Sokići su super, ne mogu vjerovati da sam ovo napisao, ali voda je bit svega, od vode smo sazdani i voda prožima ili vodom je natopljen svijet u kojem živimo, negdje malo više, a negdje malo manje. Kažu da će se jednog dana ljudi tući oko vode, mislim da bi to bilo ružno da se dogodi, ali na žalost u ovom našem svijetu u kojem živimo sve ima nekakavu cijenu, pa čak i voda, koja je prirodni resurs koji je uistinu vrlo bitan i na žalost, vrlo potcijenjen resurs, iako vrijednost vode nema cijenu, kao uostalom ni zrak...nesvjesno činimo puno toga da sve oko nas zagadimo i mrsko mi je zamisliti svijet u kojem ljudi hodaju u astronautskim odijelima i kupuju dnevne porcije vode i zraka. To bi bilo jadno, ali kako probuditi ljude, kako utjecati na svijest ?? Valjda je zato neka ekipa čudaka, koja se uplašila neke slične vizije odredila da se 22.ožujka obilježi svjetski dan voda, ove godine se obilježava 19. put, a tema je 'Voda i sigurnost hrane', pa sam se morao obrecnuti i ja, pa moram rećida vodu doživljavam vrlo ozbiljno, da uživam u prirodnom i osvježavajućem okusu vode, kao i u svim veselim oblicima vode koji su kao sastavni dio voćki obogaćeni raznoraznim fermentacijama, a sigurnost hrane je imperativ kojeg brijem više nego Ćiro. Ovo je vrlo ozbiljna tema zapravo, a ja se baš ne izražavam ozbiljno, zapravo trebao bih nekakav formalniji tekst napisati, ali ovu temu veliku i važnu sam inkorporirao u ovaj svoj blog zato jer sam potaknut svjetskim danom voda počeo razmišljati o postotku vode u masnim stanicama koje su se nakupile u trbušnom području. I mogu li se kilogrami rješavati nekakvim isparavanjem, to je već glupa pisao, onda sam tražio način kako da se izvučem iz svih tih glupih misli koje su me napale, pa sam se sjetio da bih mogao pustiti nešto povodom svjetskog dana voda, možda pomogne.
..ovo mi je super stvar, prikazuje kako se stvara rijeka, kako se mali potočići slijevaju u jedan zajednički tok, koji se razvija i raste, prikuplja pritoke, spušta se kroz brzake i smiruje u širokom nizinskom toku, kako je silna snaga vodene mase i na kraju uljevanje u Labu ....zapamtio na nekom satu glazbenog odgoja u osnovnoj školi
..a ne može bez ovoga, vozio sam se brodom po dunavu slušajući ovu stvar i gledao kako izzgleda grad koji se razvijao u ritmu ove glazbi i koji još uvijek živi u tom ritmu ili to bar odlično prodaje turistima...slušao sam cigane u čardi kako sviraju svoju verziju.......pa et..
..ovu nisam nikada vidio, ali možda jednog dana......
..što reći, kakvu posluku porati.....
Post je objavljen 22.03.2012. u 05:21 sati.