Čim sam spomenuo Djeda Mraza, znao sam da sam zaglibio i ponadao sam se da će doći on sa svojim letećim saonicama da me izzvuče iz mojih suludih misli, ali opet, takve kakve su, moje su i uvijek ima nade da se poprave. Penzo positivo, kako bi to rekao onaj talijanski pjesnik. Uostalom nisam jedini koji brije o njemu ovih dana, općenito, počelo je blagdansko veselje i sve ono što ide uz to, najljepši dani u godini...zdravice i lijepe misli....i fina papica, koju bih trebao u širokom luku zaobilaziti, ali to nisam nikada znao, zato i jesam ovakav krmast...danas nisam puno jeo, ali sam nazdravio, danas sam prvi put imao onako nekako organiziranu rođendansku proslavu u firmi gdje radim. Obzirom da mi je rođendan ovih dana, kao i vrlom mi kolegi, mom prvom šefu, pao je dogovor da se nađemo negdje između i malo počastimo. I dobro je ispalo, nije bilo žrtava, čak ni ranjenih, čak ni ja nisam napravio neku glupost, čemu sam nešto sklon u zadnje vrijeme, valjda se nikada nisam tako izubijo kao ove godine. Jeste da mi je bilo krivo malo kada su se svi razišli, ali tako je to...kad malo bolje razmislim, bilo je odlično i tako valjda mora biti. Nisam znao da su kolači tako popularna stavka, heh, grete, prvi put čuo, zvuči kao neki cvijet. A seljačina.
evo i ovaj jedan sladunjavi pjesmuljak, kao da je iz nekog shopping centra, malo da se uživim u ovo predblagdansko uzbuđenje....jest da smo još daleko i da ima hrpa stvari da se napravi, ali gradovi su okićeni, a radio stanice vrte sve te neke vesele pjesmice
Post je objavljen 17.12.2011. u 00:16 sati.