Ovo je bio nekakav tekući ponedjeljak, umjesto doručka sam progutao žlicu meda i popio čašu mlijeka, a za ručak sam pojeo tanjur juhe, iako mi se osmjehivao lonac pun graha, samo što nije počeo namigivat, pederčina jedna....grah sa friško odimljenom kobasicom, ostao je sutra za doručak...i nije bilo lako, ali nekako sam dogurao do kraja dana, za večeru sam pojeo šaku orasa...ovako kad pogledam današnji 'menu' uopće nije bio loš iako se osjećam nekako gladnjikavo sada, što je valjda i normalno, ali zapravo mislim da sam kalorijski imao skroz zadovoljavajući dan...samo da sutra izdržim, pa da se ne našopam kako sam to znao....ok, onaj svatovski red se ne računa, kad je vrijeme za veselje, onda tu nema primjedbi, ali ovi obični dani su problem, kad sav unezvijeren krenem žderati, to su oni suludi trenuci kada sam sebe smatraš zablokiranim, ograničenim i niš koristi, kad umjesto da radiš nešto korisno gdje god pogledaš vidiš nekakve prepreke.....to je ono, kad sjedneš i sjetiš se svih krivih koraka i zamračiš jer si možda mogao drugačije, a možda jednostavno nije moglo biti drugačije, možda je sve baš onako kako mora biti, eto, sada malo o sudbini, k'o neka narikača tamo... uopće ne treba razmišljati o ničemu...mah, trebalo bi nekako sintetizirati vedrinu i učiniti je dostupnom svima...nisam baš nešto inventivan, soma je izbrijana već u vrlom novom svijetu..evo mi se počelo motati po glavi kako bi tekući ponedjeljak najbolje mogao završiti..naravno u nekom baru....ali preskočit ću tu misao, kao što sam preskočio grah danas...nije bilo lako, ali nikad se neću riješiti ove trbušine ako se ne discipliniram, kao da to nisam već 100 puta zaključio..možda je ovo danas konačno početak završnog niza postova...u stilu pedest postova do sto...
Post je objavljen 14.01.2013. u 19:17 sati.