Od zadnjih 48 sati jedno 30 sam proveo u birtiji, Božić u birtiji, može se to tako nazvati, a tu čovjek mora biti spreman na razne izazove. Tako sam završio na koncertu Miroslava Ilića, pa sam se sjetio zašto ne volim ići na takva okupljanja. Sva glazba bi u osnovi trebala biti dobra, ali postoji neka koja privlači kavgadžije, uvijek se tu nađe bar jedan baja sa lančinom i krivim stavom. Na putu nazad me mlađi kolega zezao da sam roker. Rokeri su ljudi koji svojim rifovima čine čuda, mijenjaju svijet, a ja sam glupa seljačina, koja ne zna gitaru ni uzeti, a kamoli odsvirati akord. Ili bubanj. Bilo je to veselo putovanje na kojem sam svašta saznao, stariji kolega mi je ispričao kako sam počeo raditi i kako se stari kum zauzeo za mene. U prvi mah sam pomislio da mi spočitava nekakav nepotizam što mi nije bilo baš pravo, ali poslije sam shvatio da sam morao nekako početi. Bio sam neiskusan i potpuno nesvjestan života i realnosti. Zahvalnost mogu pokazati jedno da živim i radim najbolje što mogu. Iako vidim da sam u jeziku tehničke struke još uvijek tanak i na tome ću raditi, samo to me zanima. Kažu da ne valja pljuvati po sebi, ali ako sam sebe nisam svjestan, kako ću onda moći pojmiti nešto drugo. Uostalom ovaj svijet zanimljivo funkcionira. Ja imam neku svoju viziju kako urediti neki svoj mikrosvemir, ali to bi značilo nametati svoju volju nekome, a to smatram bezobrazlukom, ako se čini bez nekog reda i smisla, a tko sam ja da bilo što određujem...možda postoji netko s kim se čovjek može razumjeti, ali tko to može znati.....
Svašta ja tu sada žvrljam, a Božić je ....
Post je objavljen 25.12.2010. u 16:10 sati.