| < | prosinac, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Jučerašnjeg dana se najradije ne bih sjećao, tako sam razmišljao cijeli dan, kakav sam blento i glupson i još sto drugih užasa. I kako se to nešto uvijek potrefi, ne znam što je to, valjda je normalno da te život našamara jednom godišnje da te podsjeti da moraš biti pažljiviji, koliko god se trudio ne valjaš, a pogotovo sada kad trebam biti siguran i pouzdan. Jer ako nisi svaki korak koji napraviš u životu, sve što kažeš je nekako blijedo, nemaš prava ni da želiš nešto raditi, niti izlaziti, nazdravljati s prijateljima. Da se samopouzdanje može kupiti kao sirup ili nekako, pa da svako jutro uzmeš žličicu. Možda se može istrenitati, kao taksist kad stane pred ogledalo...iako mislim da nikom ne treba ni sirup, ni trening čak, nego moraš biti zadovoljan i vjerovati sebi, jer u protivnom nisi nizašto. Vjerovati sebi, ali ne sad da se umisliš nešto, pa više ništa ne vidiš ispod nosa....onda dolazi i samopouzdanje, pravi frajeri znaju i blefirati, naravno, za takve stvari potrebno je silno znanje i iskustvo, sve što ja nemam. Ok, nije da nemam, ali znam da se moram još puno truditi...ma cijelu noć sam se vrtio i sto filmova izvrtio. Onda je došlo jutro i novi dan i kako god se osjećao vidiš da moraš hodati, komunicirati, obavljati stvari... A jedan dan donese brdo izazova i pitanja, kako ćeš riješiti ovaj problem, da li je brže ići negdje vozilom ili pješke, da li si sve odradio kako treba i sa primjerenim poštovanjem, kad sjedneš za stol, koliko ćeš pojesti, popiti, usput se dogodi još stotine drugih misli. Uglavnom, velika je sreća sjesti za stol, nebitno, jel radni, birtaški ili blagdanski...kakav god da si...pojma nemam, da sam neki vitki, samopouzdani frajer, možda bi bio totalni kreten, nadam se da ipak nisam, a možda bi bio Alan Ford ili Paul Newman, on je onako, baš kul... |
