Nešt' me baš sekira to s pozdravljanjem u posljednje vrijeme...čarolija blagdanskog ozračja olakšava čovjeku da pokaže koliko mu je do nekoga stalo i stvarno mi bude žao kada tako u nekoj usputnoj situaciji nisam bio srdačniji ili bolje pokazao oduševljenje tim susretom, danas opet. Stvarno, kako pokazati da Ti je do nekog stalo, koliko cijeniš, poštuješ i voliš nekoga ? Općenito, velika stvar je zahvalnost, što si sjedio za nekim stolom, družio se, jeo i pio. Danas sam bio svojevrsni partybreaker, bio sam na večeri na dvoru kralja jake struje, koja je, kao i uvijek, bila ukusna i vesela. Pečena dimljena prasetina sa krumpirićima, tikvicama, mrkvom, ne znam koji su još sastojci bili dijelom toga fantastičnog jela. Uistinu, doživljaj za sva čula. Dvaput sam tovario. A poslije čašica razgovora, brojne anegdote i salve smijeha...svak je na svoj način doprinjeo ugođaju, a najveseliji su uvijek oni sočni neki detalji. Moj doprinos nije bio zanemariv, jer sam se toliko puta pobljuvao, da sam statistički vrlo zanimljiv primjerak, e sad, nemam ja s tim nekih problema, što ja znam, bio sam i pio sam i pretjerao sam, ne jednom, nego puno puta i budala sam i svinja. Što sada drugo reći..eto, sada sam se ustao i pošao kući, nije više bilo vrijeme za sjedenje, bar mi se tako učinilo, iako sam bio sa dragim ljudima. Ma to je ono sve nešto što mi se vrti po glavi u zadnje vrijeme, moram sam sebe promijeniti...a najteže je, valjda, sam sebi priznati da si budala i da moraš drugačije. Doba vodenjaka, zlatno doba, nekakva nova razina svijesti, sve te neke fore, se navodno događaju ovih dana, ali astrološki i astronomski i ne znam kako još, to su mileniji prostora u vremenu u kojem se to nešto može dogoditi. Neki dan je po indijanskom kalendaru se zamalo dogodio takav nekakav trenutak. Ti indijanci su bili pametni i kao da su znali da će to biti dobra fora, da će se oko toga zavrtiti veliki novci, novinari koji će pisati o tome, ugostitelji blizu sigurnih mjesta, 'posljednjih' utočišta, filmska industrija, općenito, svi su bili u igri, e sad, da li se dogodio nekakav klik u svijetu ili nije, ne znam, ali znam da meni nije potreban nikakav određeni klik da shvatim kako ne valjam i kako se trebam promijeniti. Bitno je samo krenuti, pa ću onda možda i skinuti ovaj višak koji sam nagomilao.
Ovaj post sam počeo pisati noćas, pa mi se prispavalo, valjda sam htio reći da mi je krivo što sam se ustao od stola i nisam se raznio...pojma nemam, nije ni bitno....bio sam preksinoć na festivalu gdje sam čuo jednu zanimljivu pjesmu, 'ja imam snage da se smijem, ja imam volje', tako nekako su pjevale Punčke....ne znam koji festivalski dan mi je bio bolji...općenito lijepi su ovi dani, bez obzira na tko kakav sam blento...
Post je objavljen 30.12.2012. u 03:16 sati.