| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Zadnjih dana zaspem prije kokošaka, a budim se prije pijetlova, čudno sve nešto, tako i jutros, pa kad sam već bio budan odlučio sam odraditi jutarnju šetnju, onda sam se sjetio da je rano jutro, pola šest i da 100 % nema nikog vani, pa me nitko neće vidjeti ako probam trčkati, pa sam krenuo s tim planom. Dvije minute hodam, dvije minute trčim, promijenio sam plan odmah nakon prvog cilkusa, zapravo, izbrojao sam dvije minute hodanja, a trčanja sam nabrojao do 80. Jesenas sam mogao držati taj ritam neko vrijeme, ali zimska hrana je učinila svoje. Novi plan je bio, minutu hodam, minutu trčim. Bilo je puf, pant...hodanje ok, odlično, uhvatim ritam i hodam, nema tu neke pameti ni sportske inteligencije, ali trčanje je bilo malo teže, do trideset bude sve ok, a onda počnu problemi, na četrdeset sam već na kraju snaga, 58 i 59 izgovaram u jednom dahu, a 60 donosi spas, po glavi mi se mota duboko poštovanje prema olimpijcima i njihovim medaljama. Ali vani je lijepo, sunce se tek diže, friško je i tu i tamo ima ljudi. Novi ciklus, isto, još gore, pluća hoće da izađu na usta i pobjegnu što dalje od mene, čini mi se da je i ostalim organima dosta, samo se jetra čvrsto drži. 60. Šetnja donosi smirenje i uživanje u jutarnjem ugođaju. Lijepo je. Dođeš do mosta, a okolo nema nikoga, pa iskoristiš gužvu da ispustiš balastne vode na poseban način. Na tren sam se spojio s prirodom. Onda opet šetnja, pa trk, učiš smisao riječi lipsati već po neki put. 60. Usput sa sreo jednu tetu koja je krivac za odlične sendviče u sendvič baru u koji sam znao navraćati na svojim krivudavim putešestijama kući, taj sendvič bar je pripomogao stvaranju ovog mog šlaufa, šeta psa i nevjeruje. Na kraju kada sam se vratio pogledam na sat da vidim za koliko sam vremena došao, ispada da sam bio brži pet minuta nego kada hodam bržim korakom. Naravno, kad nakon trčanja sto godina dolazim do daha i ukupan učinak je vrlo sporo kretanje. Stvarno nisam u formi, zaspao sam u pola teksta, ne znam točno kada sam krenuo s pisanjem, ali vrlo brzo zalegao, sada je 23.57, nešt me probudilo, niki čudan san, ali već sam skužio da su ti neki čudni snovi u biti signal da se trebam snuždit. Uglavnom, dan je bio ok, ispunjen aktivnostima cijelo vrijeme, a popodne sam odlučio krenuti u normalnu šetnju, nabio slušalice u uši i uhvatio ritam. Na trenutke bih se uhvatio kako se krećem kao onaj neki brzi hodač, koji se svakim korakom mrda nekako cijelim tijelom. S tim da ja imam bar 40 kila više od njega, ono, kilava mrcina. Taj komad šetnje je bio dobar i sav ispunjen veslim susretima, pred kraj sam sreo frenda s obitelji, sjedi na klupici uz šetnjicu i uživa u proljeću, idilična slika. Zapričali se o zanimljivim stvarima, na kraju o majstorima, kako se ja u zadnje vrijeme interesiram za majstore svih fela, htio sam pokazati da nešto znam, na što me on svojim iskustvom uvjerio da moram dvaput promisliti o svemu, na što sam ustvrdio da nemoš vjerovati ljudima ni kad mirišu. Neki dan sam plaćao nešto i donio potvrdu o uplati putem internet bankarstva, na što me gospođa kojoj sam potvrdu trebao predati poslala u banku da na to udare žig. Kada sam se vratio, zanimalo ju je da li su me što pitali, na što sam odgovorio da su me pitali da li znam čitati, to je bilo ružno, iako me jeste pitao čovjek u banci da li sam pročitao što piše u dnu potvrde. Razmišljao sam o tome dosta i shvatio da je žena samo savjesno radila svoj posao, pa sam joj se sutradan otišao ispričati. Bezveze, to je tako kad se hoćeš pravit pametan, onda lupaš gluposti. Danas sam već dobio lekciju, da sam lakovjeran i svašta nešto, ali nisam, iako postoje ljudi za koje bi glavu na panj bez razmišljnja stavio. Znam da ovo izgleda kao razbacivanje riječima, ali siguran da bi u svakome trebalo biti nešto dobro. Danas sam i u birtiji bio, a ono, nemoš Patricka zanemarit, a irski su pubovi urbana legenda i tamo se svi znaju i postoji taj neki duh zajedništva. Ali ima i kod nas bircuza koji odišu toplinom i tom nekom posebnom atmosferom, čak i puno više, tako bih to nekako rekao, eto mene, opet ja o birtiji, danas ko neka raspekmežena baba, nadam se da ovo neće nitko čitati.....zadnji susret u veselom nizu je bio pred još jednom birtijom, gdje me stari birtaš onakvog znojnog u šuškavcu pozdravio s riječima 'sve ćeš ti to vratit', heh, a znam, rekao sam. Što ja znam, možda i neću, ta je želja skrivena negdje u mašti....idem sada nazad u krpe... |
