Pečena kobasica, krumpir pire i salata od kiselog kupusa začinjena maslinovim uljem i onda za desert pečena bundeva, to je savršenstvo. Ok, može se to gledati na različite načine, ne mora biti savršenstvo, jer ima puno različitih okusa i kombinacija koje mogu isto tako oduševiti, sigurno postoji i puno kaloričnija hrana, ali kobasica sa ovim dodacima oslobađa više energije nego uran 235 kao jezgra nuklearnog reaktora. A ono što je važno kod energije je da se kontrolirano oslobađa, to se zove nuklearna lančana reakcija, a u protivnom imamo eksploziju. A ja se nekada osjećam kao taj nuklearni rekator kojem nedostaje usporivača iliti moderatora, pa onda umjesto teške vode konzumiram sve moguće derivate vode, a rezultat bude nekontrolirano blebetanje. Nekada onda budem ljut sam na sebe, iako znam da ne mogu promijeniti izrečeno, jer jednom kad riječi izađu van onda imaju svoju volju i snagu i ako nisu pažljivo formulirane mogu se vratiti i pogoditi te ravno u čelo blesavo. Ne znam kako se osjećaju ljudi kad dođu kod psihijatra, pa se izvale na onu čudnu klupu i počnu pričati što im je na pameti, ali tako ja ovdje provodim nekakvu autoterapiju i nerijetko zaključim da bi bilo bolje da neke stvari nisam rekao, ono, uplašim se sam sebe. je li to način na koji bi pravi čovjek govorio ili pravi čovjek samo živi, a kad progovori, to su jasne i smislene riječi. Opet ja o riječima i blebetanju, a nerijetko ovdje tepem o svemu i svačemu i apsolutno je nebitno što ponekad mislim da sam u pravu i da mislim pozitivno i da bi to moje blebetanje trebalo imati neku dobru volju, jer zapravo bih trebao šutiti, gledati svoja posla i svojim nekakvim životom pokazati što mislim. Ma nemam pojma, riječi su super i sa riječima treba znati, evo mene opet o elegantnom izražavanju, ali nije za svakoga da se igra sa riječima, neki se znaju baš lijepo i tečno izražavati, dok meni, umjesto pera, da tako kažem, očito, više pristaje toljaga.
Nisam ovih dana stajao na vagu, ali od subote imam službeno 106,5 kilograma, heh, ovo vrijeme kobasica ne može proći bez vidljivih tragova, morat ću bit pažljiviji.....ako jedan čovjekoliki majmun može biti pažljiv.
Post je objavljen 14.12.2011. u 00:57 sati.