Kakve ja nemoguće zadatke sebi zadajem, da pišem ove postove svaki dan i još u određeno vrijeme, nekada puca glava da samo jednu riječ izbaci, strašno, ali isitinito, da ne govorim o tome da nikako nisam zadovoljan s tim kako ti postovi izgledaju. Volio bih da izgledaju kao da ih je pisoa neki razbojnik bez imalo obzira, a bojim se da izgledaju kao da ih je pisao malo veći leteći medvjedić. Idealno bi bilo da je istina negdje u sredini, ali daleko sam ja od ideala. Počeo sam jučer nešto o tome što volim, ehh, zaboravio sam napisati koliko volim jesti, pa nemam neku idealnu kilažu upravo zbog toga. A idealno je sjesti i fino se napapati, što se kosi sa idealnom kilažom, et, to sa idealima je poprilično zaguljeno. Onaj dio sa birtijama i tulumarenjem je jednostavan, iako se i to zna zakomplicirati. Zaboravio sam spomenuti i san o sportskom dvosjedu, mmmmm, ok, to je trenutno nerealno, možda i na duge staze, ali to je jedan ideal o kojem volim maštati. I putovanja sam spominjao, ideal bi bio spojiti ta dva pojma, sportski dvosjed i putovanja i poneku birtiju usput. Realnost je ta da nit sam ja idealan, niti je situacija u kojoj živim trenutno idealna, ali čovjek mora imati snove.....
Post je objavljen 05.03.2012. u 11:50 sati.