đir malo |
