Ne znam što bih od sebe pa žderem, nije mi nitko kriv što sam pretili žderonja, nije mi nitko kriv za bilo što što sam učinio, rekao ili nisam učinio ili nisam napravio. Za sve što jeste ili mu se događa čovjek je sam kriv ili odgovoran, možda je to bolja riječ. Mogu svaliti sve na neke tamo okolnosti, koje su postale dosta drugačije od svega što sam do sada poznavao. Ali okolnosti su ono što svi na neki način živimo, listao sam ove svoje postove malo i tražio neki trenutak u kojem sam nekoga uvrijedio, pa mi na tren svaka riječ treperi uvredljivo, svaki kontekst je upitan, ali nisam nikada nigdje nastupao s namjerom da nekoga uvrijedim, nego da neku situaciju objasnim i stvarno se moram opravdavati sada. Imao sam nekih neopreznih upisa, koji su bili tu da se neka situacija naglasi ili nešto, neki djeluju pomalo bahato ili čak bezobrazno, ali nisu bili napisani da ostave takav dojam. Ali sad kad čitam ima nekih dijelova koji mogu izgledati svakako. Svi smo mi na neki način odraz svijeta u kojem živimo, a svojim aktivnostima jako utječemo prvenstveno na onu najbližu okolinu i nekada su okolnosti neobjašnjive, a to zna biti jako bolno. Nekada su okolnosti nametnute, ali ni to nije opravdanje i onda dolazi ono pitanje što je ispravno, što je u redu i tko to može reći. Imaš tu neku savjest da te vodi, ali tko kaže da rezoniraš ispravno. Ostaje na kraju ono nešto da vjeruješ sebi. Misliš da činiš nešto ispravno, a nanosiš bol svima oko sebe. Vjeruj sebi, to je ego trip koji može odvesti na vrlo sklizak put. Znam da nisam neki super frajer, koliko se opravdavam, više sam neki seronja, ali uistinu ne mislim ništa loše, heh, kako to slabašno zvuči. Riječi koje se mogu tako lako rasplinuti u zraku. Prije ili kasnije valjda svako na svom putu naiđe na nekakav sukob uvjerenja gdje se mora odrediti, nije to teško, ali posljedice mogu biti bolne i dugotrajne. To se valjda zove odrastanje, nemam ništa protiv toga, uostalom, predugo sam to odgađao. Neki odrastu u normalne ljude, a neki eto u pretile ljude koji možda imaju neki smisao. Jedna stvar me uvijek fascinirala, ta neka ravnoteža i razumijevanje, znam da sam vagu poremetio i krivo mi je zbog toga, ali to je valjda jedna od onih bitnih životnih lekcija. Moraš zauzeti nekakav stav. Ali uvijek sam se trudio pretpostaviti kako stvari izgledaju iz nekog drugog kuta i dalje mislim da treba raditi na tom nekom razumijevanju. Mah. Što to vrijedi sve, kada je cijeli poznati svijet na rubu nekakvom, ali nas sve zajedno uopće ne zanima nekakva cjelovita priča, nego samo ovi sitni detaljići koji se tiču nas samih. Ne znam, možda sam i ja sitničavi mali glodavac koji ne vidi dalje od svog trbuha, ali ne mogu da ne pomislim kako bi bilo kada bi energiju koju trošimo na poboljšanje vlastitih uvjeta života, trošili na poboljšanje osnovnih uvjeta života, možda bi se to odrazilo i na poboljšanje vlastitih nekih uvjeta......bulaznim, opet neke utopističke gluposti, dok oko mene postoje stvarni problemi s kojima se treba suočiti.
Post je objavljen 02.06.2012. u 23:52 sati.