| < | siječanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Za doručak burek, topli, domaći, a za ručak grah sa buncekovićem, ooo, morao sam se danas pokrenuti u prvu ovogodišnju malo podulju šetnju i baš je godila...moram si osmisliti nekakav plan za vježbanje...možda je u tome problem..u tom planiranju...uvijek je u tome problem...treba samo početi...nitko valjda nije ovako usporen....pali mi sad na pamet Zenonovi paradoksi....taj se valjda nikad nije ni pokrenuo, sve je objasnio iz mjesta....kakav je to bio majstor bio, to valjda moraš ležati cijeli dan i bulješariti u plafon da smisliš takve zavrzlame.... |
|
Danas sam dan počeo s krvavicom, ponedjeljak, što reći, a za ručak rizi bizi i pohano, uhh, naravno, morao sam još jednom grabiti, na što me mati upozorila, pa sam rekao da ne bih toliko trpao da to nije napravila tako ukusno, ispalo je da opet krivim nekog drugog.....istina, ispadne uvijek netko drugi kriv, a za sve što činim sam odgovoran jedino ja....valjda se zbog toga i smatram tolikim nevaljalcem, ali opet, mora čovjek imati nekakvo svoje mišljenje...meni je nekakva svakodnevica okolopodnevno kratko druženje uz čašicu razgovora sa mojim prvim šefom, pa se tu nađe raznih tema, uglavnom teme vezane uz posao, ali usput se na stolu nađe i neka od onih životnih, neki stavovi nam se razlikuju, ali ne bi ni valjalo da smo svi isti....sjećam se nekih dana iz onog poratnog doba, kada se u jednom, ne znam kako da to nazovem, cimerhoodu, znalo dogoditi takvih nekih svađa oko stvari koje su nebitne ili možda opet jesu, kao npr. idu li klinčići u temfani krumpir..heh, eto do ovog trenutka nisam znao da se tenfani krumpir piše sa 'm' baš sam blento..ali svađa prođe i novi dan dođe i bude nekako ljepši, veseliji i bolji, a onda kada se opet sretnemo, opet zasjednemo i sve nam je veselo... |
Danas sam bio na obiteljskom ručku, uvijek je lijepo kada se za stolom okupi više ljudi, ovaj put povod je bilo krštenje, naravno, pomlatio sam sve po redu, od meze na početku do kolača, s tim da sam čobanac tovario više puta, baš je bio dobar, a i nazdravio sam, kako je to već i red, nisam sad nešto pretjerao, ali nisam ni bio baš nešto za razvaljivanje. Došao sam pomalo nenaspavan, bio malo vani sinoć, nisam se nešto zadržao iako je bila subotnja večer, već neko vrijeme nekako osjećam da nemam pravo da se zabavljam baš, jer sam smeće, nezahvalnik i nevaljalac u svakom smislu i baš me to raspoloženje nekako drma. S tim mislima sam i danas započeo dan, onda kad se nađeš za stolom samo trpaš u sebe i nadaš se da te nitko ništa neće pitati, ali kako to za stolom već bude, priča uvijek ode u nekom smjeru, pa tako i danas. Tetka je pobrojala sva krštenja mališana i izračunala tko je kada na redu za pričest, htio sam reći da recepturu za čobanac ne treba mijenjati, ali kad već nisam imao ništa pametnije za reći, odlučio sam to prešutiti. Onda malo o svijeći i tko ju je izabrao i općenito o misnom slavlju, tu sam primjetio da mi je najzabavniji onaj dio kad se svi rukuju. Prvo pružiš ruku onom do tebe, kao i svi, tu se već komplicira, jer sad se svi okreću i traže slobodnu ruku kako bi je stisnuli s pozdravom mira i dogodi se tren da moraš pričekati slobodnu ruku ili odjednom nekoliko ruku na hrpi, pa to potraje koji tren dulje, dovoljno da pri slijedećem stisku više nitko nema problema, čak i da se malo protegneš i pružiš ruku i osobi koja sjedi nekoliko mjesta dalje s nekakvim toplim pogledom u očima. I dok se pružaju ruke mira, svi živnu i osjeti se to nešto lijepo, eto, to mi je baš super, ostalo vrijeme slušaš misu ili brojiš u sebi svoju glupost i moliš se da nestane. Ok, bolje je ne biti glupan, ali kad već jesi, onda si sretan kad imaš priliku malo se zamisliti. Onda krene priča kad su šljive najbolje za peć rakiju i kako su šljive slađe za sušnih godina, o tome sam nešto malo znao, ipak je tu riječ o rakiji  , a za vino od bazginih bobica sam prvi put čuo..i tako kroz priče za stolom nekako i kući dođeš...Opet ništa o nekakvim promjenama na vagi, a ni ovo što sam napisao mi ne odiše nekakvim finim taktom......koliko god se trudio...možda ni ne mogu biti neki kul i zanimljiv tip, ali trudim se koliko mogu, teleban.. |
|
Kažu da je doručak najvažniji obrok, što se nekako trudim i poštovati, ali opet, izgledam kao da po cijele dane samo doručujem...danas sam obukao debelu vestu, uspio sam se malo zavarati..ali dogodio se pomak, vaga je rekla pola kilograma manje |
|
..danas za ručak bio teleći perkelt, mmmm, čudesno, ali pojeo sam samo jedan tanjur iako je nedjelja i možda bih mogao pojesti malko više, ali nekako mi nije išlo, nekako se ne osjećam baš kao da sam zaslužio išta....sinoć bio malo vani i na kraju naišao u kafanu koja uvijek radi, a eto, ne mogu je promašiti....sjeo za stol i pogledao malo okolo, nekoliko veselih društava i dva pojedinca ovako kao i ja, s tom razlikom da su oni bili dosta stariji od mene..pa sam se malko zamislio, što njih dovodi tamo i na kraju što ja radim tu...da sam sebi pokažem da znam izaći iz kafane, koji kreten...i stvarno, ne zadržim se dugo, nikome ne smetam i odem, sam sa sobom, bez da mi netko mora nešto govoriti...na kraju sam zaključio da sam jedan bahati gad, zbog toga i jesam ovakav kakav jesam, medvjedast, krmast, što ja znam....bahat, obijestan, niškoristi ...molim Boga da mi oprosti za sva zla koja sam učinio što djelima, što riječima... |
|
Danas je bio dan loših vijesti, prvo jedna prometna nesreća, pa bolest, koje su se dogodile ljudima koje poznajem, koje su me baš potresle. To su jako ozbiljne vijesti, a ja opet jako rijetko progovaram o ozbiljnim stvarima, tek kad stvarno mislim da imam nešto za reći ovako kad čujem što sve život nosi, a i onda se bojim da ću nešto krivo reći ili na pogrešan način prenijeti. Inače se trudim i želim širiti nekakve dobre vibre i stvarati dobru atmosferu, a kad čujem ovakve stvari osjetim se tako mali i nemoćan i sve ovo o čemu govorim ovdje, taj neki višak kilograma i što sam ili nisam jeo, mi se učini tako nekako trivijalno i sebično. Možda je tako nekako Jens Sigsgaard došao na ideju da napiše svoju priču, možda nije htio da sluša loše vijesti ili je htio pobjeći od svega, ali na kraju uvijek se ipak moraš nekako znati postaviti i živjeti. |
|
Dan sam započeo nekakvom domaćom verzijom bureka, pitom sa mesom, krumpirima i jajima, to zalio s jogurtom, dobar početak dana, a za ručak tanjur juhe i malo pečene jetrice s krumpir pireom, malo kažem, jer nije to bila nezajažljiva sad neka glad, nije da se nisam mogao suzdržati, nego došlo mi iz dupeta u glavu da od radikalnih poteza nema ništa, ne mo'š glavom kroz zid. Godinama se to masno tkivo formira i sad bi ja tu nešt na silu mijenjao, ne ide, a i poprilično je stresno, ne samo za mene, nego za sve, dođeš kući a ručak na stolu, fino miriši, a ono, ne znaš kud bi gledao i onda kažeš neću...netko je taj objed pripremio, potrudio se i ne možeš ne poštivat to, pa onda, za stolom nikad nisi sam i kad tako nešt izjaviš a svi znaju da jest moraš da bi živio, sad, neki vole jesti malo manje, neki malo više, a ako si jedan od onih koji baš uživaju u klopi, onda takve neke neočekivane izjave zvuče još gore i donose nemir i bujice pitanja. Pa što ti je, pa zašto, onda bi najradije poludio, ali ne smiješ, pa probaš objasniti da si gadan sam sebi, što sada u ovom trenutku nije bitno, iako inače svi primjećuju da si sakrio loptu ispod majice i svašta nešta, sad je opet zaključak da se na silu ništa ne može i da se jesti mora. Jasno mi je da se na silu ništa ne može i da ću ove kile, ako ih skinem, skinuti onako kako sam ih dobiio, postepeno. Važno je samo da ne žderem unezvijereno kako sam žderao do sada, da svoju glupost ne pokušavam ublažiti hranom.... |
|
Ovo je bio nekakav tekući ponedjeljak, umjesto doručka sam progutao žlicu meda i popio čašu mlijeka, a za ručak sam pojeo tanjur juhe, iako mi se osmjehivao lonac pun graha, samo što nije počeo namigivat, pederčina jedna....grah sa friško odimljenom kobasicom, ostao je sutra za doručak...i nije bilo lako, ali nekako sam dogurao do kraja dana, za večeru sam pojeo šaku orasa...ovako kad pogledam današnji 'menu' uopće nije bio loš iako se osjećam nekako gladnjikavo sada, što je valjda i normalno, ali zapravo mislim da sam kalorijski imao skroz zadovoljavajući dan...samo da sutra izdržim, pa da se ne našopam kako sam to znao....ok, onaj svatovski red se ne računa, kad je vrijeme za veselje, onda tu nema primjedbi, ali ovi obični dani su problem, kad sav unezvijeren krenem žderati, to su oni suludi trenuci kada sam sebe smatraš zablokiranim, ograničenim i niš koristi, kad umjesto da radiš nešto korisno gdje god pogledaš vidiš nekakve prepreke.....to je ono, kad sjedneš i sjetiš se svih krivih koraka i zamračiš jer si možda mogao drugačije, a možda jednostavno nije moglo biti drugačije, možda je sve baš onako kako mora biti, eto, sada malo o sudbini, k'o neka narikača tamo... uopće ne treba razmišljati o ničemu...mah, trebalo bi nekako sintetizirati vedrinu i učiniti je dostupnom svima...nisam baš nešto inventivan, soma je izbrijana već u vrlom novom svijetu..evo mi se počelo motati po glavi kako bi tekući ponedjeljak najbolje mogao završiti..naravno u nekom baru....ali preskočit ću tu misao, kao što sam preskočio grah danas...nije bilo lako, ali nikad se neću riješiti ove trbušine ako se ne discipliniram, kao da to nisam već 100 puta zaključio..možda je ovo danas konačno početak završnog niza postova...u stilu pedest postova do sto... |
|
bio sam u svatovima jučer, ženio se rođak i to je bila prilika da se obuče odijelo...nisam godinu dana oblačio odijelo i dogodilo se nešto nevjerojatno, odijelo se smanjilo, hlače sam jedva nekako zakopčao, a sako nisam mogao....pitao sam se kako se to moglo dogoditi...slikali smo se noćas, pa kad sam vidio sliku sve mi je bilo jasno, izgledam kao buhtla, naročito u području stomaka.....ali to što sam se jedva zakopčao, nije me spriječilo da se fino provedem, svatovska juhica, mmmmm, pa sve dalje redom....mislim da nema bolje od tog svatovskog reda..još se trefilo tako da smo nas četiri veseljaka sjedili jedan do drugog....inače na tim obiteljskim okupljanjima nisam baš nikada bio nešt' osobito slobodan, a sinoć smo se baš nekako zaigrali, veselo nazdravljali i sve kako treba..na povratku navratili na još jedno...nisam mogao da ne naručim po jednu time worp votkicu, nije to pravo žestoko piće kao rakija, ali je nekakvog sirupastog okusa i genijalnog naziva, a u sastojcima ima čaroliju najluđe noći, uvijek bude nekako dobro kad se nađe na stolu....tu smo se nekako i uslikali, ojoj...od sutra režim, nema druge.... ..et, jedna za mladence, lijepo ih je bilo vidit...i ako zvuči malo tektasto, baš me briga |
|
Ne ide san na oči, pa evo, da prijavim današnju huncutariju, malo mi je bolje zadnja dva dana, pa sam odmah živnuo, naravno i u birtiju zašao....nije to bio neki izlazak, nego onako...prije ručka, ono najgore doba, obično odem onako na piće okolo podne, ali danas sam produžio, a vrijeme za hodanje po bircauzima prošlo, blagdani su prošli....uglavnom, bilo je fino osjetiti malo tu atmosferu, ali posljedice su bile strašne...popio sam dobar komad aperitiva i tako sam se danas naručao da sam jedva hodao poslije, pa sam prilegao malo popodne......naravno, večera mi nije bila ni na kraj pameti, ali sam razmišljao o vremenu koje sam sprašio, osim jutra, potrošio sam cijeli dan bezveze...ok, nije totalno bezveze, lijepo je podružiti se malo, ali jednostavno nije vrijeme za takve stvari nekako sada, mogao sam dan i drugačije provesti, korisnije.....Neki dan sam bio na malonogometnom turniru i uživio se u gledanje utakmica, divio se golmanu koji je obranio dva penala zaredom i donio pobjedu svojoj ekipi, frajer se svaki put bacio na pravu stranu i uhvatio loptu..gotovo sve utakmice su završile neriješeno, pa su se pucali penali, jedanesterci, paradajzi, rajčice....ili kad vidiš kako se cijela ekipa nabrije da da gol, nakon što su primili jedan...prvo ovaj s centra vrati loptu golmanu, onda ovaj baca loptu skroz naprijed i počinje presing, slijedeći napad zabijaju gol, baš se osjeti ta neka želja ...od svih utakmica jedino posljednja od onih koje sam pogledao nije završila neriješeno....tu su igrali veterani, malo starija ekipa koja nije možda tako brza, ali se žestoko bori....i ovako kad sad pogledam, najjače ekipe su bile one srednjih godina, najbrži su bili oni najmlađi...sve logično...nisam nikada bio baš taj neki sportski tip, malo mi je žao zbog toga, ali nema tu sada promjena, to je gotovo, gdje si, tu si...zanimljivo je počela ova godina, sportska dvorana, sjemenke, voda u bočici, grizodušje što sam zavirio u gostionu....sad ne mogu spavati, ali ne zbog grizodušja, nego jer sam odrapio popodne.....eto, mogao sam fino večeras negdje izaći, ali ne bi bilo loše ujutro se ustati, pa neću nikuda.....čitat ću nešto...neki dan sam tako nešto čačkao po netu, pa nabasao na jednog od prvih junaka koje sam sreo u knjigama, portugalac yanez, pravi pustolov i frajer koji bi sada 100 % otišao u bircuz, a ne bi glumatao nešto kao ja sada....ehh, pustolovina, nekada je sam odlazak u birtiju bio pustolovina, a sada sam počeo razmišljati ima li to smisla i kako ću se ujutro ustati...ako je to kriza srednjih godina, onda se nadam da će brzo proći....ama kakva kriza srednjih godina....kakav luđak |
|
Dan je još dobar, počeo sam funkcionirati, ali noć, brrr, valjda zbog položaja tijela ili pojma nemam, zbog silnih nakupina tih bedova koje čovjek mora iskašljati..čajevi, medovi, bijeli lukovi, bijeli luk jedem k'o van helsing, šumeći prospan i televizija. Malo, malo pa se zateknem pred ekranom, inače, tu sam se nešt začitao, pa je to ok, ali televizija je magnet, stroj za potrošnju vremena, jer tu i beznačajne stvari postanu interesantne....ok, ima stvarno dobrih i zanimljivih emisija, programa i u nekom prosjeku, može se čovjek zabaviti, ali kako se lako zaljepiš za ekran, to je nevjerojatno....stao sam na vagu jučer...prvi put nakon ne znam koliko vremena....ni tu stanje nije dobro...ružni, debeli balavac s daljinskim u ruci....mislim da je vrijeme da se počnem polako kretati, makar s laganim nekim šetnjama i što ja znam, makar plašio ljude na ulici kad počnem kašljati, da sam neki tamo civiliziran nabavio bih onu masku, da ne širim bacile.....mah.... |
|
..remember, remember, the 5th of november...inače volim ekranizacije stripova, pa sa pogledao i ovu ekranizaciju grafičkog romana, kako su ga predstavili...dobar film, mislim da je na nekom od domaćih progarama bio prikazan baš petog studenog....dobro se zabavlja i ta ekipa na televiziji...i baš je fantastična stvar da ekipa pod maskama koju je imao junak iz tog filma danas komunicira sa cijelim svijetom, iako medij koji koriste nije baš dostupan svima, a poruka koju šalju je apsolutno slobodoumna..pitanje je koliko vremena još treba proći da svi ljudi, na svim stranama shvate da se nešto mora promijeniti, jer živimo u svijetu ograničenih resursa i mi u nekom generacijskom smislu nećemo imati problema s tim, ali neka, možda već slijedeća generacija će imati, ako se mi svi zajedno ne potrudimo ostaviti uređeniji i korektniji svijet iza nas.....sad sam sebi zvučim nekako smiješan i nedorečen, jer zašto gubiti vrijeme na takvo razmišljanje kad čovjek ima toliko drugih načina kojima si može ispuniti dan...umjesto u nekakav muzej mogu otići u shopping centar i umjesto da naučim nešto o sebi i društvu uopće, mogu živčaniti što nemam za neku nepotrebnu glupost, iako nisam ni žedan ni gladan...umjesto u knjižnicu, mogu otići u kino, ok, to nije tako loše uopće...ima tako niz primjera...uspjeli smo sagraditi jedan poprilično lijepi svijet sa svim svojim vrlinama i manama, pitanje je sada kako te neke mane otkloniti....jer možda sve i jeste opstanak najjačih, ako i jeste, prerasli smo to, ali vjerujem da to nikada nije bila bit tog nekog postojanja, jer što može čovjek sam, ako uspije ostati sam, baza svega je društvo i što je veće i razvijenije, veće su i mogućnosti za pojednica....aaaaaaa...opet sam zablesao...probudio me divljački kašalj, jučer sam čak i glavobolju osjetio...izgleda da sam pokupio nekog kapitalca među virusima...ili sam sam sebi kriv, uvijek je čovjek sam sebi kriv...više nikada nikuda ne idem bez dugih gaća.....eto, sitnice čovjeku život znače....jedva nekako provirim iz tri dimenzije, a kamoli da vidim negdje dalje, a eto, malo, malo pa zablesam.... ..evo jedna za dobro jutro....pojma nemam kad je inače vrijeme za ovakve stvari, jučer, danas, prije tjedan dva ili za tisućljeće ili je to samo dobra fora..... |
|
Jučer od kašlja i koječega nisam ni jesti mogao, odnosno nisam mogao dugo sjediti za stolom, ali sam zato mogao pratiti sve moguće medije i cugati čaj. Pa sam tako ujutro otkrio zanimljivu poruku koju smo dobili od grupe Anonymuous....požurio sam amo da je objavim, a onda sam se zaustavio, razmišljajući kako će to sigurno svi mediji objaviti i kako je bezveze da i ja to tu stavljam, pa sam odlučio pogledati dnevnik u podne....glavna vijest je gužva na granicama, idu ljudi na skijanje, dalje idu vijesti iz svijeta...za ručak pečena kobasica sa pireom i kiselim kupusom, pojeo sam koliko sam mogao...vitamin c ......večernji dnevnik nisam pogledao, zaspao sam uz knjigu..... ..stvarno kao da nas netko stalno pucka da se gložimo sami sa sobom.... |
|
Kašalj i začepljen nos, već četvrti dan, to je kao neka kazna, pojma nemam. Neku večer sam bio kod kuma na rođendanu, pa sam probao neke stvarno ljute papričice, pojeo sam dva mala komadića, pa su mi se pročistili svi dišni putevi, mogao sam i na uši disati, ali jučer sam morao ipak provesti dan uz čajeve, limunade, uz doručak sam pojeo gotovo cijelu glavicu bijelog luka. Ali apetit nisam izgubio, za ručak punjene lignje, blitva i kuhani krumpir, sve sam pomeo, nema ozdravljenja na prazan želudac. Nije da sam nešto bolestan, ali sam sebi idem na živce. Pa tako listaš svašta, našao dva nova dijetalna prijedloga. Jedan se bazira na ideji da se hrana u jednom djelu dana unosi u organizam, nebitno u kojoj količini, a da se kroz ostatak dana događa prerada hranjivih tvari i izgaranje masnih naslaga. Prijedlog je da se odredi nekih osam sati u dana kada će se jesti i da se toga treba držati i to je to..vrlo zanimljivo. A druga ideja je nekakva terapija: ..kad sam vidio ovu reklamu, došlo mi da odmah naručim jedno pakovanje....ali nekako mislim da je sve to moguće postići prirodnim putem, samo sa malo više kretanja i ipak malo pažljivijom prehranom. Tako će, nadam se i biti, nekako mi je sad palo na pamet, da bih možda trebao izbrisati ovaj video klip, jer je to reklama, a ja ne jedem te pilseve, ali zanimljiv mi je način na koji je taj proizvod predstavljen i zvuči baš nekako efikasno i budi maštu....možda da i ja smislim neku recepturu za razbijanje masnoća, na bazi ljutih papričica i bijelog luka, jer iz iskustva znam ljutina utječe na probavu i općenito, ubrzava metabolizam, a bijeli luk je dobar zbog svojih silnih ljekovitih svojstava, a češćom konzumacijom, navodno utječe i na razinu kolesterola u krvi....fantaziram opet, ali bilo bi zgodno iskemijati tako neku žestoku pilulicu....et, samo mi se ludosti motau po glavi, ali nema smisla sam sebe proglašavati luđakom, kad je svijet prelijepo jedno mjesto gdje sve moguće.... ..a i ovi su neki veseli majstori .. |
|
Godina 2013, dan drugi Doručak, prasetina i francuska, obožavam te novogodišnje ostaloće, ali ni dobar doručak nije baš pomogao, jer sam se probudio kašljući i teško dišući...prehlada, viroza, ono katastrofalno stanje. Cijeli dan okolo nekud hodao, umjesto da sam se pokrio preko ušiju i davio se u čaju. Za ručak paradajzsupa, jelo bogato snažnim antioksidansom likopenom...što je nakon ovih dana vrlo bitno..sada sam malo krenuo istraživati te antioksidanse, pa sam saznao da je grah snažan antioksidans, morat ću to podrobnije proučit...stvarno sam nikakav, takav mi je cijeli dan....i puno toga sam otklonio. To je bilo ružno i nisam znao kako da se opravdam....obično mi ništa nije problem, ali spopala me i ta prehlada i sto nekih misli. Započeo sam ovu godinu postom koji je isto nekako čudan, nisam se nigdje ispovrać'o, zaspo u kanalu...kakva li će to biti ova godina ?! ..ne znam tko je luđi..ili ja ili ovi likovi...nadam se da ću ih sresti ove godine da ih pitam |
|
Godina 2013, dan prvi Doručak sam prespavao, ručak pečena prasetina i francuska salata, večera voćna, naranča i jabuka. Idealno bi bilo da sam se ustao na doručak, ali novogodišnja noć je ipak dugačka, a ova je bila baš nekako lijepa i ok. Iako sam u najluđu noć krenuo dobro naoružan baš veselim flašicama i isto tako veselim planom, ipak je nekakva savjest proradila i nisam se išao okolo praviti pametniji od ceste. Namjera je bila poslije ponoći ići u čestitare, ali trebalo je voziti, a u ovakvoj noći nije baš pametno voziti na neke dalje destinacije i tako sam odustao od svih tih nekih ludosti, kojima sam inače sklon. Ali rijetko kad su te moje egzibicije dobro završile. Eto, to je, najgore je sam sebi priznati da si magarac, a kad nisi magarac, onda uspiješ biti i kuturan. |
