| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
petkovanje
- 18:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jučer ujutro sam stao na vagu i vidio da pokazuje isto. Izabrao sam valjda najgori put, ali treba biti ustrajan. Cijeli dan sam jurio po firmi i kada sam došao kući, bio sam stvarno gladan. Predamnom je bilo pet komada pohanog oslića, da sada ovo ne pišem, pojeo bih svih pet komada i onda bi tražio možda još nešto, a ovako sam pojeo tri i ustao se od stola. Možda je ovo nenormalno, ali vjerujem da rezultata mora biti. ..u toku dana me zvao frend, kolega iz školskih klupa, koji tu sada živi i rekao da ostaje za vikend i kako bi se mogli malo družiti.....odgovorio sam da hoćemo i dogovorio se oko devet.....u međuvremnu sam pozvan na rođendansku proslavu, kako nije lako biti na dva mjesta od jednom, odlučio sam otići na rođendan, čestitati i ispričati se, jer imam još jedan dogovor....krenuo sam pješke i napravio veliki krug oko Bosuta....iskreno, namjerno se nisam žurio da ne pogodim večeru, ali sam došao baš kada je stol bio postavljen.....što da kažem, mmm, šunkica, a sir pripremljen s vrhnjem i narezanim mladim lukom, to mi super fora...pojeo sam i jedan odrezak kulena, ne možeš kulen ne probati, a i bio je baš dobar.....tanjur sam počistio s kiflicama i sve to skupa zalio s pivom, stvarno je bilo u slast......nastavio sam pješke kroz široku ulicu novog naselja, večer kao na nekoj rivijeri....nova zgrada škole, pa teniski tereni, niz kafića čije su terase popunjene i puno šetača koji uživaju u toploj proljetnoj noći....zanimljivo je to kada prolaziš pored ljudi i čuješ jednu rečenicu koliko dopusti onaj korak ili dva dok se mimoilazite, dvojica su prolazila žustrim korakom i razgovarali o njemačkoj nakon drugog svjetskog rata, pa dvije gospođe koje sam sreo ranije dok sam šetnicom išao prema rođendanskoj proslavi, valjda su napravile svoj krug i sada stale na križanju da zaokruže valjda svoje priče, pa četiri gospođe koje su se raširile po stazi i baš dok sam se razmišljao s koje strane staze da ih obiđem po travi, jer s jedne strane je bila ograda teniskih terena a s druge pogled na terase kafića, one su nekako zastale i dogodio se prolaz.....tu negdje sam odlučio izvaditi cigaretu i shvatio da sam opet izgubio upaljač....kako sam se približavao raskršću na kojem sam se dogovorio s frendom izvadio sam telefon da mu se javim da sam blizu, kad sam čuo kako netko iza mene viče pažnja, pažnja....stao sam da propustim biciklisticu i ispostavilo se da poznajem gospođu, pa smo razmijenili nekoliko rečenica, vjerojatno sam izgledao blesavo s fonom i cigaretom u ruci, a bilo mi je glupo pitati ima li možda upaljač....nazvao sam frenda i dogovorili se na semaforu....usput sam sreo još jednu grupicu, bilo ih je trojica i bistrili su nešto o električnoj energiji...na semaforu sam stajao možda tridesetak sekundi kada sam vidio frenda kako dolazi, na semaforu je bilo crveno, držaći cigaretu u ruci, zamolio sam ga da mi baci upaljač.....bilo je zabavno gledati ga kako leti preko pješačkog prelaza i na kraju ga uhvatiti, ok, ne bilo ništa ni da mi je ispao, ali ovo je ipak učinilo atmosferu nekako u startu dobrom, zezanje. Produžili smo do obližnje kafane i uz par piva otišli u svijet armatura i kvalitete betona, vjerujem da nismo bili zabavni nikome okolo. On je imao radnu subotu, pa smo se razišli relativno rano, on je otišao na svoju stranu, prognozirajući mi da ću negdje otići još, a ja krenuo prema parku Lenije. Usput, na oglasnom stupu sam vidio plakat za nekakvu tribinu, e sad, da li je to pokušaj da se političari približe biračkom tijelu ili nekakav iskreni politički angažman, to ne znam, uglavnom, kad sam shvatio da je to politika na plakatu, produžio sam dalje. U daljini sam čuo buku, da li je to moguće ?! Nevjerojatno, naletio sam na air guitar natjecanje, glavna nagrada, karta za koncert grupe Metallica. Jedan od natjecatelja je bio i moj kum, to je bilo super. Kartu je dobio nekakav mladi kosijaner, moj kum, na žalost, nije. Moram priznati da mi je žao što nisam vidio njegov nastup. Popili smo pivo i predložio sam da odemo do centra na još jedno. Kumu je bilo dosta svega i odlučio je ići kući. Odvezao ga je njegov bratić, ponudili su i meni prijevoz, ali obzirom da smo nazdravljali nisam im htio komplicirati put i a i baš mi se šetalo. Nastavio sam polako prema centru sa njihovim kompanjonom koji je rekao da se i njemu ide do tamo. Usput smo razgovarali to nekakvom časopisu o računalima. Prošli smo preko zviježđa Oriona, opet sam se sjetio kako moram naučiti što na koju stranu gleda. Birtije su bile redom zatvorene, a pred onom koja je bila posljednja zatvorena još je stajalo malo društvance u tihom razgovoru. Išlo mi se na još jedno, pa sam produžio do omiljene mi zadnje stanice, tamo se mom suputniku nije ulazilo, pa sam ušao sam. Sjeo i naručio pivo. Taj prostor mi je baš nekako ok, noćni bar sa biljarskim stolovima, koji kao da je iz neke metropole prenešen u Vinkovce. Ubrzo su se za šankom stvorila trojica i stali prebrajati novce, koliko koji ima i što će naručiti, vidi se da im je prijao izlazak. Kako to obično biva, taman sam bio pri kraju s pivom kada je ušao jedan vojnik i počastio me još jednim. Znamo se onako, iz viđenja i bilo mi je zanimljivo gledati kako tretira nekog svog vojnika koji se tamo našao. Kada je taj njegov otišao počeli smo pričati o nekim starim vremenima, iz škole. Naravno da je morao otići i u političke priče, na što sam mu rekao da on kao vojnik nema pravo da raspravlja, a obojica kao građani se izjašnjavamo na biračkom mjestu. Ne znam zašto svi vole toliko tu političku priču ?! Rekao je da se nedavno oženio i da je upravo bio na proslavi rođenja djeteta nekog svog prijatelja i da mu je baš super ovako malo izaći. Tu sam ja iskapio svoje pivo i zahvalio se na društvu. Nekad sam se i ja volio zezati i svašta, ali to jednostavno više ne mogu. Uspio sam kući doći normalan, nisam ni previše jeo, ni previše pio, a proveo sam pristojnu večer u selu. |
