Prošlo je i to, kršino sam se jučer pošteno, ali ovaj put je to bio totalno drugačiji doživljaj, cijelo vrijeme sam razmišljao o tome kako se alkoholići razgrađuju u organizmu i kako se stvaraju kristalići urične kiseline i nakupljaju gdje ne treba. Znam da o tome ne bih trebao misliti, ali nije baš lako to izbaciti iz misli. Odsada će to stvarno morat biti zdravica s prijateljima i fajront. Dobro sam se i najeo i napio, dovoljno da zapamtim taj osjećaj. Nije u redu biti udav i stalno daviti ljude s tom pričom, ali svakako ću morat pronalaziti načina da živim s tim. Uvijek sam ostajao zadnji u birtiji i onda poslije još otišao na još jedno, a sada ću morat reći da ne mogu više.....katasrofa. Dobra volja, mislim da je imam, ali nadam se da ću imati dovoljno.....
Danas sam za ručak dobio paradajz supu i palačinke, to zapravo nije loše i nije potrebno jesti meso svaki dan, ali ideal je otrgnuti janjeći but sa ražnja, zarežati na svakog tko se približi da ne smeta dok žvačem i poslije sve to zaliti hektolitrom piva. Ne mogu, ne smijem zbog sebe više tako živjeti, nije da ću počet heklati sada, ali baš se tako nekako bezveze osjećam. Iako, možda ne bih trebao, pitam se kako se osjećaju oni koji saznaju da su dobili aids ili tako nešto. I oni žive....u tome i jeste fora, znati živjeti nekako sa sobom, uostalom, nisam to dobio jer sam jeo samo voće i pio vodu do sada. Ma da, bit će to ok, kad bude zapelo trebam se samo prisjetiti kako je bilo, heh, trebao bi opisati sva svoja pijanstva, auu, što bi tu bilo svašta....
Post je objavljen 25.04.2011. u 16:25 sati.