Malo je frkovito ovo sada tu pisati kada znam da je izašlo van, heh, da sam na neki način izašao iz ormara. Brr, javnost, ali opet nije to loše, možda javnost pomogne. Da čovjek postane svjesniji sebe i svijeta u kojem živi. Par dana nisam ništa pisao, kako se natjerati kada razmišljaš o tome kako sve ovo napisano izgleda, pa zaključiš da nema veze kako izgleda. Izgleda onako kako izgledaš u stvarnosti i stvarno, ima tu nepotrebnih ili teških upisa, to je ono kada si u nekoj nedoumici ili kada razmišljaš o neizvjesnosti, pa zvučiš kao da cijučeš bezveze i sve tako nešto. To je sve kao nepotrebne nakupine masnih stanica zbog kojih se teže krećeš i sve tako nešto. Tih masnih nakupina se čovjek može riješiti samo da eliminira sve one misli koje ga sputavaju, da ne razmišlja kako će okolina reagirati kada ga vidi da trčkara ili ne zna ni ja kakve ludosti izvodi, glumi sportaša. Isto tako sa svim ovim nekakvim samokritikama, nekada sam sebi zvučim bezorazno, bezobzirno, kao nekakav pasivno agresivni tulipan, nekada opet kao neki don kihot, a nekada opet budem baš dobre volje jer tu pustim misli da idu nesputano van. Daleko je to od nekog Uliksa, ali je dobro imati nekakav oblik autokorektiva. Npr, danas bi se udavio u srnećem gulašu da nisam razmišljao o tome kako ovdje nisam par dana ništa pisao, a i otišao bih nekud lunjati da nisam skužio da mi je bolje ovdje se malo skulirati i onda otići na spavanje.
Post je objavljen 09.06.2012. u 22:14 sati.