Dva dana sam preskočio..to je bila lijenost ili ne znam ni ja što....u petak sam došao kasno kući i pao ravno u krevet. A subotu navečer nisam nikuda ni otišao, nego relativno rano zaspao. Počeo sma se to nešto kretati, pa budem poprilično crknut krajem dana ili ne znam ni ja što mi se dogodi, uglavnom zadovoljan sam što ovaj post pišem na vrijeme i što će biti gotovo prije jedanaest. To je sada jedan od prvih ciljeva, moram se natjerati da se toga držim, s izuzećem petka i subote npr, ono, nikad ne znaš što će biti. Uvijek se nešto trefi, ovaj petak sam bio na DORFu, obično na svim manifestacijama budem malo cvrcnut, što ja znam, nekako više volim takav cvrcnut doživljaj svijeta u kojem se nalazim, ali ovaj put nisam bio cvrcnut, nego sam bio više onako nekako suzdržan, ne znam ni sam kako bih to opisao. Znam se ja zabaviti i kad nisam cvrcnut i veselo skakutati i svašta, ali dobra svirka i raspoložnje koje sam gledao oko sebe su samo još potencirali sve one misli koje me u zadnje vrijeme okupiraju. Bilo je super, atmosfera pravog tuluma koju stvarno treba doživjeti, a svuda sam vidio riječi jednog od likova iz filma koji sam gledao prije svirke. Svaki pokret je umjetnost i svi ljudi su umjetnici. Damo Suzuki. Treba znati uživati u dokolici i to se ne viđa često, jer dokolicu treba znati živjeti. I ja sam znao uživati u svemu, a sada možda više stvarno nisam u formi. Pojma nemam, znam samo da se moram držati ovih tu nekoliko pravila dok se malo ne dovodem u red. Opet sam debela mrcina. Iako smjernice koje sam si zadao nisu teške, ponekad je teško izaći iz birtije ili ne znam što. Opet ja o birtiji. Ima tih nekoliko stvari koje me vesele, volim otići u birtiju, volim putovati, tu i tamo otići na neki tulum, ali da uđem u birtiju kako treba, to pravo trebam zaraditi, kao i to da tulumarim, hajd', za putovanja treba skupiti. Jučer sam bio naišao na domjenak, priredio ponosni otac da proslavi rođenje kćeri. Nisam dugo izdržao za stolom, bio sam toliko žedan da mi je bilo muka od samog sebe, pa sam se pozdravio i otišao. Ali to je bila odluka, idem, pa nek izgledam kao papak. To ću ispraviti. Navečer sam zaspao kao torba u neko doba, mislio sam otići na DORF, 2.dan, ali sam rano zaspao i prespavao sve, vjerujem da je bilo fantastično. Nisam znao kako bih započeo ovaj post i sada ne znam kako da ga završim, moram se dohvatiti tih nekih smjernica, to će mi pomoći. Uvijek sam bio slobodan i tako se ponašao i smješan sam sam sebi kada govorim o smjernicama, ali moram sam sebi stvoriti nekakvu stazu. Ima još stvari osim birtije, tulumarenja i putovanja koje me vesele, ali o tome ću neki drugi put, za danas mi je dosta pisanja, idem u krpe....
Post je objavljen 04.03.2012. u 21:03 sati.