..svaki put kad se čovjek mrdne od utabanih putova nauči nešto, nešto malo o toj nekoj novoj sredini, a kroz te spoznaje o novoj okolini, kroz te neke interakcije naučiš nešto i o sebi...bar bi trebao, bilo bi nenormalno da ne naučiš ili bar da ne uočiš nešto.....tja, što je svijet veći glavobolja može biti sve gora...jer je sve što se može vidjeti netko je napravio, osmislio, odsvirao ili nacrtao...bolje da sam ost'o kući, tamo bar znam tko sam, nekakav wananbe sa manirima neandertalca, zapravo ne, u odnosu na mene on je napredan stvor i dugujem mu ispriku, jer se ja još krećem na sve četiri....možda malo prestroga ocjena za odraz u ogledalu, ali obzirom na manire i gluposti koje znam blebetati ocjena bi mogla biti i objektivna.....ako subjekt može biti objektivan, onda u svijetu nema paradoksa..
..tako sam neki dan započeo post i stao...teško je ponovo početi....da, lijepo je otići na put, na bilo kakvo putovanje, bilo to putovanje neke turističke prirode ili studijsko ili sportsko ili neke druge prirode, uvijek je dobro i veselo, ok, ja sam više za ova neka aktivnija putovanja, jest da nekad možda bude malko teže ići za satom, ali obično vrijedi čuti i vidjeti i upoznati i svašta nešta...nije da ne volim sad negdje tamo zaglaviti, pa onda se dva tri dana liječiti i zaklinjati se ogledalu da neću nikad više (to kad provod završi na kulturan način, ali u mom slučaju to nekako više nije pravilo, pa sad obično razmišljam o azilu i maskiranju da me nitko ne prepozna).....ali ovo kad ideš okolo i upoznaješ svijet, to mi je super.....a onda se vratiš kući i uvidiš da ćeš skupa sa svim sugrađanima biti dijelom tog svijeta iz kojeg si se vratio i razmišljaš o svemu što si vidio i tek postaješ svjestan svega što si vidio dok to pričaš što si sve vidio, čuo ili doživio.....od sutra smo i mi dio Europe i počet ćemo učiti koliko je vrijedan ovaj lijepi naš zrak....veliko tržište otvara velike mogućnosti, ali u cijeloj priči najvažnija su radna mjesta, a i u tako velikom tržištu ih je sve manje i tek kad čovjek o tome počne razmišljati uvidi koliko je bahat, jer svaki put kada sam se osjetio nekako malen u odnosu na svijet u kojem živim, to je ništa u usporedbi sa stvarnosšću koja postaje sve oszbiljnija, a ja sve manji, sitan i ništavan, gologuzija koja ima što raditi i zbog toga moram biti sretan......blebetalo koje svako malo lupi nešto, pretili teleban koji mora mora ozbiljnije živjeti......
..sutra će biti sve nekako drugačije, velika promjena u koju ulazim skupa sa svima oko sebe i o svima nama ovisi kako će izgledati svijet u kojem živimo...dovoljan razlog za nekakav novi početak..neću više lupetati gluposti, odnosno više paziti što govorim, jer ne vjerujem da itko izgovara gluposti namjerno ili s nekim predumišljajem, a meni gluposti izleću iz usta čim zinem bez ikakve namjere, ergo, moram početi trenirati princip ispeci pa reci ... i kad sam već kod pečenja, neću više žderati bez ikakvog rada i smisla....što još....pronaći ću još toga, ali polako, za početak urednije živjeti...
Post je objavljen 30.06.2013. u 22:19 sati.