| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
svibanj
- 12:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Nisam ni grama smršavio ovaj mjesec. Bio sam na jednom prekrasnom putovanju, vidio par čuda prirode, moćne riječne slapove i vrhove planina i nekoliko čuda ljudskih ruku, lift kao pristup tim slapovima i neobičnu brdsku željeznicu kao pristup vrhovima planina, pa razne građevinske zahvate koji se događaju u sred gradske vreve, bez utjecaja na normalnu cirkulaciju prometa, ali doživljajima s puta ću posvetiti malo više vremena u jednom posebnom postu, sada ću se malo pravdati, zašto nisam ništa smršavio ovaj mjesec......Pa na tom putu je sve bilo odlično organizirano, smještaj, dnevni program i naravno zadovoljavanje tjelesnih potreba za energijom. Doručak je poseban obrok, kojem uvijek poklanjam puno pažnje, a naročito u hotelu u kojem se švedski stol zove američki doručak, sa pečenom slaninom, jajima, pancakes with maple sirup, nekakvim zanimljivim kolačićima od krumpira i malim kobasičicama i još brdo raznih salata i svega što nisam probao, pa sve to zalivao friškim sokovima. Pa to sve ponovim. Onda se sjedne u autobus i lagano kunjam na putu do prve lokacije predviđene za razgledanje. Pa red šetnje do i oko lokacije i vožnja do sljedeće lokacije. A i u autobusu je logistika bila na nivou, tako da nije nedostajalo suhomesnatih narezaka i raznog peciva. Da ne kompliciram, navest ću samo jednu večeru, pladanj dulji od metar i pol, tridesetak centimetara širok, a na njemu dvije kobasice, bratwurst se to tamo zove, dugačke, dugačke, koje nisu bile za gledanje....ok, možda malo, dok se oduševljenje pogledom nije pretvorilo u uživanje u rezuckanju. I onda velika čaša piva. Jako dobro ! Kako sam se vratio s tog puta, tako mi je svako veče bilo ispunjeno druženjem i vjerojatno sam bio najveći udav pričajući što sam sve vidio. U nedjelju društvo iz srednjoškolskih klupa razreda koji smo dijelili u Zagrebu 91/92 godine. U ponedjeljak sa prijateljima kojima sam htio ispričati što sam vidio usput. U utorak sa vrlim gastarbeiterom u Vinkovcima i povećim društvom koje se skupilo. Srijeda je konačno bila malo mirniji dan, a u četvrtak sam izašao sa jednim dragim australcem koji je nakon par godina malo navratio u ove krajeve, pošteno smo zasjeli. On me zvao za kuma, iako je imao prijatelja s kojima se i i duže i bolje poznavao, bilo čak mi je i malo neugodno zbog toga, ali tu sam se ulogu trudio odraditi najbolje što sam mogao. Petak me odveo na Godišnju skupštinu HSGI koja se održavala u Sisku, to je bilo lijepo. Slušao sam što su ostala društva činila tokom godine i vidio kako se uručuje godišnja nagrada. Bio je poseban doživljaj gledati kako jedan stariji inženjer ustaje, polako navlači kaput i prima nagradu. Nisu to bili novci ili nekakvi pehari, to je bio tuljac poput onog za diplomu u kojem se nalazilo priznanje, priznanje od kolega koji se bave sličnim poslovima. Čovjek koji ima dugi radni vijek i gradio je ceste i mostove i sudjelovao u raznim projektima dobio je priznanje za obnovu staroga zida oko grada Stona. Sretan sam što sam imao prilike biti promatrač te skromne, a opet, vrlo dostojanstvene ceremonije. Sve to je bilo začinjeno veselom večerom. A sutradan obilazak Janafovih postrojenja i Parka prirode Lonjsko polje i poslije toga ručak. U isto vrijeme se u Zagrebu događala fešta, veselo druženje ekipe koju nisam dugo vidio i koju sam htio vidjeti, no, bio sam u Sisku, čuli smo se više puta telefonski i nadao sam se da ću uspjeti doći do tamo. No ručak je kasno počeo i tek negdje oko 17 je bio polazak kućama. Da sam se možda bolje organizirao stigao bih i do Zagreba, ali eto, nisam. Ekipa s fešte me je zvala i predlagala da ključeve od auta predam kolegama, a ja da dođem u Zagreb, no meni se nekako nije činilo u redu da starijim kolegama dajem ključeve od auta i da im govorim, evo, vozite se sami. Ispalo je da sam iznevjerio prijatelje, ekipu koja je napravila super feštu i žao mi je zbog toga. Razvezao sam kolege i došao kući i rekao da idem nazad za Zagreb, na što su me pitali kako mislim piti i voziti, mrzim takve razgovore, a kako sam imao namjeru doći tamo i naravno, nazdraviti s prijateljima, nisam imao nikakvih argumenata za raspravu, pa sam ključeve stavio na stol. Vlakovi su svi otišli za Zagreb, kao i autobusi, zvao sam jednu rent'a'car agenciju, ali nemaju ispostavu u Slavoniji. Ojećao sam se bezveze, pa sam malo prilegao. Kad sam se probudio, negdje oko pola devet, vidio sam da sam propustio i odlazak na koncert u Osijek, sve sam promašio. Katastrofa. Onda sam otvorio jedan od chatova na netu i počeo se javljati redom svima koji su bili tada online i našao se u dopisci s 'vatrenom malom', rekla je da joj trebaju cigarete, pa sam se ponudio donijeti. Napisala mi je broj telefona i da se nalazi u jednom mjestu nedaleko Vinkovaca, na što sam odgovorio da mi je problem doći jer imam situaciju s autom. Onda me stavila na ignore, glup završetak još glupljeg dana. Kod mene u kući svi ključevi stoje na jednom mjestu i ne mogu izaći bez da me netko ne pita kamo idem. To je valjda normalno pitanje, ali mi baš i nije trebalo. Ništa, obukao sam se i otišao po ključ, mrzim to, ako u kasnu večer negdje krenem, to je kao da negdje gori. Krenuo sam natočiti benzin, jer sam ionako ispraznio rezervoar i usput kupio cigarete. Nisam lažov, rekao sam da ću ih donijeti i donio sam. Ali nisam se baš nešto pokazao te večeri. Treba se znati ponašati u svakoj situaciji, a od nekih me boli glava, ružan sam i debo i to moram promijeniti. |
