U zadnje vrijeme nekako kao da hodam po rubu afekta, nije da sam sklon nekim takvim reakcijama, ali osjećam da sam na nekakvom rubu. Onda jedem kad god imam priliku, ne znam ima li u hrani tih nekih smirujućih elemenata ili je pun želudac taj neki smirujući momenat. Ipak mislim da pun želudac nije baš neko rješenje, jer organizam, bar ovaj moj organizam sve to pretvara u nepotrebne zalihe. Mogu se ja motati oko stola i ne jesti ništa, nije to problem, ali opet, nekada je lakše natrpati na tanjur nego stajati negdje i nehajno razgovarati o vremenu. Prošli vikend je bio vrhunac, sve neki stolovi puni čarolija kojima se uopće nisam trudio odolijevati. Punog želuca sam krenuo put Zadra, usput stali na ručak, lička janjetina, heh, to nije prošlo neprimjećeno kada smo stigli na cilj. Luk je učinio svoje, ali bilo je slatko. Obzirom da je meni glava bila puna tih nekih misli koje sam ponio iz ove male sredine u kojoj živim i radim, svaki razgovor o takvim stvarima, o klopi i ambijentu mi je bio super. Svaki razgovor koji me mogao odvesti u priču o tim nekim okolnostima sam odmah u početku prekidao i to je bilo jako nepristojno i žao mi je iste sekunde bilo i taj ružni nastup nisam do kraja uspio popraviti. To je druženje bilo vrlo inspirativno, jer članovi tog skupa su sve redom divni ljudi, puni duha, koji imaju imaju što reći i zaslužuju duboko poštovanje. Ali sam zato popravio krvnu sliku, jer tamo gdje su veseli ljudi koji znaju živjeti, definitivnno se moraju dogoditi i vino i gitare. U neko doba je ekipa poželjela nekakav zalogajčić, pa smo krenuli u lov na fast food, što da kažem, lov je bio uspješan, još jedan nepotreban, ali sladak zalogaj, koji sam zalio s pivom. To je bilo druženje. Dan i pol prekrasnih doživljaja i druženja i uživanja u čarolijama kakva se ne događaju često. Vratio se kući i otišao u svatove, opet čarolije, neizbježno, pečene kobasice u dva, olalaaa...i hrpa ljudi koje nisam dugo vidio. Bilo je lijepo, nisam ostao zadnji, ali sam dočekao jutro. Neću ni govoriti o punom želucu. Nedjelju sam prespavao, ali nisam preskočio ni doručak ni ručak, popodne proveo kod prijatelja na terasi, malo nazdravili, malo mezili, malo pričali. Dobio sam na dar paketić tableta koje pomažu oko skidanja kilograma. I ovaj tjedan je skroz neki čudan bio, prva dva očekivanje, tamanio sve obroke. A onda negdje u utorak, srijedu je počelo, jedeš, a želudac daje signale da je pun, nešto nevjerojatno, ali još sam se borio, ono u stilu, pa neće me prevariti, a bilo fine papice neke svaki dan. Danas nisam večerao, ručak sam pojeo malo manji, baš onako kako treba i kako sam i sam trebao sebe natjerati. Čak i jesam živio tako jedno kratko vrijeme. Uglavnom, tablete su super, morat ću se zahvaliti.
Post je objavljen 01.06.2012. u 23:44 sati.