Jučer je na dnevnicima velika vijest bio budalaš koji je dva puta u istom danu vozio autoputom u krivom smjeru !! Što je njemu bilo na pameti i da li je moguće da se čovjek može tako razbiti. Znao sam i sam voziti možda i sa više promila, ali nisam se zabunio za smjer, ali sam bio kažnjen, novčano i tako da sam morao kumiti i moliti druge da me voze. To si više ne želim, pa kad nekud moram ići idem taxijem, što je možda smiješno ili zvuli kao folirancija, ali nije. Rekoše da čovjek ima 38 godina i da je imao 2 promila, tko zna, možda za dvije godine ni moj organizam neće biti u stanju razlikovati pravi smjer od krivog. Ali opet, ne vjerujem da je to bilo moguće, možda je baja namjerno uletio u krivi smjer, možda se na taj način htio pozdraviti sa životom. Kako god okreneš nije baš normalan bio, jer, ako je to htio onda se trenao zabiti u neki zid ili drvo, a ne u druge ljude. Dio priloga je bio i komentar stručnjaka za psihoze izazvane intoksikacijom koji je rekao da čovjek i nakon nekoliko sati još uvijek ostaje u nekakvom neodgovornom i sebičnom stanju, a tu sam prepoznao sebe i hrpu bedova koje sam nadrobio tu jučer. Nisam nikada bio bedirant i uvijek sam u svako situaciji znao prepoznati ono najbolje, najljepše ili najispravnije i na taj način se postaviti, možda zato što sam znao biti opušten. I moram se sjetiti opet biti takav. Možda bih danas bio sretniji da sam u životu bio nasilniji ili sebičniji, da sam se drugačiji postavljao, stvarno ne znam. Ali znam da više neću bedirati, znao sam biti rasplesan i nasmijan i sa svim situacijama se nositi na pravi način. Znam da nisam ja mjerodavan, ali u nekim trenucima čovjek nema ništa osim svoje savjesti, kakva god bila ova moja, za sve ostalo postoje razni sudovi. Zato mi nije žao što sam neki dan zaružio s kolegama s posla, jer sam se sjetio kako je to biti s bećarima koji idu do kraja, iako sam tu već malko zabluzirao, ali valjda je prirodno u životu bluzirati malo, pojma nemam. Nije mi žao ni što sam dan poslije opet zapio do jutra. Čitao sam nekada davno knjigu naslova 'Zabilješke jednog pokvarenjaka', koju je napisao isto jedan pijanac, ne znam kako bi se moglo nazvati štivo koje bi ja mogao napisati, 'Zabilješke jednog maloumnika'. Možda bi ove svoje postove stvarno trebao pokazati nekom psihologu ili psihijatru, čovjek bi se dobro zabavio. Jučer sam bio na tenisu i dobro sam se oznojio i dok me probijao taj masni znoj pun alkohola i masnoća skužio sam da mi godi taj fizički napor, kao što mi godi popiti pivo ili smazati fini odrezak ili obaviti neku zadaću. Zapravo volim uživati u svemu što život može staviti pred mene i u tome nema ništa loše, niti sam po tome nešto poseban.
Post je objavljen 27.12.2010. u 05:25 sati.