Zabavno je biti cijeli dan na terenu, stalno neke peripetije, ali to se oduži, pa stalno negdje kasniš, iznevjeriš dogovor za sportiranje, pa ne stigneš na dogovor za gledanje ober nogometnog spektakla, ali prioriteti moraju postojati, a uz to dolazi i ono najvažnije, stekneš neko iskustvo, nešto naučiš i uz sve te neke peripetije na kraju dana budeš zadovoljan. Pa stigneš na jedan krajnje neuobičajen fajront, a ako imaš volje stigneš vidjeti i što ima na kirbaju, pa se oduševiš kako tambure mogu usred grada napraviti pravu štalicu, kako bi to istrijani možda rekli, ako se još dobro sjećam tih nekih termina ili napraviti štimung kakvog se ni jedan Stradun ne bi posramio...sada sam otišao daleko u druge krajeve lijepe nam naše, ali želim reći da je to vrlo bitno da se međusobno svi raspoznajemo i uživamo u priredbama lokalnog karaktera, a ovih dana je vrijeme da se dičimo ovim našim lokalnim folklorom, ipak je ovih večeri aktualna neka fešta na slavonski način..došao sam s puta, pa sam izašao relativno nepripremljen za kerenje, ali možda je i bolje tako jer bih sada vjerojatno bio negdje nasmijan, a sutra bih jedva gledao, iako mi je drago da sam tu atmosferu bar malo vidio. Ali svaka fešta ima svoj vrhunac, pa će tako i ova, kao i uvijek uostalom, pa još ima mjesta za onu tko preživi ima što za reći, heh, kako god to bilo..još nisam na glavi dubio, pa valjda i neću ..a o kilama ću brinit poslije, nadolazeće bacanje bi moglo biti problematično, ali što da kažem, ces't la vie...ovaj ritam je možda spor, ali bar nikoga ne tentam svojim nekim forama..ono, trudim se biti svoj poštujući sve druge oko sebe, ne samo za stolom, nego i u svakoj situaciji...tako možda neću nigdje doći, ali nije me briga, niti želim, niti me zanima biti tamo neki dosadnjaković, ne znam kako bih to objasnio..
Post je objavljen 15.09.2011. u 00:54 sati.